22 lip 2026 Homilija kardinala Pietra Parolina prigodom biskupskog ređenja mons. Renza Pegorara,  predsjednika Papinske akademije za život

Sarmeola di Rubano, Padova, 21. lipnja 2026.

Draga subraćo biskupi i svećenici, redovnici i redovnice, predstavnici civilnih i vojnih vlasti, braćo i sestre u Gospodinu, dragi mons. Renzo!

Svima vama koji ste se ovdje radosno okupili na biskupskom ređenju mons. Renza Pegorara, predsjednika Papinske akademije za život, upućujem srdačan pozdrav i u ime Svetoga Oca Lava XIV.

Gotovo kao refren zvuči Isusov ustrajni poziv da se ne bojimo, koji smo upravo čuli u Evanđelju. Ne bojte se ljudi koji potajno spletkare, ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ne bojte se jer vi vrijedite više od mnogih vrabaca. Naš Gospodin i Učitelj poziva tadašnje učenike, kao i nas, svoje današnje učenike, da imamo hrabrosti otvoreno naviještati njegovu poruku, da se ne stidimo njegova Evanđelja pred ljudima.

I proroku Jeremiji Bog je dao isto obećanje: „Ne govori: ‘Mlad sam’ […]. Ne boj ih se, jer ja sam s tobom da te izbavim.“ To je poziv koji umiruje i ulijeva mir u naša srca, čak i pred velikim izazovima našega vremena. Zato je sasvim prikladno da nas Gospodin ponovno hrabri tom blagom ustrajnošću: „Ne bojte se!“

Evanđeoska hrabrost, naime, ne proizlazi spontano iz naše neustrašive naravi, nego je ukorijenjena u nepokolebljivoj sigurnosti da je život Isusovih učenika čuvan trajnom vjernošću Oca. Isus je siguran da je Bog brižni čuvar ljudskog života i zna da ga nijedna ljudska sila ne može istrgnuti iz njegovih ruku. Kao što majka poznaje, mogli bismo reći, „do u milimetar“ svoje djete, tako i Bog brine čak i za naizgled najneznatnije pojedinosti: poznaje čak i broj vlasi na našoj glavi. Ta slika snažno izražava njegovu pažnju i nježnost prema svakom ljudskom životu – životu koji vrijedi mnogo više od života nebeskih ptica, iako su i one dragocjene.

Predragi mons. Renzo, čini mi se da nam se ovaj evanđeoski odlomak danas predstavlja kao doista providonosna podudarnost. Kao predsjednik Papinske akademije za život imaš uzvišenu zadaću voditi ustanovu potpuno posvećenu obrani i promicanju vrijednosti života i dostojanstva ljudske osobe. 

Današnja Isusova riječ, naviještena u svim crkvama svijeta, odjekuje u ovoj crkvi OPSA-e (op. prev. Djelo Božje providnosti svetog Antuna, od tal. Opera della Provvidenza Sant’Antonio) s osobito značajnim naglascima za Tebe i Tvoju crkvenu službu. Znamo da znanstveno i interdisciplinarno djelovanje Papinske akademije za život, koja okuplja stručnjake različitih disciplina vezanih uz ljudski život od njegova začeća do naravnoga završetka, od vas traži da branite život svom inteligencijom i svom otvorenošću i hrabrošću koju Isus traži od svojih učenika. To treba činiti bez straha od mogućih protivljenja i teškoća, ali uvijek potičući dijalog, suradnju i kulturni susret – bez ikakva straha.

Papa Lav u svojoj prvoj enciklici, govoreći o zajedničkom razlučivanju koje stoji u temelju socijalnog nauka Crkve, kaže: „Socijalni nauk Crkve nastaje iz susreta između vječne istine Evanđelja i pitanja povijesti; dopušta da ga ispituju znakovi vremena; hrani se doprinosom znanosti, kultura i ljudskih iskustava. Zato, kada je dostojanstvo braće i sestara izobličeno, kada politika ne odgovara na drame čovječanstva, kada se gospodarstvo okreće protiv osobe ili kada znanost prelazi granice vlastite metode, Crkva – zajedno s drugim kršćanskim zajednicama i vjernicima drugih religija – mora podići svoj glas, ne da bi vladala, nego da bi služila zajedništvu. Tako shvaćen, socijalni nauk postaje teologija zajedništva u povijesti; mjesto na kojem Riječ koja je tijelom postala nastavlja postajati dijalog, spomen i proroštvo.“ (MH 27). Vjerujem da je upravo takav temeljni stav prisutan i u Papinskoj akademiji za život: „dijalog, spomen i proroštvo“ radi naviještanja brižne, očinske i majčinske skrbi koju Bog pruža muškarcima i ženama našega svijeta, osobito najslabijima i najnezaštićenijima.

Nije bez značenja, dragi mons. Renzo, ni činjenica da se Tvoje biskupsko ređenje događa u srcu Djela Božje providnosti svetoga Antuna, u ovoj Tebi dragoj crkvi. Ova velika ustanova prihvaća različite oblike ljudske krhkosti i skrbi za njih s vrhunskom profesionalnošću, ali i s posebnom pažnjom prema jedinstvenosti svake osobe. Mogli bismo gotovo reći da se promicanje života, koje Papinska akademija za život ostvaruje na razini istraživanja i znanstvenoga rada, ovdje konkretizira u pratnji i skrbi koju OPSA pruža svojim korisnicima. To su gotovo dvije strane iste medalje, dva izraza jedne te iste predanosti koju Bog Otac iskazuje svakom muškarcu i svakoj ženi. Stoga je doista vrijedno priznanja to što Tvoje biskupsko služenje simbolično čini svoje prve korake upravo polazeći odavde.

Postoji ipak još jedan mali detalj na kojem bih se želio zadržati. U prvom čitanju slušali smo Jeremiju kako se prisjeća početka svojega proročkog poziva, koji je razumio kao događaj započet još prije nego što se oblikovao u majčinoj utrobi. Njegov poziv da bude „prorok narodima“ ukorijenjen je u nedokučivom otajstvu Božje vječne volje. I sveti Pavao u drugom čitanju govori o svojem pozivu. Sigurno ste primijetili dragi vjernici da uz ovaj oltar poslužuje nekoliko mladića. Svi su oni bogoslovi koji dolaze iz „Zajedničkog sjemeništa“ (tal. Seminario Insieme), koje od prošloga rujna ima svoje sjedište upravo ovdje u OPSA-i, svega nekoliko koraka odavde, u Kući Majke Terezije. Naime, biskupi Padove, Vicenze, Adrije-Roviga i Chioggie pozvali su svoje bogoslove da žive zajedničkim životom na jednome mjestu.

Dragi bogoslovi, dopustite mi da vam se obratim izravno Isusovim riječima: „Ne bojte se!“ Ne bojte se svoje mladosti. Bog Otac vas je izabrao i obećava najnježniju brigu za svakoga od vas. Pavao je svoj poziv razumio kao služenje pomirenju i miru: „Mi smo, dakle, poslanici Kristovi […]. U ime Kristovo zaklinjemo: pomirite se s Bogom!“ Dobro se pripremajte kako biste jednoga dana postali Kristovi poslanici: svećenici sposobni donositi mir i pomirenje, svećenici koji drugima mogu darivati onaj život u izobilju koji nam je Isus došao donijeti (usp. Iv 10,10).

Na kraju, dopustite mi da se prisjetim prekrasnog apostolskog putovanja u Španjolsku tijekom kojega je papa Lav ohrabrio sve kršćane da se ne boje hrabrih evanđeoskih odluka. Među mnogim nadahnućima koja smo primili, jedna me slika osobito dirnula i mogla bi predstavljati svojevrsni sažetak i poruku. Na madridskom trgu Plaza de Cibeles, pred nepreglednim mnoštvom ljudi, tijekom propovijedi na svetkovinu Tijelova, Papa je govorio o religioznosti toga naroda kao o: „školi vjere iz koje i danas možemo crpiti nadahnuće. Školi koja nas uči kleknuti pred Bogom i pred bližnjim, jer nitko ne može klečati pred Gospodinom i prezirati brata; školi koja nas uči besplatnosti ljubavi koja postaje dar.“

Evo, predragi mons. Renzo, želja koju Ti danas svi upućujemo jest da budeš biskup koji će uvijek spremno kleknuti pred Bogom i pred krhkostima i potrebama ljudskog života, sa slobodnom i nesebičnom ljubavlju koja se daruje. 

Stoga Te povjeravamo Presvetoj Mariji, koju u ovoj crkvi štujemo kao Majku Providnosti, i jamčimo ti svoju bratsku molitvu.

Amen.