27 stu 2025 Propovijedi mons. Fabijana Svaline, biskupa srijemskog, prigodom posjeta članova HKLD-a Srijemskoj biskupiji

Propovijed biskupa Fabijana Svaline u Svetištu Gospe Snježne na Tekijama

Evanđelje: Lk 18,1-8 (Ustrajna udovica i nepravedni sudac)

Draga braćo i sestre, dragi liječnici, farmaceuti, medicinske sestre i svi članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, dobro došli u ovo sveto mjesto – svetište Gospe Snježne na Tekijama, gdje vjera i povijest našega naroda dišu istim dahom.

Ovdje se stoljećima okuplja Božji narod, tražeći zagovor Majke Božje, utjehu, ozdravljenje i snagu za život. Ovo svetište, koje nazivamo i „Marijanskim srcem Srijema“, svjedok je tolikih molitava, suza i nadanja.

Ovdje je Marija, Majka Utjehe i Liječnica duša i tijela, uvijek dočekivala one koji su umorni, zabrinuti, bolesni – i one koji, poput vas, druge liječe i tješe.

1. Ustrajna molitva i snaga vjere

Evanđelje današnjeg dana (Lk 18,1-8) donosi nam Isusovu prispodobu o udovici koja ne prestaje moliti i tražiti pravdu. Isus time želi potaknuti svoje učenike da uvijek mole i nikada ne klonu duhom. Koliko puta i vi, dragi liječnici, živite upravo tu prispodobu? Suočavate se s bolesnima, s nemoći tijela, s patnjom koja ne popušta. Vidite i uspjeh i neuspjeh, ozdravljenje i smrt. Ipak, kao i ona udovica, ne odustajete. Ustrajete u služenju životu, u traženju dobra, u brizi za čovjeka. Ustrajete jer vjerujete da svaki život ima smisla, da u svakom dahu postoji trag Stvoriteljeve ljubavi. To je vaša molitva djelima, vaše „Gospodine, pomozi!“ koje se često ne izgovara riječima, ali se živi svakim dodirom, svakom brigom, svakim bdijenjem uz bolesnički krevet.

2. Liječnici – služitelji života

Poziv liječnika i medicinskog osoblja nije samo zanimanje – to je poziv na služenje životu, na čuvanje onoga što je najsvetije: ljudskoga dostojanstva.

U vremenu kad se često zaboravlja da je čovjek više od tijela, vi ste pozvani liječiti i dušu – svojom prisutnošću, suosjećanjem, riječju, pa i šutnjom.

Sveti Luka, zaštitnik liječnika, i sam je bio liječnik tijela, ali i duša – Evanđelist koji s puno nježnosti prikazuje Isusa kako ozdravlja, prašta, podiže i grli ranjene. Takav je i vaš poziv: biti produžena ruka Kristove dobrote, biti znak Božje nježnosti u svijetu u kojem se bol često skriva, a patnja prešućuje.

3. Tekije – mjesto milosti i vjere

Svetište Gospe Snježne na Tekijama čuvalo je vjeru kroz stoljeća, kroz ratove, bolesti i razaranja. Koliko su se ovdje puta ljudi zavjetovali za zdravlje, koliko puta su majke plakale i molile za svoju djecu! Marija je ovdje slušala, pratila i zagovarala. Zato i vi danas, kao hodočasnici, dolazite k njoj – ne samo kao liječnici, nego kao djeca koja trebaju Majku.

Marija razumije vaše umore, vaše noćne smjene, vašu tihu borbu za dostojanstvo svakog bolesnika. Ona zna koliko je važno ne klonuti duhom, kako nas uči današnje Evanđelje. Zato joj povjerite ne samo svoje bolesnike, nego i sebe – jer i liječnik treba ozdravljenje: duhovno, emocionalno, obiteljsko.

4. Jubilejska godina 2025. – Hodočašće nade

U ovoj Godini Jubileja 2025., koju Crkva živi pod geslom „Hodočasnici nade“, pozvani smo ponovno otkriti ljepotu Božje prisutnosti u svijetu. Vi ste, na svoj način, hodočasnici nade – jer svaka vaša intervencija, svaka terapija, svaka riječ ohrabrenja ulijeva nadu onima koji su na rubu očaja.

Neka vas ova Godina Jubileja podsjeti da ste u svom pozivu sudionici Božjeg stvaralačkog čuda – jer kada spašavate život, vi surađujete s Bogom koji je Život. A kada se molite uz onoga koji umire, vi postajete svjedoci da ni smrt nema zadnju riječ.

5. Zaključak – Liječnici nade

Dragi prijatelji, neka vaše hodočašće u svetište Gospe Snježne na Tekijama bude trenutak obnove: vjere, povjerenja i smisla vašega poziva.

Gledajte Mariju – onu koja je stajala pod Križem i nije klonula. Gledajte nju, Liječnicu duša, koja i vama danas govori: „Ne bojte se. Ustrajte. Sin moj je s vama.“ Neka vam ovaj susret u svetištu Gospe Snježne donese mir srca, snagu u služenju, i blagoslov za sve koje dotičete svojim rukama i svojom ljubavlju.

Amen

Mons. Fabijan Svalina, biskup srijemski
Tekije, subota 15. studenoga 2025.

Propovijed biskupa Fabijana Svaline u Crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu

Evanđelje: Lk 21,5-19 (Svojom ćete se postojanošću spasiti)

Draga braćo i sestre, dragi članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, poštovani liječnici, farmaceuti, medicinske sestre i tehničari te svi koji služite životu – srdačno vas pozdravljam u ovoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu, svetom mjestu naše povijesti i naše vjere.

Ovdje, gdje su se stoljećima molili naši preci, danas i mi okupljeni zahvaljujemo Gospodinu za dar života, za vaš poziv, i za milost da služimo čovjeku.

Ova crkva nosi poseban pečat hrvatske povijesti. U njoj je kršten ban Josip Jelačić, junak i domoljub koji je znao da prava snaga naroda ne leži samo u oružju, nego u vjeri, poštenju i služenju dobru.

A ovdje je službu nekoć vršio i biskup Josip Juraj Strossmayer, kapelan ove crkve, veliki prijatelj naroda, prosvjetitelj i graditelj mostova.

Obojica – Jelačić i Strossmayer – spojili su vjeru i djelovanje, domoljublje i čovjekoljublje, ljubav prema Bogu i ljubav prema svome narodu. Njihov duh i danas odzvanja ovim prostorom.

1. Evanđelje o razaranju i postojanosti

Evanđelje koje danas slušamo (Lk 21, 5-19) odvodi nas u Jeruzalem. Učenici se dive ljepoti Hrama – veličanstvenoj građevini od kamena i zlata. A Isus izgovara riječi koje su zazvučale šokantno: „Doći će dani kad se od svega što vidite neće ostaviti ni kamen na kamenu koji se neće razvaliti.“

Isus govori o nestalnosti svijeta – o prolaznosti onoga što čovjek gradi bez Boga. Ali On ne želi zastrašiti, nego probuditi. Kaže: „Pazite da se ne date zavesti… Kad čujete za ratove i pobune, ne bojte se.“ I onda dodaje onu ključnu rečenicu: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“

To je srž današnjeg Evanđelja. Ne spasit će nas sigurnost, ne zidovi, ne vlast, ni moć, nego postojanost u vjeri – ustrajnost u dobru, čak i kad sve oko nas drhti i ruši se.

2. Liječnici – čuvari života u svijetu koji se trese

Upravo o toj postojanosti govori i vaš poziv, dragi liječnici i medicinari. Svijet u kojem živimo često izgleda kao da se ruši: krize, bolesti, ratovi, moralni nemir, gubitak smisla. No vi ste oni koji i u tim ruševinama ostajete uz čovjeka. Dok drugi traže krivce, vi tražite lijek. Dok drugi dižu ruke, vi pružate ruku. Dok mnogi bježe od boli, vi joj idete ususret.

To je poziv koji traži vjeru i postojanost. Jer liječiti čovjeka znači vjerovati da svaki život, ma kako krhak bio, ima vrijednost. Znači vidjeti u bolesniku – ne samo tijelo koje pati, nego osobu koja ima dušu, nadu, dostojanstvo. I znači boriti se za život, i kad ishod nije siguran, kad lijek nije poznat, kad razum kaže: „nemam više što učiniti“. Jer za vjernika i liječnika uvijek ima – ljubavi, suosjećanja i molitve.

3. Marijanska blizina – Gospa Snježna i Gospodinova prisutnost

U Srijemu, u Petrovaradinu, u sjeni tvrđave i pod Marijinim okriljem, svaki vjernik zna da vjera nije bijeg, nego snaga. Kao što je Marija stajala pod križem, i vi stojite uz one koji trpe. Kao što je Ona vjerovala i kad ništa nije razumjela, i vi vjerujete u smisao svakog dana, svakog pacijenta, svakog života.

4. Jelačić i Strossmayer – svjetionici vjere i odgovornosti

Ban Josip Jelačić i biskup Josip Juraj Strossmayer, koje danas s poštovanjem spominjemo, nisu bili samo povijesne figure. Bili su vjernici djelatne vjere. Jelačić je vjerovao da narod bez Boga i morala ne može opstati. Strossmayer je bio pastir Crkve pa i ove Srijemske. Gradio je ne samo crkve i škole, znanstvene i kulturne ustanove, nego i mostove među ljudima. Jedan je branio narod, drugi ga je uzdizao – obojica su svjedočila da vjera i znanost, razum i savjest, politika i duhovnost mogu hodati zajedno. Koliko je to važno i danas kada svijet često dijeli ono što bi trebalo povezivati.

Znanost i vjera, tijelo i duh, profesionalnost i milosrđe – sve su to dijelovi istoga Božjeg dara. Zato i vi, u svom liječničkom pozivu, nastavite biti graditelji mostova: između znanosti i ljudskosti, između medicine i etike, između onoga što mjeri i onoga što nadilazi mjerenje.

5. Postojanost u služenju – svjedočanstvo vjere

Isus u današnjem Evanđelju ne obećava lagodan život. Kaže: „Bit ćete predani, progonjeni… ali ni vlas s glave vam neće propasti.“ To je obećanje vjernosti Boga, ne odsutnosti križa.

I zato je važno – ne klonuti duhom, ni u životu, ni u vjeri, ni u svome pozivu. Svaki put kad s ljubavlju obavljate svoj posao, vi svjedočite Evanđelje. Svaki put kad bolesniku vratite nadu, vi naviještate Uskrsnuće.

Svaki put kad se zauzmete za pravednost, vi činite ono što Isus danas traži – da se ne date zavesti, da ostanete vjerni, da ustrajete.

6. Zaključak – Snaga ustrajnosti i vjere

Dragi prijatelji, u ovoj crkvi sv. Jurja, gdje su molili i djelovali ljudi koji su voljeli Boga i svoj narod, danas i vi upisujete svoje ime u tu dugu povijest vjernosti.

Budite u svijetu znak Božje postojanosti. Budite liječnici ne samo tijela, nego i srca. Budite hodočasnici nade u ovom Jubileju Crkve. Jer u vremenu kad se mnogo toga ruši, Bog i dalje gradi – po onima koji vjeruju, koji ljube, i koji ne odustaju.

I zato, kako kaže Isus: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Ali i više od toga: svojom postojanošću mnoge ćete druge spasiti.

Amen

Mons. Fabijan Svalina, biskup srijemski
Petrovaradin, nedjelja 16. studenoga 2025.