18 stu Propovijed biskupa Pozaića iz Kuzminca, povodom Sv. Kuzme i Damjana
Sveti Kuzma i Damjan
Svetkovina u župi Kuzminec – utorak: 26. 9. 2017.
Objavljujemo potpunu propovijed biskupa Pozaića iz Kuzminca, povodom Sv. Kuzme i Damjana. Zamolili smo ga da nam ju ustupi za objavu na web stranici, kako bi bila dostupna svima
Dragi Župljani i dragi Hodočasnici ove drevne i plemenite župe svetih mučenika Kuzme i Damjana!
U vašem Župnom listiću (27/09/2016 ) pročitao sam ovu misao: ‘U opisu silaska Duha Svetoga (u Djelima Apostolskim – Dj 2,1) pisac, sv. Luka, svjedoči: ‘Svi bijahu zajedno na istome mjestu’. Tim je riječima opisano redovito okupljanje prve jeruzalemske zajednice. I danas se Duh na najjasniji način očituje i daruje u liturgijskome okupljanju Crkve. Gdje tražiti Božjega Duha i njegovo darivanje ako ne u našim liturgijskim slavljima!?’ – Tako vaš listić.
Na taj poziv, i na to pitanje, mi danas odgovaramo ovim našim zajedničkim hodočašćem i okupljanjem oko Božjeg oltara u zajedništvu Božjih miljenika svete braće blizanaca: Kuzme, liječnika i Damjana, ljekarnika. Kako su bili blizanci lako je razumljivo da su se obojica posvetili istom životnom pozivu, da su obojica odabrali medicinsku struku.
Jednako tako je lako shvatljivo da su danas među pobožnim hodočasnicima ovdje i njihova profesionalna braća i sestre: članovi Hrvatskoga katoličkoga liječničkog i sestrinskog društva: liječnici, ljekarnici, medicinske sestre – muževi i žene koji su svoje živote, svoje znanje i svoje vještine posvetili zdravlju i liječenju ljudi.
Sveti Kuzma i Damjan rođeni su oko 270. god. u gradu Egeji u današnjoj Turskoj. Predaja ih navodi kao pobožne ljude koji su svojim liječničkim umijećem ne samo liječili od tjelesnih bolesti, nego i od duševne praznine, te su strpljivošću i dobrohotnošću privodili mnoge ljude ljepoti Kristova evanđelja.
Kao sveti liječnici oni su svoju patničku braću ne samo nesebično i besplatno liječili već su i beznadnim bolesnicima pokazivali put u nebo. Zato njihovo svjedočanstvo dobrotvorne darovane ljubavi, i njihov zagovor, upravo za naše doba imaju trajno značenje (Peter Manns- citat J. Antolović).
Zbog velikog misionarskog uspjeha pogani su ih zlobno optužili i bili su podvrgnuti mukama i na koncu pogubljeni. Bilo je to nešto prije 313. godine, kada su prestali službeni progoni, kad je car Konstantin konačno dao slobodu kršćanima.
Sveti Luka je zapisao za Isusa da je ‘prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao’ (Dj 10,38). To je bio sadržaj i smisao života svetih Kuzme i Damjana.
Po Spasiteljevu primjeru, Crkva se kroz povijest i danas, u svojim brojnim karitativnim i zdravstvenim ustanovama, sagiba nad tjelesnu ljudsku bijedu: želi pomoći cijelom čovjeku – tijelu i duši, posredujući mu milost preko svetih sakramenata.
Nedavno smo proslavili blagdan Svete Majke Terezije iz Kalkute. Što bi imala ‘Majka Terezija’ reći liječnicima, a potom i svima nama? Podsjeća nas na naš temeljni kršćanski poziv, a to je svetost života u vlastitom životnom pozivu: Budi Božji, budi svet – tamo gdje jesi.
Nema druge svetosti osim one u pozivu koji smo odabrali – po nadahnuću Duha Svetoga.
2
Majka i Svetica poziva nas na sveti život, i govori: ‘Svetost nije luksuz za malobrojne: to je jednostavna dužnost za tebe i za mene’.
I Majka Terezija nastavlja: Čuvajte vašu obitelj zajedno. Neka mir, radost, zajedništvo i ljubav budu uvijek tu. Unesite u svoju obitelj molitvu, krunicu. Posvetite svoju obitelj Presvetom Srcu i osjetit ćete ljubav i radost – i Kristovu prisutnost u vašem srcu i u srcu vaše obitelji’ (http://www.kofc.org/ en/ columbia/detail/2010_07_teresa.html).
Nije li upravo liječnicima, i svekolikom zdravstvenom osoblju, vlastita karizma Majke Terezije: bila je velikodušna braniteljica dostojanstva i prava svakog čovjeka: onoga još nerođenoga i onoga napuštenoga i odbačenoga.
Govorila je naša svetica iz Kalkute: ‘Narod koji ubija svoju djecu nema budućnosti’. Kome pripada budućnost? – Onima koji život vole, koji život daruju, onima koji život poštuju.
Ako danas Hrvatska izumire zbog nerađanja i zbog iseljavanja: vrijeme je da svi zajedno, i svaki napose, ispitamo savjest gdje su korijeni te kuge i kolere. Djecu i mlade, i odrasle i starce, ubija se na mnogo načina.
Inače vrlo omiljeni Papa Franjo bio je oštro napadnut: jer da je Europu nazvao ‘stara baka bez djece’. Papa je govorio ovako: ‘Mislim da je za Europu veliki izazov: povratak na to da bude Majka Europa, a ne Baka Europa’ (ika.hr/index.php?prikaz =vijest& ID= 172926 – 16.09.2015 | 09:51 | IKA V – 172926/9′).
Mi ne moramo lutati po toj Europi i gledati njihovu kugu i koleru. Imamo toga i kod kuće – i previše. U posljednje vrijeme mnogo se piše – konačno, kako kuga i kolera istrjebljuje hrvatski narod s lica ovog malog dijela svemira, koji se zove Lijepa naša domovina.
Probudili su se i naši demografi, pa i poneki političar, pa nas uznemiruju zastrašujućim podacima. Tako smo prošle godine mogli čitati: ‘Broj rođenih iznenadio i pesimiste’ (http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/broj-rodenih-u-2015.-frapirao-i-najvece-pesimiste/4015452/ – 14.05.2016) – tako ih je malo bilo.
Prije tri mjeseca, dakle u lipnju ove 2017. godine, u publikaciji Ujedinjenih naroda o demografiji, daju se procjene kretanja stanovništva u svijetu, pa i u Hrvatskoj. Već je naslov neobičan: ‘Ljudski DEFICT. Alarmantna prognoza UN-a: Hrvatskoj prijeti demografski kolaps’ (www. tportal.hr/vijesti/clanak/alarmatna-prognoza-un-a-hrvatskoj-prijeti-demografski-kolaps-20170626).
Doktori i sestre znaju, a i mi smo već nešto od njih naučili: Kad netko kolabira, treba hitno zvati hitnu pomoć. Hrvatska kolabira. Već je sada hrvatska zemlja – pusta zemlja. I priziva nove stanovnike. Ti već stoje na vratima, kucaju i provaljuju.
Ima li prijetećoj katastrofi i kolapsu kakova lijeka? Odgovor je jasan: Zdrava i prirodna obitelj: majka i otac, i brojna djeca. I ovom prigodom rado se, s poštovanjem i ljubavlju, prisjećamo našega Blaženika Alojzija Viktora Stepinca. On nam i danas poručuje:
‘Jake i sretne Hrvatske – nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji. A tih opet ne će biti bez čestitih moralno i fizički zdravih i sretnih pojedinaca, bez zdrave, brojne i valjane djece’ (Propovijedi. Govori. Poruke (1934-1940), Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb 2000, 480).
3
A Riječ Božja i danas odjekuje i poziva na vjernost i velikodušnost; viče:
‘Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji’ (Pnz 30, 19 – 20).
Ove se godine posebno ističe uzoran primjer sv. Josipa – kao oca obitelji. Bog je izabrao Josipa da se brine o Mariji i Isusu. Činio je to čitavog života – s velikom ljubavlju i mudrošću.
Čini se da je nekada Hrvatski Državni Sabor bio: i narodni i državni i katolički.
Tako je sv. Josipa proglasio zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. U saborskom protokolu stoji zapisano: ‘Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran’.
Bilo je to, dakle: prije 330 godina.
Isti je Hrvatski Državni Sabor g. 1715. darovao glavni oltar za svetište Majke Božje Bistričke, koju vjerni narod naziva ‘Duša duše hrvatske’. Pred tim oltarom i danas hrvatske duše mole i pjevaju.
I kad smo već kod Hrvatskog Državnog Sabora, a tu smo blizu Ludbrega, spomenimo i ovo: Svetište Predragocjene Krvi Kristove nastalo je temeljem zavjeta Hrvatskoga državnoga sabora iz godine 1739., a konačno je dovršeno u naše dane, godine 1996.
Po uzoru na svetu obitelj Josipa i Marije i Isusa svaka kršćanska uredna obitelj zna zajedno moliti, zajedno blagovati, zajedno ići na svetu Misu i hodočašće, zna zajedno uživati u odmoru i razonodi. Obitelj koja zajedno moli – zajedno ostaje, poruka je Majke Terezije (Govor u UN 25.10.1985 – http://www.piercedhearts.org/purity_heart_morality/mother_teresa _address_united _nations.htm).
U našem vremenu, žurbe i zbrke, opće izgubljenosti, razbijanja obitelji, Papa Franjo uputio je poziv: ‘Vrijeme je da se očevi i majke vrate iz svog izbjeglištva – jer su sami izbjegli od odgoja djece – i preuzmu u punini vlastitu odgojnu ulogu … A to može učiniti samo ljubav, nježnost i strpljivost’ (https://w2.vatican.va/content/francesco/it/audiences/2015/documents/papa-francesco_20150520_ udienza-generale.html – 20.5.2015).
I dok se s pravom brinu da im djeca dobiju potrebno za rast, razvoj i odgoj, smijemo usrdno zamoliti: neka roditelji ne dopuste da im djeca ostanu duhovno i emocionalno i vjerski siročad za cijeli život.
Za slogu i zajedništvo hrvatskog naroda, za zdravlje tjelesno i duhovno, za strpljivost u bolesti, za moralni i demografski procvat, zazivajmo svetu braću liječnike Kuzmu i Damjana: neka iscijele nas i cijeli narod od svake kuge i kolere.
Molimo vjerno i ustrajno zaziv Djevici Mariji, po riječima blažene uspomene kardinala Franje Kuharića, iz ‘Ispovijesti vjere Hrvata katolika’: ‘Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom’. Amen.
priredila mr. Marija Benković
No Comments