27 ožu Uz vrijeme Korizme: Govor duhovnika prof. dr. don. Ivana Bodrožića na godišnjoj skupštini u Rijeci

HKLD i korizmene napasti

Redovna godišnja Skupština Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva održana je u subotu, 8. ožujka 2025. godine u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II. u Rijeci.  Skupštinu je zaključio duhovnik HKLD-a prof. dr. don Ivan Bodrožić prigodnim duhovnim nagovorom, koji prenosimo u cijelosti

“S obzirom da smo započeli sveto korizmeno vrijeme, priliči nam onda poruku i nadahnuće za ovu Skupštinu uskladiti upravo s evanđeoskom porukom koju čitamo u Evanđelju od prve korizmene nedjelje. A Evanđelje govori o Isusovim kušnjama kojima je bio podvrgnut u pustinji nakon 40-dnevnog posta. Riječ je o tri osnovne kušnje kojima se Sotona drznuo kušati Sina Božjega, a u kojima je Isus pobijedio Sotonu. Iste napasti pojavljuju se i danas čovjeku i društvu našega svijeta, jer je đavlu cilj gurnuti društvo i čovječanstvo u krivome smjeru. Isto vrijedi i za naše hrvatsko društvo u kojemu ljudi teže za koječime: sjajem, blještavilom, sigurnošću, zaradom, novcem, moću, utjecajem, itd. I to čovjeka odvede onda u krivom smjeru.

Ni mi nismo izuzeti od te kušnje i opasnosti. I nama se nudi, jer smo i sami dio društva, da možda krenemo sanjati neku budućnost za svoj narod i svoje hrvatsko društvo, a možda i za naš HKLD, neko razdoblje moći, sjaja i blještavila. Pozvani smo, doduše, i sanjati jer vidimo da i u našem društvu ima ljudskih poteškoća koje bi trebalo otkloniti.

Naš Gospodin Isus je lijek nama i našim idejama, našim planovima i projektima, upravo zato jer se ne zanosi velikim ljudskim idejama i ostvarenjima, već nam stavlja pred oči svoj odlazak u pustinju da nas malo spusti na zemlju. Točnije, cilj mu je da dopustimo da nas Duh Božji vodi, kao što je njega vodio kroz pustinju. Dopustiti Duhu Svetomu da upravlja našim planovima i djelima cilj je našeg zajedništva, kako ovdje na Skupštini, tako i inače u radu našega Društva. Samo po Duhu Svetome možemo ostvariti zajedništvo u HKLD-u, pa je odlazak na Skupštinu kao odlazak u pustinju gdje dopuštamo da nas Duh Božji vodi i uvodi u pravu stvarnost života. A kao što Isusov život nije mogao proći bez napasti i Napasnika, tako ni naš život ne može biti pošteđen toga. Napasnik nam želi pomutiti vrijeme zajedništva s Gospodinom, to jest vrijeme boravka s njime u samoći i prisnosti. Jednom riječju u pustinji. Sotona nas želi u vrevi, buci i bujici svijeta. Dovodi nas u situacije u kojima ne možemo razumjeti što se stvarno događa u životu i što je stvarno život. Gospodin Isus odlazi u pustinju gdje napasnika najbolje može raskrinkati.

Riječ je o tri napasti, od kojih je prva napast kruha. Sotona traži od Isusa da pretvori kamen u kruh i da se tako zasiti. Isus je dakle, gladan i Sotona mu nudi jednu vrlo humanu ponudu. A ima i moć, te je jednostavno od kamenja napravi kruh. Čudno da se Isus toga i sam nije sjetio. No ovu napast valja prenijeti u naš medicinski kontekst. Drugim riječima rečeno, živimo u društvu u kojemu je napast zdravlja ili zdrava života. Danas ljudi govore da je najvažnije od svega zdravlje, kao što je Sotona govorio Isusu da se najvažnije najesti. Ako i sami padnemo pod taj utjecaj, onda ćemo i sami biti u opasnosti da nas ljudi instrumentaliziraju. To se događa onda kada na vrlo isključiv i apsolutan način se ustvrdi da je važno zdravlje i da moramo biti u službi zdravlja. Naravno da je zdravlje važno, jednako kao i kruh. Ali je Isus zato pokazao da ima i važnijih stvari od kruha, to jest od zdravlja. Mi trebamo njegovati svijest da smo službenici Božji i da prije svega služimo Bogu, a ne samo ljudskim željama i zahtjevima koje se počesto svode na udovoljavanje njihovim prohtjevima. Gospodin nas potiče da služimo ljudima, ali ne na način ljudskog sluganstva, nego sa sviješću Božjeg poslanja. Kao njegovi službenici trebamo znati i standard služenja, da ne dopustimo da naše služenje dođe do točke da postane tržišna roba. To je napast prema kojoj ljudi misle da se sve može kupiti, pa i naše služenje, te onda od nas očekuju da im služimo bezrezervno samo zato što su nas platili, te da to činimo na način na koji oni to pretpostavljaju. U tom slučaju bi se dogodilo da očekuju da od nas mogu kupiti sve usluge koje oni smatraju ‘zdravima’. Tada smo u napasti da ne shvatimo da ne živi čovjek samo od kruha, to jest od zdravlja, to jest da ne razumijemo da ima i većih vrednota. Ako bi čovjek živio ‘samo od zdravlja’, onda bi on bio u napasti da proglasi što je zdravo i vrijedno života, a što bi bilo poželjno odbaciti, bilo da je riječ o začetim nemoćnim ili bolesnim bebama, ili o ‘beskorisnim’ starcima. Mi smo pozvani služiti onima koji nisu zdravi, ali služiti onako kako nam Gospodin propisuje. Služiti nam je onim malenima i svima drugima koji nisu zdravi. To čini i Isus koji čak u pustinji služi nama malenima, te u ime toga raskrinkava sotonu. Cilj mu je nas slabe ljude zaštiti i osnažiti protiv napasnika. Tako nam postaje poticaj i nadahnuće da i mi ne živimo samo za ‘zdrave’ i za zdravlje, nego da Gospodin bude mjera našega služenja. A kada znamo da je on mjera našega služenja tada nećemo dopustiti nikome da nas zlorabi i iskorištava.

Danas je medicina u opasnosti da je čovjek podvrgne svojim interesima, da je upregne u svoj sustav, a to je sustav novca i sustav moći, sustav vlasti i probitaka. Opasnost je danas da medicina čini ono što žele moćnici, te umjesto da se služi bolesnima, bude sluga prohtjeva onih zdravih i moćnih koji koriste bolest i bolesnike za svoje bogaćenje i probitke. Gospodin pak hoće da mi služimo njemu živeći za čovjeka koji ima neizmjerno dostojanstvo koje mu je Bog dao, te da mi koji služimo Gospodinu, izabiremo živjeti ispravno. To je onaj pravi zdravi život. U tom duhu živjeti zdravo znači živjeti za bolesnike, za malene i za ugrožene.

Uz prvu napast veže se i druga napast, a to je napast vlasti i moći. Sotona nudi Isusu dati sva kraljevstvo zemlje uključujući njihovu vlast i moć. No sotona postavlja i uvjet: traži da mu se Isus pokloni. To može biti druga napast i pred medicinom: ona može biti izvor zemaljskih dobara. Ima onih koji će nam sve dati, samo da im se poklonimo i da im služimo, umjesto da činom ono što Bog od nas očekuje. Tako vidimo da se napasti logički nadovezuju jedna na drugu. Nakon kruha/zdravlja dolazi bogatstvo. Osim toga, sotona se lažno prikazuje gospodarem svih tih dobara kad govori Isusu: „Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i kome hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.“ No on lukavo daje ono što nije njegovo. Jer sve što postoji je Božje, te ako znamo u svemu tome Bogu služiti, doista Sotona nije gospodar ničega, već je veliki lažac i manipulator. No takvih primamljivih ponuda može doći i liječnicima: Dat ćemo vam sve što želite, samo služite nama i našem bogatstvu; služite našim idejama i ideologijama, probitcima i moći. Služite vjerno i obilato ćemo vas nagraditi. Budite nam na usluzi i sve će biti vaše. Budite nam na usluzi kad treba ubijati nevine, oduzimati život nemoćnima, pa ćemo vas mi za to bogato nagraditi.

Ali kao što je Isus pokazao da je Sotona lažac i da nudi nešto što nije njegovo, tako i medicinsko osoblje treba znati da takve primamljive ponude više oduzmu nego daju. A kada ono što imamo stavimo na raspolaganje Gospodinu i braći ljudima, ne samo da nije sotonsko, već je i sredstvo posvećenja. Tada smo na pravi način pokazali da medicina nije vražje sredstvo, već je Božji dar ljudima. A sve ovisi o nama i našem pristupu. Dok sve podređujemo Bogu njemu se iskreno klanjajući, u isto vrijem to oduzimamo iz ruke đavlu, te tako umanjujemo sotonsku vlast u ljudskome životu. Tako se i preko našeg služenja sve podlaže Bogu.

Uz sve rečeno vidimo da se na ovo nadovezuje i treća napast, a to je napast slave. Liječnici su kategorija ljudi koja uživa određenu slavu i popularnost. To su ljudi koji su priznati i poznati, te se mogu služiti medicinom za uvećanje svoje slave i hvale pred ljudima. U opasnosti su da dopuste da ih i ljudi i anđeli nose na rukama, sukladno trećoj kušnji kojoj je bio izložen Gospodin kada mu sotona veli da se baci dolje i da mu se neće ništa dogoditi jer će ga anđeli na rukama nositi. No Isus jasno odgovara: „Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!“ Samo Bogu pripada čast, slava i vlast i zato treba samo njemu služiti. To je jasna poruka svim članovima HKLD-a da budu sluge Božje slave a ne svoje. Isus je došao među nas, dao se čak i kušati, te je pokazao da kad služimo ljudima onako kako Bog od nas očekuje, on sam nas neizmjerno časti. I kada ne dopušta da ga sotona kupi čašću, vlašću, moću i bogatstvom, samo pokazuje da zna koliko neizmjerno vrijedi čovjek, koliko je dragocjeno ljudsko srce. Isus ne dopušta trgovinu ljudskim životom, što je jasna poruka i nama svima: Ne možemo trgovati ljudima! Ima granica ispod koje ne smijemo ići! Nema trgovine s dobrobiti čovjeka!

To treba biti poticaj i nama, unatoč slabosti i poteškoća koje imamo, da se borimo i nadvladamo ih božanskim duhom i božanskom snagom koja nam dolazi od Duha Svetoga. Imajući ovu jasnu svijest i nadahnuće da služimo čovjeku, da se borimo za čovjeka na jedinstven način, nećemo odustajati od svoga poslanja. Jer ako se mi nećemo boriti za čovjeka, tko će se drugi u našem društvu boriti za njega?

Na taj način, dragi članovi HKLD-a, najprije svima hvala što se borite izdvajajući svoje vrijeme, svoje mogućnosti i sposobnosti, što svoje darove stavljate na raspolaganje Bogu i braći ljudima. Hvala vam za to i nastojte i dalje biti na raspolaganju svome Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu, jer ono nije društvo gdje se bogatite, gdje postaje slavni i lako stječete kruha, nego dapače gdje se trudite pronaći one koji su u poteškoći i njima dati kruha i svega što im je potrebno. Štoviše, u ovom Društvu drugima dajete od svoga zdravlja, od svojih sposobnosti i mogućnosti, od svojih darova i snaga, pa zato nemojte odustati na tom svetom putu. Neka vas Gospodin štiti, čuva, brani, nadahnjuje i prati, a vi mu vjerno služite i budite na ponos cijelom našem narodu i svima koji dolaze do vas tražiti vaše usluge. Dok vam zahvaljujemo molim za vas Božji blagoslov da vas Gospodin blagoslovi sa svima vašima, da možete odvažno djelovati u njegovo sveto ime na dobrobiti svoje braće, šireći zemljom miris njegova kraljevstva.”

Don Ivan Bodrožić