3 kol 2026 Propovijed biskupa Ricarda Hoepersa

Propovijed biskupa Ricarda Hoepersa, pomoćnog biskupa Brasilije i generalnog tajnika Brazilske biskupske konferencije prigodom zatvaranja XXVII. Svjetskog kongresa katoličkih liječnika

Duhovni put: Izvor → Ljubav → Poslanje

Izaija odgovara na pitanje: „Odakle dolazi naša snaga?“ (Izvor);
Poslanica Rimljanima odgovara: „Što održava naše unutarnje jedinstvo?“ (Ljubav);
A Evanđelje po Mateju odgovara: „Na što smo poslani?“ (Poslanje).

Draga braćo i sestre,

dok privodimo kraju ovaj Svjetski kongres katoličkih liječnika, Božja riječ pred nas stavlja jednostavan, ali duboko zahtjevan duhovni put. Taj nas put vodi od Izvora, prolazi kroz Ljubav i vodi prema Poslanju.

Kao da Gospodin svakome liječniku koji je ovdje prisutan govori: Sjeti se odakle dolaziš, ostani u Onome koji te nosi i ne boj se ponovno krenuti u poslanje.

1. Liječniče, tvoj poziv ima svoj Izvor

Prorok Izaija otvara današnju liturgiju pozivom koji kao da je osobno upućen svakome od nas: „Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu.“ (Iz 55,1)

Svaki poziv ima svoj izvor. Tako je i s liječničkim pozivom. Prije nego što postoji zanimanje, postoji poziv. Prije nego što postoji tehnika, postoji milost. Prije nego što postoji stručnost, postoji Božji izbor.

Tijekom ovih dana promišljali smo o brojnim izazovima medicine, bioetike, znanstvenih istraživanja, novih tehnologija i skrbi za ljudski život. Sve su to važne stvarnosti. Ali nijedna od njih ne može zamijeniti Izvor.

Kao što izvor ne presušuje dok je povezan s vrelom iz kojega izvire, tako i liječničko srce može presahnuti. Ono presahnjuje kada pretjerani rad zauzme svaki prostor života, kada svakodnevni pritisci uguše unutarnju tišinu i kada učinkovitost zauzme mjesto kontemplacije.

Zato nas Izaija ponovno poziva: „Priklonite uho i k meni dođite; poslušajte, i duša će vam živjeti.“ (Iz 55,3)

Prva zadaća katoličkog liječnika nije učiniti više. Ona je ostati sjedinjen s Izvorom. Zato nas ova Božja riječ poziva na promjenu života.

Dragi liječnici, njegujte duboku duhovnost. Čuvajte vrijeme za molitvu. Neprestano se vraćajte Evanđelju. Jer nitko ne može drugima ponuditi živu vodu ako je dopustio da presahne vlastiti izvor.

2. Liječniče, dopusti da te oblikuje Kristova ljubav

U drugom čitanju sveti Pavao izriče jednu od najveličanstvenijih tvrdnji cijeloga Svetoga pisma: „Ništa nas neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našem.“ (Rim 8,38).

Živimo u kulturi obilježenoj rascjepkanošću. Rascjepkani postaju međuljudski odnosi, ali i samo razumijevanje čovjeka i njegova života. I sami smo u opasnosti živjeti podijeljeno: jedna vjera za Crkvu, jedna znanost za bolnicu, jedna savjest za molitvu, a druga za profesionalne odluke.

Sveti Pavao odgovara na tu kušnju podsjećajući nas da postoji jedno jedino središte sposobno sjediniti cijelo naše biće – Kristova ljubav. To je ljubav koja povezuje. To je ljubav koja nosi. To je ljubav koja daje smisao patnji. To je ljubav koja rasvjetljuje etičko razlučivanje i omogućuje nam da stvarnost promatramo u svjetlu povijesti spasenja.

Bez te ljubavi lako se izgubimo u vlastitim brigama, neuređenim željama i brojnim zavodljivostima svijeta koji sve mjeri učinkovitošću, dobiti ili uspjehom.

Ali kada ostanemo u Kristovoj ljubavi, sve dolazi na svoje pravo mjesto. Znanost postaje služenje. Razum postaje mudrost. Profesija postaje poziv. A skrb za bolesnika postaje izraz Božje ljubavi.

3. Liječnici, „podajte im vi jesti“

Sada dolazimo do Evanđelja. Nakon što je ugledao mnoštvo, Isus izgovara riječi koje i danas odzvanjaju Crkvom svih vremena: „Podajte im vi jesti.“ (Mk 6,37)

Te riječi ujedno su i poslanje koje primamo na završetku ovoga Kongresa. Tijekom ovih dana mnogo smo primili. Slušali smo. Promišljali. Molili. Dijelili iskustva. Učvršćivali zajedništvo. Sada je vrijeme da pođemo i ono što smo primili podijelimo s drugima.

Kongres završava, ali poslanje započinje iznova. Svatko od vas vratit će se u svoju zemlju i svoju domovinu.

I upravo ondje – u svojoj bolnici, ambulanti, na sveučilištu, u laboratoriju i u svojoj vjerničkoj zajednici – Krist će vam i dalje dovoditi mnoštva koja su gladna. Glad koja se očituje na različite načine: glad za brigom i pažnjom, za nadom i istinom; glad za blizinom i smislom.

Živimo u društvu koje je najdublju žeđ ljudskoga srca pokušalo utažiti izvorima koji ne mogu dati istinsko zadovoljstvo. Gomilaju se dobra. Umnažaju se mogućnosti. Tehnologije se šire. A ipak nedostaje ono što jedino ljubav može darovati.

Zato Isus ne kaže samo: „Dajte im kruha.“ Prije svega, On ih gleda sa suosjećanjem. Suosjećati znači osjetiti bol drugoga, prepoznati stvarnu dramu u srcu onoga koji pati i biti spreman postati kruh, postati prisutnost za drugoga.

Istinsko poslanje rađa se iz suosjećanja. Neka Kristovo suosjećanje postane naše suosjećanje. Neka Kristova ljubav postane naša ljubav. Neka Kristov pogled postane naš pogled. I neka svaki katolički liječnik ode s ovoga Kongresa svjestan da je učenik-misionar.

Tako nas Bog i dalje poziva. I nadasve želi da po nama mnogi otkriju Izvor koji nikada ne presušuje, Ljubav koja nikada ne napušta i Kruh koji zauvijek utažuje najdublju glad ljudskog srca.

Neka Gospa od Aparecide, Zdravlje bolesnih, prati svakoga od vas na povratku u vašu domovinu i neka čitav vaš život učini radosnim svjedočanstvom Evanđelja života. Amen.

I.Ć.