Split: Održan 36. Obiteljski susret “CIVILIZACIJA LJUBAVI”

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge;kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ Iv 13,34, održan je u Splitu u subotu 18. siječnja 2025. u Franjevačkom samostan o. fra Ante Antića na Trsteniku u organizaciji Savjetovališta za obitelj pri samostanu Gospe od zdravljau  Splitu, HKLD i HZBS. Voditelji i predavači bili su: umirovljeni profesor filozofije  dr. sc. p. Nikola Stanković, SI, izv. prof. dr. sc. Fra Domagoj Runje, OFM, profesor „Starog Zavjeta na KBF-u u Splitu, mr. sci. Silvana viši savjetnik za socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu Grada Splita, Danijela De Micheli Vitturi, dr. med spec. obiteljske medicine, logoterapeut. Domaćini je bio gvardijan samostana o. fra Ante Antića fra Domagoj Volarević. 

Na susret su stigli članovi HKLD, HZBS i njihovi prijatelji te dugogodišnji sudionici Obiteljskih susreta i Obiteljskih ljetnih škola iz Opuzena, Dugog Rata, Podstrane, Starigrada na Hvaru, Kaštela i Splita. Danijela De Micheli Vitturi je pozdravila nazočne i izrazila dobrodošlicu sudionicima 36. Obiteljskog susreta koji su se  po treći put održava u Splitu. Od  1996. u Franjevačkom samostanu svete Marije u Zaostrogu održano je 29 obiteljskih susreta, te četiri u samostanu Svetog Križa u Živogošću i tri ljetna rekreacijska susreta u samostanu Svetog Duje u Kraju na Pašmanu. Susret je započeo  u subotu ujutro u samostanskoj dvorani „fra Karla Balića“ zazivom Duha Svetoga i razmatranjem Psalma104. duhovnika splitske podružnice HKLD-a fra Domagoja Runje.

U uvodnom predavanju Sposobnost za ljubav  umirovljeni profesor dr. sc. p. Nikola Stanković, SI, govorio je kako su već grčki filozofi spoznali da bez ljubavi prema istini čovjek ostaje zakinuto biće – ne samo glede spoznaje nego i glede dobra života. Čovjek doživljava ne samo filozofski eros nego i nagnuća koja ga vuku na put tjelesne pohote i zablude te se on ponekad preda sebičnosti i samovolji. Tako on, u ime navodne slobode, gubi slobodu, zarobljen navadama koje ga sve više stežu. Čovjek bez slobode gubi temeljni uvjet mogućnosti da istinski voli sebe i druge. Tko nije odnjegovan u slobodi i ljubavi, tko nema duhovne kulture, ne može izgrađivati civilizaciju ljubavi. Ako je Bog zaista ljubav, kako nas uči novozavjetna objava (1 Iv 4,8), čovjek koji nije otvoren toj ljubavi samoj, teško može djelovati na visokom stupnju nesebičnosti – karitativno. Ljudska nesebična ljubav je, na kraju krajeva, utemeljena na Bogu. Jedino Bog može djelovati posve nesebično, a u njegovo ime i ljudi prema svojim talentima i ograničenjima.

U drugom predavanju p. Mirko Nikolić, SI, govorio je o Civilizaciji ljubavi u  životu i djelu Sluge Božjeg p. Ante Gabrića. Kroz svoje izlaganje p. Mirko je prikazao životni put ovog misionara ljubavi. Naglasio je koliko je važna bila obitelj u kojoj je odrastao i u kojoj su otac i majka molili i prakticirali vjeru. Zatim je prikazao njegovu  formaciju kroz život  u sjemeništvu, studij i konačno odlazak i djelovanje u misijama. Predavač je kazao da za p. Antu nije dovoljno rečeno da je bio „Živa Isusova ljubav!“, nego pokušaj da barem malo zađemo u jedan svijet koji je za nas poput misterija, ali koji se otvara pred nama i zove nas da ga doista upoznamo. Taj korijen ljubavi otac Gabrić je imao u dnu svojega srca. Zato je iz njega izlazilo samo dobro. Pokretačka snaga ili ljubav u njegovu životu bio je raspeti Isus. Zato je na propovijedi prilikom njegova ukopa jedan njegov subrat i belgijski isusovac i misionar u Bengaliji rekao da je u njemu bio gorući oganj koji je u njemu zapalio sam Gospodin Isus. Taj oganj ga je konačno potpuno istrošio, ali ne prije nego je on sam zapalio oganj vjere u srcima mnogih ljudi. Njegovo životno geslo je bilo: Gori i izgori za Boga i za duše. A onda je u šali i duhovito rekao: A mi dimimo! Zašto ću je dimiti, molim vas lijepo! I doista je takav bio. Budući da je krenuo kao dječarac iz Metkovića s dušom punom ljubavi, onda je isto tako pri kraju svojeg života mogao reći da mu je svejedno gdje će umrijet samo neka bude u Srcu Isusovu. Znači u onom Srcu koje je za nas sve dalo, a Gabrić mu je uzvratio s ljubavlju davši mu sve što je imao.

U predavanju ”Obitelj kolijevka „Civilizacije ljubavi”, Danijela De Micheli Vitturi, dr. med. spec. obiteljske medicine, logoterapeut, osvrnula se na Pismo obiteljima sv. Pape Ivana Pavla II koje je napisao 1994. u godini obitelji od kada se ujedno i započelo sa obiteljskim susretima u Savjetovalište za Obitelj pri samostanu Gospe od zdravlja u Splitu. Civilizacija ljubavi je kako kaže sveti papa „humanizacija, očovječenje svijeta“. To je kultura ljubavi u kojoj su roditelji pozvani živjeti odgovorno roditeljstvo. Ona „potpuno otkriva čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva. Ta je civilizacija prisno povezana s ljubavlju koja je izlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan.“ Istakla je papinu preporuku o potrebi suradnje i druženja obitelji i izgradnje međusobne solidarnost što im pomaže u odgojnom djelovanju koje crpi snagu iz obiteljii “domaće Crkve“. Suvremena obitelj ide za lijepom ljubavi. Civilizacija ljubavi uključuje radost i zbog tog što čovjek dolazi na svijet. Znači zadovoljstvo istine. Da bi obitelj bila i ostala Crkva u malom treba svakodnevno živjeti Civilizaciju ljubavi i sa svim članovima obitelji njegovati važnost obiteljske molitve i primanja sakramenata. Nepoštivanje dobra brak, obitelj i život predstavljaju veliku opasnost za ljudsko dostojanstvo. Cijeli je život bračni par pozvan živjeti u ljubavi skladno i predano obećanju crpeći trajno nadahnuće u osobi Isusa Krista koji je kroz sakramente i Dar Duha Svetoga trajno prisutan i nikada ne napušta one koji vjeruju i otvore mu srca. Potrebno se moliti Svetoj obitelji i slijediti Marijiu koju papa naziva  „Majkom lijepe ljubavi“. Nakon razmatranja teksta svetog Pavla /1 Kor 13/ Hvalospjev ljubavi,  slijedio je rad u malim grupama. Sudionici su podijelili svoja iskustva o življenju Hvalospjeva ljubavi u svakodnevnici i prigodno podijelili iskustva o slavljenju osobnih, obiteljskih i crkvenih jubileja.

Nakon radionice, svoja iskustva proslava obljetnica podijelili su s nazočnima Irena i Ivica Grković, koji ove godine obilježavaju 35. godišnjicu bračnog života. Ivica je kazao kako je u brak iz svoje primarne obitelji bio donio svojevrsnu rezerviranost prema proslavama obljetnica, kako privatnih tako i vjerskih. Na to se gledao kao na gnjavažu i nepotreban trošak, za razliku od Irene u čijoj su se obitelji stalno organizirale proslave i okupljanja obitelji i prijatelja, između ostalog i zato što je Irena odrasla u Australiji gdje su to bili glavni vidovi druženja naših iseljenika. Irena je naučila Ivicu o vrijednosti i značaju obilježavanja obljetnica a budući da ih voli organizirati i u njima aktivno sudjelovati, često organizira i „proslave iznenađenja“, što je za Ivicu napravila za njegov 30., 50. i nedavni 60. rođendan.

Irena i Ivica su istaknuli da je jedan od važnih razloga njihovog povratka iz Australije, gdje su proveli zajedno živeći i radeći 12 godina, naša tradicija javnih i otvorenih proslava vjerskih blagdana te svetaca-zaštitnika, tako da s radošću i svjesnosti o bogatstvu naše duhovne baštine aktivno sudjeluju, s cijelom obitelji, u tim proslavama.

Nakon toga su sudionici susreta izveli kratki igrokaz „Eden“ po tekstu iz knjige Razgovori p. Nikole Stankovića.

U poslijepodnevno dijelu  nakon krunice Božjeg milosrđa slijedilo je predavanje Civilizacija ljubavi u djelima Ivana PavlaII.. Mr. sci Silvana Dragun, viši savjetnik za socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu Grada Splita prikazala je ukratko život i djelo svetog pape Ivana Pavla II i njegovo zauzimanje za obitelji i kulturu života te ustrajnog borca protiv ”kulture smrti” koja se ukorijenila u suvremenom društvu u zavjeri protiv života i naravnog zakona, ali također i u odnosu na okoliš, ljudska prava i ideologije zla koje su opustošile 20 stoljeće. Upozoravao je da suvremena Europa ide u jednom pravcu ”gubitku kršćanskog pamćenja i nasljeđa” koji se očituje u bogozaboravu. Ljudski život je svet od samog početka. Čovjek je pozvan zamijeniti kulturu sebičnosti novom kulturom života prema vrednotama ”biti” a ne ”imati”. Cjeloviti razvoj će se ostvariti kada kultura života postane naš modus vivendi i modus operandi. Uloga vjernika laika izuzetno je važna u promicanju civilizacije ljubavi. Oni su pozvani u Božjem vinogradu služiti ljubavi i životu. Civilizacija ljubavi počinje s uspostavljanjem ispravne ljestvice vrednota, promjenom životnog stila prema solidarnosti, tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa.U obitelji koja predstavlja ”svetište života” čovjek se uči što je to ljubav. Potrebno je da se ”kućna Crkva” neprestano evangelizira i sveudilj odgaja u vjeri za ljubav, kršćanske kreposti, moralnu i duhovnu čistoću. Papa se na poseban način obraća ženama i poziva ih da postanu promicateljice novog feminizma koji se sastoji u nadilaženju svakog oblika diskriminacije, nasilja i iskorištavanja. Žene su pozvane svjedočiti smisao autentične ljubavi koja se očituje u sebedarju i prihvaćanju drugoga. Žene su pokretačka snaga Civilizacije ljubavi u kulturi odbacivanja i smrti. Budućnost Civilizacije ljubavi ovisi o ”geniju žene” koja jamči osjetljivost potrebe čovjeka u odgoju za ljubav i mir. One svojom ”duhovnom ljepotom” čine svijet ljepšim i boljim ne samo u obiteljskom životu, nego društvenom i kulturnom polju. Papa Ivan Pavao II. ističe da je u konačnici promicati kulturu života u svim njenim segmentima, u obiteljskom, poslovnom i društvenom životu, za kršćanina je moralna obveza i dužnost.

U predavanju Jubilarna godina i  Civilizacija ljubavi  u Bibliji, izv. prof. dr. sc. fra Domagoj Runje, OFM, govorio je o povijesti i značenju  jubilarna godine u Svetom pismu. Objasnio je neke starozavjetne tekstove o jubilarnom oprostu i što oni znače. Zatim je protumačio kada i kako se danas obilježava jubilarna godina, Naveo je gdje su u nadbiskupiji mjesta hodočasča za dobivanje oprosta i kako se on može dobiti. Uslijedio je niz pitanja na temu oprosta i jubileja koju je fra Domagoj potanko objasnio.

Susret je završio misom u samostanskoj crkvi Presvetog Otkupitelja koju je predslavio fra Domagoj Runje.

Hvala Bogu, domaćinima, organizatorima i sudionicima koji svojim sudjelovanjem ostvarili i doprinijeli  radosti ovog 36. Obiteljskog susreta u jubilarnoj 2025. godini.

Dr. Danijela De Micheli Vitturi

 

 

 

 

 

No Comments

Post A Comment