22 lip 2026 Zahvalni pozdrav nadbiskupa mons. Renza Pegorara

Nedjelja, 21. lipnja 2026.
Svetište Svete Marije Majke Providnosti
Djelo Božje providnosti svetog Antuna (OPSA, od tal. Opera della Provvidenza Sant’Antonio) Sarmeola di Rubano (Padova)

Želio bih samo reći: hvala.

Hvala Gospodinu za ovaj poziv i posvećenje da kao biskup služim Crkvi te najkrhkijim, napaćenim i često ugroženim ljudima u njihovu životu i dostojanstvu.

Hvala papi Lavu XIV. na povjerenju koje mi je iskazao i na službi u Papinskoj akademiji za život. Svoje zahvalne misli upućujem i cijeloj Papinskoj akademiji za život: vama iz središnjeg ureda te članovima koji su došli i iz vrlo udaljenih krajeva. Ovdje je i sestra Justina koja je za ovo slavlje doputovala čak iz Ukrajine.

Zahvaljujem kardinalu Pietru Parolinu na njegovoj spremnosti da, unatoč brojnim i zahtjevnim obvezama, predsjeda ovim euharistijskim slavljem, zajedno s biskupom Claudijem iz drage Padovanske biskupije i biskupom Vincenzom, s kojim sam u Akademiji blisko i bratski surađivao.

Posebnu zahvalnost upućujem svojim roditeljima: otac je već na nebu, dok je majka Marija ovdje s nama, u svojoj 94. Godini života. Uspjela je doći, uz pomoć gospođa Marzije i Marije. Hvala i mome bratu Paolu, šogorici Diani i nećaku Davidu. Sjećam se i svih vas, draga rodbino, ujaci, tetke, bratići i sestrične iz Centralea, Thienea, područja Bassana te visoravni Asiago, odakle potječe obitelj moje bake po majci.

Pozdrave i zahvale upućujem i predstavnicima civilnih vlasti, predsjedniku Zastupničkog doma, gospodinu Fontani, na njegovoj prisutnosti koja je znak dijaloga i suradnje o kojima je kardinal Parolin ranije govorio. Pozdravljam i ovdje nazočne predstavnike akademske, zdravstvene i vojne zajednice te sve koji su mi na različite načine iskazali svoju blizinu.

Zahvaljujem svim nazočnim biskupima, osobito subraći iz Padove, biskupu Antoniju, te se s poštovanjem prisjećam pokojnih biskupa Bortignona i Filippa Franceschija.

Zahvaljujem svojim kolegama iz generacije svećeničkog ređenja 1989. godine; Padovanskom sjemeništu u kojem sam formiran za svećenika te Zavodu Capranica u Rimu; Teološkom fakultetu Triveneta; Katoličkoj akciji u Padovi u kojoj sam odrastao; organizaciji CUAMM koju sam uvijek volio i s kojom sam održavao vjeran i srdačan odnos.

S posebnom zahvalnošću spominjem Zakladu Lanza, gdje sam produbljivao teme bioetike i primijenjene etike, kroz dragocjena iskustva studija i promicanja etičkih vrijednosti.

Hvala don Robertu Bevilacqui i don Paolu Carlettu koji su mi pomagali. Hvala i don Lucianu Baccarinu kojem dugujem mnogo za svoj svećenički poziv.

Želio bih se ovom prigodom prisjetiti i zahvaliti svima, ali vas je uistinu mnogo. Nadam se da ću nakon mise moći izraziti ovu zahvalnost svima vama tijekom zajedničkog druženja uz domjenak koje će uslijediti nakon mise i na koje ste svi pozvani.

Navršio sam već 67 godina života i mnogo je ljudi s kojima sam dijelio prijateljstva, iskustva, obveze i služenja. Dopustite mi da ukratko spomenem neke od njih: dugogodišnje prijatelje iz ulice Landucci, svoju rodnu župu svetog Pavla, župu Rossano Veneto, župu Centrale di Zugliano iz koje potječu moji roditelji te župe Altichiero, Polverara, Bassanello i San Domenico.

Prisjećam se prijatelja svećenika i laika s venecijanskog Lida; svećenika i prijatelja iz doline Valposchiavo u Švicarskoj, osobito iz mjesta Cavajone; te skupine Kršćanske obnove u Rimu.

Ovdje su također neki moji kolege iz srednje škole – maturanti generacije 1978. – zatim prijatelji sa sveučilišta, kao i predstavnici iz područja zdravstva iz Padove: od Liječničke komore do djelatnika bolničkih ustanova, zdravstvene službe USL 6, Instituta za onkologiju Veneto, službi za starije osobe i brojnih etičkih povjerenstava u kojima sam sudjelovao.

Pozdravljam dr. Kloibera, umirovljenog tajnika Svjetskog liječničkog udruženja, te dr. Stuckija iz Bazela. Zahvaljujem prijateljima iz Cenacola i Casa Luigino, osobito Luiginu i Marianu koji su izradili ovu prekrasnu misnicu.

Hvala i na svim primljenim darovima: mitri, prstenu, pastirskom štapu, kaležu te prilozima darovanima OPSA-i, ovoj ustanovi koja mi je osobito draga.

Hvala i prijateljima iz Casa Rizzo te prijateljima don Giancarla Minazzija.

Posebnu zahvalnost upućujem ustanovi OPSA za gostoprimstvo i trud uložen u pripremu ovoga svetog misnog slavlja, zajedno s biskupijskim uredom za liturgiju, kao i zboru i ministrantima. S OPSA-om sam uvijek bio povezan i upravo sam ovdje naučio voljeti i služiti životu u braći i sestrama kojima su najpotrebniji pažnja, prihvaćanje i skrb. Ovdje sam naučio što znači Providnost, promatrajući Božju brigu za najmanje, predanost djelatnika, volontera, članova obitelji i dobročinitelja.

Biskupsko geslo koje sam odabrao preuzeto je iz Evanđelja po Ivanu: „Ut vitam habeant“ – „Da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ S tim zazivom, koji postaje i obveza, nastavit ću služiti poštivanju i promicanju ljudskog života te zaštiti ljudske osobe, kako nas podsjeća papa Lav u enciklici Magnifica Humanitas, suočeni s novim izazovima tehnologije na svim područjima života.

Povjeravam se svetom Alojziju Gonzagi, svetom Antunu Padovanskom, svetom Josipu i svetoj Majci Tereziji iz Kalkute. A na poseban način povjeravam se i Blaženoj Djevici Mariji, Majci Providnosti. Kako nas podsjeća papa Lav, Marija je žena „Veličanja“ jer prati naše korake u ovom vremenu promjena i u svakome od nas ulijeva povjerenje u Evanđelje, kako bismo mogli svjedočiti ljepotu jednog „veličanstvenog čovještva“ u kojemu je nastanjen Bog. To je moja želja za sve nas, međusobno.

Još jednom, od srca vam svima hvala.

Mons. Renzo Pegoraro
naslovni biskup Gabija
predsjednik Papinske akademije za život