
20 stu Simpozij Belgijskog medicinskog društva sv. Luke: Caring for people at the edges of our health system
Dana 15.11.2024. zaputili smo se u daleku i oblačnu Belgiju kako bismo podržali naše kolege iz Belgijskog medicinskog društva sv. Luke u održavanju Simpozija: Caring for people at the edges of our health system. Predsjednik Društva sv. Luke dr. Stefan de Smedt bio je sudionik simpozija FEAMC-a u organizaciji HKLD-a u Đakovu i Vukovaru te smo ondje upoznali njegovu kćer, također liječnicu, Christine de Smedt, a imali smo prethodno čast upoznati i njezinog brata, također liječnika, Williama de Smedta, u kampu Tirocinium u organizaciji društva Societas Lucae u Portugalu, prije Svjetskog dana mladih.
Tako smo se zaputili iz hladnog Zagreba u nešto manje hladan Leuven okupivši se prije toga u Zračnoj luci Zagreb. Članovi Sekcije mladih HKLD-a iz Rijeke i Zagreba predvođeni predsjednikom riječkog ogranka Sekcije mladih HKLD-a dr. Matejem Pedišićem koji je već duže vrijeme u kontaktu s Belgijom, prijatelji i kolege iz istih gradova te iz Splita, brojali smo čak 25 kolega i prijatelja, što studenata, što mladih liječnika te fratar, fra Mario Berišić.
Sletjevši na aerodrom Charleroi uputili smo se prvo busom do Bruxellesa gdje su nas dočekale, Anna i Theresa, kolegice koje su se brinule da sva naša putovanja, bilo vlakom, busom ili pješke, nađu svoj cilj. Tako smo došli do smještaja u gradiću južno od Leuvena, Oud-Heverlee, gdje smo bili smješteni ovih nekoliko dana. Tamo se nalazi salezijanski institut don Bosco gdje se obično preko ljeta održavaju oratorijski susreti djece i mladih, a sada, kako nam objašnjavaju, zbog škole tamo trenutno nitko ne boravi.
Po izlasku iz vlaka dočekali su nas Stefan de Smedt sa suprugom, njegova djeca William i Christine, te njen zaručnik Robrecht koji nam je tijekom našeg boravka bio velika logistička podrška. Iznenađeni i radosni što nas vide u tolikom broju, srdačno su nas ugostili i pripiremili nam tradicionalno belgijsko jelo, cikorija zamotana u šunku i sir te zapečena u pećnici. Zajedno s nama bili su i mladi kolege iz Slovenije. Umorni od puta brzo smo utonuli u san.
Sutradan smo sudjelovali na navedenom simpoziju koji je trajao cijeli dan. Izlaganja su imala za cilj senzibilizirati publiku za one koji su u društvu najranjiviji, kao što su stariji i nemoćni, teško bolesni, osobe s teškoćama u razvoju, trudnice slabijeg socioekonomskog statusa, imigranti bez dokumenata; te su doticala teme eutanazije, pobačaja, pobijajući tako tezu, nažalost sve više prisutnu u modernim zapadnim društvima, da su upravo pobačaj, eutanazija i ostali moralno neprihvatljivi postupci nezamjenjivi. Kroz izlaganja se provlačila tema ranjivosti – kako je paradoksalno što današnje društvo na ranjivost gleda kao na slabost, dok liječnici i zdravstveni djelatnici, a pogotovo katolici i ostali kršćani, upravo u ranjivosti vide mjesto gdje mogu, kao i Krist, doticati druge u najbolnijim područjima i liječiti ih, a i sami mogu i smiju biti ranjivi jer se na taj način otvaraju pacijentu, kolegama i društvu, oslanjajući se na njihovu potporu, pomoć i kolegijalnost.
Upoznali smo i jednog od najpoznatijih belgijskih svetaca, sv. Damiena, koji je skrbeći o gubavcima na havajskom otoku Molokaiju, koji je služio kao karantena za bolesne, godine 1889. dao svoj život podlegnuvši istoj bolesti, gubi.
Na simpoziju su nam se pridružili predsjednik FIAMC-a prof. Bernard Ars i predsjednik FEAMC-a prof. Vincenzo de Fillipis koji su nam se obratili u nekoliko riječi. Na koncu simpozija proveli smo kratko vrijeme u tišini pred Presvetim oltarskim sakramentom te potom slaveći zajedno euharistiju koju je predvodio nadbibiskup u nadbiskupiji Mechelen-Brussel mons. Luc Terlinden na francuskom i nizozemskom jeziku. Potom smo obišli Leuven te se zaputili natrag u smještaj.
U nedjelju, 17. studenog, zajedno sa dr. de Smedtom i prof. Fillipisom sudjelovali smo na euharistijskom slavlju u crkvi sv. Kvintina u Leuvenu. Tamo se okuplja internacionalna zajednica te su svete mise slavljene na engleskom jeziku. Zajedno sa fra Marijom u koncelebraciji su bili svećenici iz Bocvane, Nigerije i Kine. Poslije mise pozdravili smo se međusobno jer se dio grupe toga dana vraćao u Hrvatsku, a dio nas je ostao do sutradan te smo ostatak dana proveli razgledavajući Bruxelles, kupujući i jedući čokoladu i pijući belgijsko pivo.
U ponedjeljak, na Dan pada Vukovara i sjećanja na žrtve Domovinskog rata, i mi preostali smo se vratili u Domovinu prebirući dojmove i sjećajući se vrlo srdačnog gostoprimstva i časti koje su nam iskazali naši belgijski kolege. U razgovoru sa starijima i mlađima osjećali smo da ih doista zanimaju naši pogledi i iskustva.
U nadi da ćemo se skoro ponovno sresti, možda i ponovo u Hrvatskoj, vraćamo se svakodnevici zahvalni Gospodinu na ovom divnom iskustvu.
Marko Skender, dr. med.
No Comments