26 ruj Svetci dana: sveti Kuzma i Damjan
Katolička crkva na današnji dan, 26. rujna, slavi sv. Kuzmu i sv. Damjana koji su uz svetoga Luku najpoznatiji svetci liječnici
Kuzma i Damjan bili su blizanci arapskog podrijetla koji su svoj kratki životni vijek burno i legendarno proživjeli u 3. stoljeću. Predaja kazuje da su umijeće i vještinu liječenja naučili u Siriji, a djelovali na području Cilicije (danas područje turskog grada Ayaşa) gdje su mučeničkom smrću i skončali svoj život
Osim što su život posvetili liječenju i ranarništvu te drugim oblicima skrbi za bolesnima i umirućima, poznati su bili i po tome što za svoje usluge nisu tražili nikakvu plaću i nagradu zbog čega im je nadimak bio anargyroi (grč. bez srebra). Glas o njihovim čudesnim iscjeljenjima brzo se proširio cijelim Bliskim istokom tako da su ih posjećivali i bolesnici iz najudaljenijih krajeva. No kako su kao istinski kršćani uz svoje stručno djelovanje propovijedali i Božju riječ, zamjerili su se rimskim vladarima te u doba Dioklecijanova progona kršćana bili osuđeni na smrt, mučeni i dekapitirani (Yumurtalık, oko 287. godine). Na žalost, uz njih su mučeništvo pretrpjela i njihova mlađa braća Antim, Leontije i Eprepije.
Ubrzo nakon njihove smrti brojne su se crkve podignute njima u čast počele pretvarati u svojevrsna utočišta i lječilišta bolesnika koji su u dubokoj vjeri čekali da im se u snu pojave sveti mučenici i podare im pomoć i utjehu. Jedna od najčešće prikazivanih priča o uspješnosti njihovog umijeća liječenja jest ona o transplantaciji (3. stoljeće!) noge netom umrlog Crnca na mjesto amputirane noge Bijelca koji je zbog gangrene i nesnosnih bolova došao potražiti pomoć u jednu od tih crkava. Za njegova sna pojavila su se sveta braća s kirurškim instrumentima: dok je jedan amputirao nogu, drugi je na obližnjem groblju pronašao tijelo preminulog Crnca, brzo i spretno im zamijenili noge, a kada se bolesnik probudio, ostao je zatečen promjenom, ali ipak zadovoljan jer su bolovi prestali. Upravo ovim prizorom najčešće se ova sveta braća prikazuju na brojnim slikama, a karakteristične prepoznatljive oznake su im liječnička odora s crvenom pregačom i kapom. Često ih se prikazuje i s čašama za pregled mokraće, mužarom, tučkom i drugim ljekarničkim posudama pa ih se danas štuje ne samo kao zaštitnike liječnika već i ljekarnika.
I nakon više od 1700 godina od njihove smrti ovi liječnici i ljekarnici ne prestaju pobuđivati interes javnosti, a osobito zdravstvenih djelatnika koji u njihovim životima traže svoje uzore. Sv. Kuzma i sv. Damjan primjer su osoba koje su svoj život nesebično davali drugima: skrbili, liječili, tješili, a za svoje liječničke usluge i širenje Božje riječi nisu tražili nagrade na ovome svijetu već za nagradu očekivali susret s Kristom i život vječni.
Prim. dr. sc. Rok Čivljak
No Comments