03 ožu Predsjednik HKLD-a prof. dr. Rok Čivljak o 12 godina pontifikata pape Franje u emisiji Hrvatskog radija
Dana 13. ožujka navršit će se 12 godina pontifikata pape Franje. Za Katoličku Crkvu i papu Franju vrijeme je to mnogih izazova, kriza i reformi, ali i vrijeme obilježeno nadom, izlaskom Crkve na periferije, vrijeme u kojem smo toliko puta slušali Papine pozive na mir, dijalog, bratstvo među ljudima, promjenu perspektive i obnovu srca.
Iako je papa Franjo u bolnici i svi svjetski mediji izvještavaju o njegovu stanju, on i dalje radi, upućuje poruke, potpisuje odluke, imenuje biskupe, saziva konzistorij. Iz boničkog kreveta zahvaljuje „za molitve koje se uzdižu Gospodinu iz srca tolikih vjernika iz mnogih dijelova svijeta: osjećam svu vašu ljubav i vašu blizinu i, u ovom trenutku, osjećam kao da me „nosi“ i podupire sav Božji narod. Hvala svima!“
O pontifikatu pape Franje u emisiji Susret u dijalogu urednice Blaženke Jančić govorili su izv. prof. dr. sc. Branko Murić s katedre fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, p. Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u Jugoistočnoj Europi i izv. prof. dr. sc. prim. Rok Čivljak, pročelnik Zavoda za akutne respiratorne infekcije i predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.
Prije 12 godina papa Benedikt XVI. povukao se s papinske službe, a kardinal iz glavnog grada Argentine Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio izabran je 13. ožujka 2013. za Papu. Crkva se tada nalazila usred mnogih kriza, od suočavanja s financijskim krizama, curenjem dokumenta iz Vatikana, sve do bolnog suočavanja sa mnogim otkrićima seksualnih zlostavljanja. Od pape Franje se očekivalo da u Crkvu unese svježinu i još snažnije oživi koncilsku Crkvu, ističe teolog Branko Murić. Drži da se papa Franjo odmah primio posla te da su tu vrlo važne njegove simboličke geste; nije želio ući u palaču već je izabrao živjeti u Domu svete Marte, odrekao se nekih simbola kao što je nošenje crvenih cipela… Želio je zadržati jednostavan stil, kako odijevanja, tako i govora i obraćanja.
Dr. Murić podsjeća kako je u to vrijeme javnost malo znala o teologiji pape Franje, dugo se propitivalo slijedi li njegova teologija teologiju oslobođenja, a on već u prvom intervjuu ukazuje na II. vatikanski koncil i govori o Crkvi kao narodu Božjem, što će se dalje, smatra dr. Murić, u njegovu pontifikatu pokazati kao iznimno važnim u kontekstu govora o sinodalnosti. Također Murić ističe da papa Franjo želi Crkvu siromašnih za siromašne. Nadalje, Papa intenzivno radi na reformi Rimske kurije i drži da je važno mijenjati mentalitet koji vlada u Crkvi i okrenuti se prema svima.
U tom kontekstu govori o Crkvi kao „poljskoj bolnici“ – da Crkva zasuče rukave i dođe potrebitih ljudi, ne misli se ovdje samo na materijalno, nego društveno, mentalno, egzistencijalno, što se konkretno brzo vidjelo kroz migracijsku krizu u Europi. Murić spominje način na koji papa Franjo utječe na izvjesnu ustaljenost ophođenja uslijed nekih problema ili odgovoranja na krize, što je zapravo odgovor na činjenicu da se Crkva mora iznutra mijenjati. Papa je tu promjenu vidio kroz sinodalnost, kao jedno načelo koje postoji u Crkvi, a koje je zanemareno. Upravo sinodalnost omogućuje da Crkva ne samo da bude načelno otvorena prema svijetu, nego da se i unutar Crkve vidi da je ona dio svijeta.
Papa Franju u svojemu pontifikatu je načinio komunikacijski zaokret, ističe teolog Murić. A taj zaokret vidi se i kroz sve ove dane koje provodi u bolnici.
U zaštiti dostojanstva svake osoba papa Franjo ne ustručava se čak niti uči u konflikte, govori isusovac p. Stanko Perica. Podsjeća na situacije kada je bilo potrebno zaštiti izbjeglice i migrante u vrijeme prvog predsjedničkog mandata D. Trumpa kada su se gradili zidovi na granici s Meksikom i kada je papa Franjo poručio kako kršćanin ne gradi zidove nego mostove. Jednako tako, nedavno je objavio pismo američkim biskupima u kojem je kritizirao odluku američke administracije da neselektivno protjeruje migrante iz SAD i uskraćuje pomoć izbjeglicama. Dakle, Papa se ne libi ulaziti u situacije gdje se otvoreno konfrontira s političkim vođama koje ne znaju na odgovarajući način zaštiti dostojanstvo ljudske osobe.
Možda i više nego drugi pape koje pamtimo, papa Franjo susreće se s mnogim kritikama. P. Perica govori kako je to s jedne strane i očekivano s obzirom na brojne kanale komunikacije koje imamo danas, a s druge strane Papa svojim stilom i svojom neposrednošću i izvjesnim nedociranjem omoguće nam da i mi razmišljamo na svoj način, čime ostavlja prostora i za drukčija mišljenja, pa i kritiku. P. Perica podsjeća na važnost razlučivanja koje je dijalog ljubavi i to je ono što nas Papa uči – “da moramo znati razlučivati i razgovarati s onima razmišljaju drukčije od nas i dati se obogatiti od strane drugoga. Ističe da je to velika mudrost i da je to zadaća Crkve – stvoriti od svih ljudi braću i sestre koji znaju živjeti zajedno iako se ne moraju slagati u svemu.
Na pitanje je li ispravno o Crkvi govoriti iz perspektive političkog diskursa, primjerice dijeliti kardinale na one liberalne ili one konzervativne, kao i samoga Papu, p. Perica podsjeća da su izjave pape Franje o migrantima puno progresivnije nego što bi jedan političar u današnje vrijeme usudio dati jer nisu popularne i zbog njih se gube glasovi. Kada Papa govori o pobačaju i kada kaže da je to jednako angažiranju plaćenog ubojice, p. Perica kaže kako ne vjeruje da bi ijedan konzervativni političar usudio se tako nešto reći. Kao i Papina vrlo oštra kritika kapitalizma kao ideologije koja ubija, s druge pak strane kritika rodne ideologije. Papa se ne može definirati niti kao progresivan niti kao konzervativan već kao osoba koja iz socijalnog nauka Crkve, crkvene teologije i morala uvijek staje u zaštitu onih koji su zaštite potrebni, naglašava isusovac p. Stanko Perica.
Tiskovni ured Svete Stolice svakodnevno izvješćuje o zdravstvenom stanju pape Franje, a njihova izvješća prenose svi svjetski mediji. Papa je sam želio da komunikacija o njegovoj bolesti bude transparentna.
U ovogodišnjoj poruci za dan bolesnika papa Franjo piše:
– Doista, u bolesti, ako s jedne strane osjećamo svu svoju krhkost stvorenja – tjelesnu, psihičku i duhovnu – s druge pak strane doživljavamo također blizinu i suosjećanje Boga koji je u Isusu dijelio našu patnju i trpljenje. On nas ne napušta i često nas iznenadi darom ustrajnosti za koju nikada nismo ni mislili da je imamo i koju sami nikada ne bismo stekli. Bolest, dakle, postaje prilika za susret koji nas mijenja, postaje prilika za otkrivanje čvrste stijene za koju se možemo držati usred oluja života: iskustvo je to koje nas, pa i po cijenu velikog odricanja, čini sve jačima jer smo svjesniji da nismo sami.
Brigu za sve bolesnike papa Franjo posvjedočio je i tijekom pandemije COVID 19. Iako njegove tadašnje odluke nisu među svim vjernicima naišle na odobravanje dr. Rok Čivljak danas, nakon određenog vremenskog odmaka, ističe da je još uvjereniji da je Papa ispravno postupio. I prije, a osobito za vrijeme pandemije papa Franjo se suočio s brojnim teškim izazovima, i moralnim i etičkim, ali i egzistencijalnim pitanjima u kojima nije bilo lako naći odgovore.
Pandemija je bila jedna izvanredna situacija, i zdravstvena, i socijalna, i kulturna i ekonomska. Dr. Čivljak podsjeća na Papinu molitvu na pravnom Trgu svetoga Petra u Rimu u korizmi 2020. godine kada u situaciji u kojoj cijeli svijet nije znao što bi napravio, on je jednom jednostavnom gestom pokazao da se i tada može nešto napraviti. Pokazao je da jedan čovjek na jednom praznom Trgu može dati nadu. Već tada je on bio papa nade i tu nadu često ističe tijekom svojega pontifikata. Tada je i bolesnima i umirućima, kao i zdravstvenim djelatnicima poslao poruku da ima nade, ističe Čivljak. Kao liječnik koji se izravno bavio pitanjem COVIDA 19 shvatio sam da Papa razumije probleme i bolesnika o kojima ja skrbim ali i pitanje izazova i problema nas zdravstvenih djelatnika jer je tijekom pandemije često isticao važnost davanja podrške i molitve za bolesnike i zdravstvene djelatnike, govori primarijus Čivljak.
Pontifikat pape Franje dvojica teologa i liječnik opisali su riječima: poniznost, uključivost, sinodalnost, hrabrost, koncil, evanđelje, milosrđe, nada, razlučivanje.
O ovim i drugim dimenzijama pontifikata pape Franje poslušajte u emisiji Susret u dijalogu u našoj SLUŠAONICI ili pogledaje na Facebooku Hrvatskoga radija HRT –HR1. Izvor: HRT
No Comments