16 svi Proslavljena misa zadušnica o prvoj godišnjici smrti duhovnika mons. dr. Valentina Pozaića

Povodom prve godišnjice smrti oca duhovnika mons. dr. Valentina Pozaića, 15. svibnja  2024. godine u 18 sati, u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, Kaptol 28. služena je Sveta misa zadušnica koju je predvodio mons. Tomislav Subotičanec, generalni vikar i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije u Zagrebu

Uvodeći u misno slavlje mons. Subotičanec preporučio je dušu pokojnog mons. dr. Pozaića blagoj i milosrdnoj Očevoj ljubavi te zahvalio na daru njegova života.

„U 78-godišnjem ovozemaljskom hodu Gospodin ga je blagoslovio kroz punih 50 godina svećeništva, od kojih 19 godina biskupskim služenjem njegovu stadu. Uz predano življenje svećeničkog i redovničkog poslanja, prisjećamo se i bogatog znanstvenog doprinosa, osobito plodnoga poslanja na području bioetike i moralne teologije, kao i velikog doprinosa u pastoralnom radu središnjih nadbiskupijskih tijela“, rekao je mons. Subotičanec.

U nastavku je mons. Subotičanec naglasio poseban obol koji je mons. Valentin Pozaić dao odgojnoj formaciji novih redovničkih i svećeničkih zvanja te duhovnoj izgradnji pojedinaca i zajednica, a napose Hrvatskog katoličkog liječničkog društva čiji je duhovni asistent bio od 1991. godine, kao i duhovni savjetnik Europske udruge katoličkih liječnika od 1996. te istaknuo da je revno služenje biskupa Pozaića okrunjeno njegovim biskupskim geslom “Život biraj!”, gdje je vidljiva njegova “predanost koja uvijek i u svemu hrabro prihvaća Božju volju i opredjeljuje se za Božje planove, težeći postignuću veće slave Božje.“

Inicijativu za slavljenje mise zadušnice pokrenulo je Hrvatsko katoličko liječničko društvo, čiji je biskup Pozaić bio osnivač i prvi duhovni asistent. Predsjednik HKLD-a izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak na kraju misnoga slavlja zahvalio je svima na dolasku i kazao kako je biskup Pozaić „bio ne samo prvi duhovnik i osnivač našega društva nego i učitelj koji nas je podučavao kakav treba biti katolički liječnik, kako se postaje dobar katolički liječnik, kako se ostaje katolički liječnik. Uz to, bio nam je i poput oca. On je sve nas doživljavao kao svoju djecu i zato smo ga kao patera Pozaića, kao oca biskupa uistinu svi doživljavali ocem.“

Na misnom slavlju koncelebrirali su kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Stjepan Večković i mons. Zlatko Koren, profesor na KBF-u mons. Stjepan Baloban, rektor, odgojitelji i duhovnici Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak, vlč. Josip Đurin, vlč. Toni Potrebić, vlč. Ivan Grbešić i vlč. Anto Pavlović te isusovci o. Marko Matić, o. Mato Antunović i o. Siniša Štambuk. Pjevali su bogoslovi Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Izvor tekst i foto: ika.hkm.hr

Prenosimo zahvalni govor predsjednika HKLD-a prof. dr. Roka Čivljaka na misi zadušnici o prvoj godišnjici smrti biskupa Valentina Pozaića.

Poštovani i dragi svećenici i vjernici, zahvaljujem svima vama koji ste se okupili u ovom Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na poziv Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) na zajedničku molitvu za dušu našega dragoga duhovnika, biskupa Valentina Pozaića. U prvom redu zahvaljujem predslaviteljima ovoga misnog slavlja: generalnom vikaru i moderatoru Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislavu Subotičancu, kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Stjepanu Večkoviću i mons. Zlatku Korenu, potom profesorima KBF-a mons. Stjepanu Balobanu, odgojiteljima i svećenicima Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa na čelu s rektorom preč. Željkom Faltakom te zagrebačkim bogoslovima koji su pjesmom uzveličali ovo misno slavlje, predstavnicima Hrvatske pokrajine Družbe Isusove kojoj je biskup Pozaić pripadao, svim okupljenim članovima HKLD-a te drugim suradnicima, štovateljima i prijateljima kao i članovima obitelji biskupa Pozaića.

Sve nas je 15. svibnja prošle godine iznenadila vijest o iznenadnoj smrti biskupa Pozaića. Napustio nas je u mjesecu Majke Marije kojoj se osobito utjecao, i to baš 15. svibnja, na Međunarodni dan priziva savjesti. Pravo na priziv savjesti zdravstvenih djelatnika osobito je isticao u svom znanstvenom i pastoralnom radu, a na ovaj dan 2021. godine posljednji puta nam se obratio kao predavač, usred pandemije COVID-19, na webinaru povodom Dana priziva savjesti, govoreći o prizivu savjesti u ljekarništvu.

Zahvalni smo Bogu na daru patera Valentina Pozaića koji je bio veliki čovjek – velik po umu, srcu i djelu. Svojim životom dirnuo je ne samo živote nas članova HKLD-a, već i živote mnogih ljudi koje je susretao u različitim službama tijekom svoga života: novake Isusovačkog kolegija na Jordanovcu kojega je bio rektor, studente i profesore Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove kao profesor moralne teologije, djelatnike Centra za bioetiku kojega je kao znanstvenik osnovao, brojne svećenike i vjernike Zagrebačke nadbiskupije u kojoj je 18 godina služio kao pomoćni biskup, u prvom redu skrbeći za Crkvu svoga rodnoga Zagorja, brojne redovničke zajednice za koje je bio zadužen unutar nadbiskupije, kao i za Caritas Zagrebačke nadbiskupije, a potom i za nas HKLD-ovce.

Biskup Pozaić bio je idejni začetnik i utemeljitelj HKLD-a te naš prvi duhovni asistent, od 1991. do 2018. godine. Tijekom tih 28 godina uputio nam je brojne riječi, izgovorene i napisane, iz područja moralne teologije i kršćanske etike. Podučavao nas je kakav katolički liječnik treba biti, postati i ostati. Uz to, bio nam je i poput oca. On je sve nas doživljavao kao svoju djecu i zato smo ga kao patera Pozaića, kao oca biskupa, uistinu svi doživljavali ocem.

Kao otac koji svojoj djeci ostavlja u nasljeđe i imovinu i duhovnu oporuku, nama je biskup Pozaić ostavio u ostavštinu bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Bio je cijenjen i u međunarodnim krugovima zbog čega je od 1996. do 2018. godine bio duhovni savjetnik Europske federacije katoličkih liječničkih društava (FEAMC).

Članovi HKLD-a s velikim poštovanjem i ljubavlju pamtiti će ga jer je cijeloga sebe ugradio u naše Društvo. Bez njega ne bi bilo niti HKLD-a, a mi HKLD-ovci bili bi siromašniji za sve ono što smo od njega dobili, a davao nam je puno.

Stoga neka nam ostane u trajnoj uspomeni kao netko tko nam je bio uzor, tko je molio i moli za nas, a mi ćemo evo nastaviti moliti za pokoj njegove duše.

Spomeni ga se, predobra Djevice Marijo! – Memorare, o piissima Virgo Maria!