29 tra 2026 GOVOR PAPE LAVA XIV. PRIGODOM BLAGOSLOVA KAMENA TEMELJCA “CENTRA CUORE PAPA FRANJO” POLIKLINIKE GEMELLI U RIMU

Dvorana konzistorija Apostolske palače
27. travnja 2026. godine

Dragi prijatelji, dobro jutro i dobrodošli!

S radošću pozdravljam vašu želju da Papa blagoslovi kamen temeljac „Centra Cuore“, novog velikog projekta bolnice Gemelli, posvećenog papi Franji. Naziv Cuore (Srce), koji je dan novoj ustanovi, pruža mi polazište za kratko razmišljanje koje ću podijeliti s vama.

U svom primarnom, recimo funkcionalnom značenju, označava Cardiovascular Unique Offer ReEngineered (Unaprijeđeni jedinstveni pristup kardiovaskularnom zdravlju). Drugim riječima, putem akronima koji je učinkovit u svojoj neposrednosti, upućuje na onaj dio velikog kompleksa bolnice „Gemelli“ u kojem će se primarno liječiti kardiovaskularne bolesti. Vi ga opisujete kao novi organizacijski model usmjeren na osobu. To je zahtjevan izazov, za koji se nadam da ćete mu pristupiti s entuzijazmom, suradnjom, ali i molitvom.

No riječ cuore, srce, za vašu bolnicu znači mnogo više, jer je dio samoga naziva sveučilišta kojem pripada: Katoličko sveučilište Presvetog Srca.

U tom pogledu, želim podsjetiti na jedan važan povijesni detalj. Kada je došao dugo očekivani trenutak da se novo sveučilište prizna od strane države, mnogi su savjetovali ocu Gemelliju da ga ne nazove po Presvetom Srcu, jer bi taj naziv bio previše pobožan. I osnivač je iskreno razmotrio to pitanje. No, blažena Armida Barelli nije imala nikakvih dvojbi: Sveučilište je moralo biti „Presvetoga Srca“, jer je upravo Srce Kristovo bilo zaslužno za niz ‘čudesa’ koja su taj pothvat učinila mogućim. Gemelli je poslušao svoju pouzdanu suradnicu, i ime su odobrile i državne vlasti. Danas možemo reći da je taj izbor, koji je u ono vrijeme bio proročanski, takav i danas, budući da je papa Franjo odlučio svoju posljednju encikliku Dilexit nos – gotovo kao oporuku – posvetiti „ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista“.

U svom prvom dijelu ona podsjeća na kršćansku antropologiju, koja srce shvaća kao središte i sintezu ljudske osobe. Želio bih citirati samo jedan odlomak: „Ta duboka jezgra, prisutna u svakom muškarcu i ženi, nije jezgra duše, nego cijele osobe u njezinu jedinstvenom identitetu, koji je identitet duše i tijela. Sve je ujedinjeno u srcu, koje može biti sjedište ljubavi sa svim njezinim duhovnim, psihičkim, pa i tjelesnim dimenzijama. U konačnici, ako u njemu vlada ljubav, osoba postiže svoj identitet u potpunosti i sjajno, jer je svako ljudsko biće stvoreno prije svega za ljubav; stvoreno je u svojim najdubljim vlaknima da voli i bude voljeno“ (br. 21). U tom dijelu enciklike možete pronaći okvir načela i vrijednosti koji podupiru formaciju u vašoj bolnici, formaciju koju ovom prigodom želim samo ohrabriti: što više „Gemelli“ raste, to se veća pozornost mora posvećivati ljudskoj i kršćanskoj formaciji onih koji ondje rade.

Središnja poruka enciklike Dilexit nos nije samo teološka ili duhovna, nego se usredotočuje na otajstvo ljubavi Kristova Srca, glavnog izvora nadahnuća i potpore za naš život i naš rad. Poput vječnoga plamena, ova je ljubav nadahnula u Crkvi bezbrojne svjedoke ljubavi, također na području obrazovanja i socijalne skrbi. Među njima možemo ubrojiti oca Gemellija, blaženu Armidu Barelli i ostale osnivače Katoličkoga sveučilišta Presvetoga Srca Isusova.

Znamo koliko je Gemelli čeznuo za Medicinskim fakultetom i sigurni smo da s neba nastavlja pratiti njegov razvoj, posebno ovu inicijativu Centra Cuore. S tim mislima, sve vas blagoslivljam, kao i kamen temeljac nove zgrade, zazivajući zagovor Presvete Marije, Prijestolja Mudrosti i Zdravlja bolesnih. Hvala!

Izvornik: vatican.va