Sekcija mladih Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva je dana 30. travnja 2025. krenula putevima hrvatskog kraljevstva, budući da se upravo ove godine obilježava 1100 godina od krunidbe kralja Tomislava, koji je okrunjen 925. godine čime je uspostavljeno Hrvatsko Kraljevstvo

Znakovito, samo putovanje započeli smo na 354. obljetnicu pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mestu, koji su svojevrstan simbol borbe za pravednost i slobodu hrvatskoga naroda, te ih se sjećamo kroz geslo „Navik on živi ki zgine pošteno.“ Istoimeni stihovi zapravo su preuzeti iz pjesme „Pozvanje na vojsku“ Frana Krste Frankopana, te se često koriste kao geslo za trajni spomen i sjećanje na časno pale vojnike.

Tog smo dana krenuli iz Rijeke put Zadra i prenoćili u  samom srcu grada, preko puta katedrale sv. Stošije u Nadbiskupijskom sjemeništu  Zmajević. Blagdan svetog Josipa Radnika započeli smo jutarnjom misom u crkvi sv. Anselma u Ninu koju je predslavio naš duhovnik fra Mario Berišić, OFMCap.. Crkva sv. Anselma u samom središtu Nina, za vrijeme hrvatskih narodnih vladara i kasnije služila je kao katedrala. Izgrađena u 6. stoljeću,  a obnovljena 1070. godine za vladavine kralja Zvonimira, značajna je ostala do danas kao najmanja katedrala na svijetu.

Nakon svete mise sastali smo se s direktoricom turističke zajednice grada Nina, gospođom Marijom Dejanović uz čije smo stručno vodstvo razgledali najznačajnije znamenitosti grada Nina od kojeg izdvajamo crkvu sv. Križa, izgrađenu u 9. stoljeću, u razdoblju ranog kršćanstva, na ostacima antičkih kuća. Jedini je sakralni objekt u Ninu koji je ostao netaknut od građenja do danas. U doba hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela obližnjega kneževa dvora. Unutrašnjost crkve koja nije posvećena, zanimljiva je i po tome što je zahvaljujući položaju prozora i kutu padanja svjetlosti, svojevrsni kalendar pa se po sunčevim zrakama može odrediti točan datum suncostaja  i ravnodnevnice, što je na prvi dan ljeta polazište održavanja zanimljive manifestacije Festivala sunca i svjetlosti. Mi pak nismo mogli odoljeti, a da ne zapjevamo u tom prostoru savršene akustike „Rajska djevo kraljice Hrvata“ dok nas je fra Mario Berišić počastio izvedbom „Bogorodice Djevo raduj sja“ na staroslavenskom.

U središtu grada Nina nalaze se ostaci najvećeg rimskog hrama na istočnoj obali Jadrana, čiji ostaci datiraju iz druge polovice 1. st. nakon Krista. što govori u prilog tome koliko je Nin u ono vrijeme bio značajan. Ne možemo govoriti o gradu Ninu, a da ne spomenemo jednog od najznačajnijih ninskih biskupa, Grgura Ninskog koji se osobito zalagao za hrvatsko narodno pismo glagoljicu i staroslavenski jezik. Nakon Nina, zaputili smo se u Biograd na moru gdje nas dočekao povjesničar Tomislav Ražnjević.

Biograd na moru hrvatski je kraljevski grad koji se prvi put spominje u 10. stoljeću, a poznat je kao središte hrvatskih kraljeva i biskupa. Procvat je doživio kao prijestolnica hrvatskih srednjovjekovnih vladara , a 1102. godine u njemu je okrunjen hrvatsko-ugarski kralj Koloman. Gospodin Ražnjević proveo nas je kroz ulice Biograda na moru u kojem je vladao Petar Krešimir IV. te nam ispričao pojedinosti o ostacima muškog benediktinskog samostana  sv. Ivana Evanđelista, kojeg je podigao oko 1060. godine upravo hrvatski kralj Petar Krešimir IV. Također je istaknuo i katedralu sv. Anastazije koja datira iz 9. stoljeća

2. svibnja dolazimo u Šibenik, dan započinjemo svetom misom u Crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije Elizabeti koju predslavi tamošnji župnik don Gabrijel Jagarinec uz našeg duhovnika fra Marija. Osobitosti i značaj grada Šibenika prikazao nam je kroz višesatni obilazak grada vrsni turistički vodič Dario Mikulandra. Sam grad Šibenik prvi puta se spominje 1066. godine u darovnici Petra Krešimira IV.

Najprije smo posjetili tvrđavu Barone (Tvrđava Šubićevac (tvrđava Baron Degenfeld)) izgrađenu 1646.  s koje se pruža prekrasan pogled na stari grad,  kanal sv. Ante i otoke šibenskog arhipelaga. Potom idemo do tvrđave sv. Nikole brodom. Tvrđava sv. Nikole na  UNESCO-ovom je popisu svjetske baštine od 2017.g., izgrađena  tijekom 16. st. kao sastavni dio mletačkog obrambenog sustava nastalog između 15. i 17. st. i smještena na ulazu u kanal sv. Ante. Izgradnja tvrđave bio je važan pothvat, ne samo za građane Šibenika, nego i za njegove vladare jer je izgrađena radi obrane grada od turskih napada s morske strane. Razgled grada Šibenika pauziramo s ručkom u restoranu, potom razgledavamo šibensku katedralu.

Posebna kulturna baština grada ostavila nas je bez daha, osobito katedrala sv. Jakova, također uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa. Katedrala sv. Jakova, impozantna građevina koja se gradila 105 godina (1431. – 1536.), djelo majstora Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, jedina je građevina u Europi u cijelosti izgrađena od kamena (dopremljenog iz Vrnika), bez žbuke ili bilo kakvog vezivnoga materijala između. Ideja o izgradnji velikog katedralnog hrama datira još iz 13. stoljeća, kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i status grada. Započeta je u gotičkom, a dovršena u renesansnom stilu. Unutrašnjost katedrale okupira naš pogled i odaje dojam prostranosti zbog pomno utvrđivanih omjera  dimenzija (visine, širine i duljine) prilikom projektiranja unutrašnjosti, što je iluzija  s obzirom na stvarne dimenzije katedrale vidljive izvana. Posebnu pozornost izaziva i krstionica u unutrašnjosti katedrale. Osim kipova četiriju proroka (od kojih su sačuvana samo dva), čitav je svod ukrašen reljefima anđela, glavama kerubina i impozantnom glavom Boga Oca.

U samoj katedrali dočekao nas je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić s kojim smo pričali o povijesti katedrale, njegovim prethodnicima biskupima, a za kraj smo imali čast posjetiti i predivnu Biskupsku dvoranu,  s grbovima šibenskih biskupa, te vrijednim drvenim namještajem. Razgled grada Šibenika završavamo u predivnom samostanskom mediteranskom vrtu sv. Lovre. Jedini je samostanski vrt takve vrste u Hrvatskoj, u čijem se središtu nalazi zdenac, a oko njega raste ljekovito i začinsko bilje mediteransko bilje. U ambijentu predivnog vrta popili smo kavu i imali vrlo zanimljiv duhovni razgovor, a posebna je milost bila čuti svjedočanstvo vjere našeg vodiča Darija Mikulandre koji nas je još više zbližio i povezao.

Klara Grahovec, dr. med.