23 tra 2026 POSJET OSOBLJU I PACIJENTIMA PSIHIJATRIJSKE BOLNICE “JEAN PIERRE OLIÉ” OBRAĆANJE NJEGOVE SVETOSTI PAPE LAVA XIV.

Psihijatrijska bolnica “Jean Pierre Olié”, Malabo, Ekvatorijalna Gvineja
Utorak, 21. travnja 2026.

Poštovani gospodine ravnatelju,
Uvaženi predstavnici vlasti,
Draga braćo i sestre,

Duboko sam zahvalan na vašoj dobrodošlici i gostoprimstvu, kao i na vašem pjevanju i plesu. Hvala vam lijepa!

Kad god posjetim bolnicu, dom ili ustanovu za osobe koje se suočavaju s raznim bolestima ili poteškoćama, osjećaji su mi pomiješani: s jedne strane, osjećam bol ili tugu onih koji pate; često puta trpe veliku bol. Ponekad su njihove rane vidljive, a ponekad nose rane koje nitko ne vidi, ali koje oni osjećaju u svom srcu i u svom životu. Osjećam tugu i za obitelji koje često ne znaju kako pratiti i pomoći bolesniku.

Međutim, divim se i tješi me sve ono što se onde svakodnevno čini u službi ljudskog života. Isto osjećam i ovdje; ali danas nalazim – i nadam se da je tako i za vas – da prevladavaju radost i nada. To je radost susreta u Gospodinovo ime, radost i nada spoznaje da skrbimo za one koji su slabog zdravlja.

Dirnule su me neke riječi koje sam upravo čuo.

Ravnatelj je rekao: „Uistinu veliko društvo nije ono koje skriva svoje slabosti, nego ono koje ih okružuje ljubavlju.“ Da, to je istina. To je načelo civilizacije s kršćanskim korijenima, jer je tijekom ljudske povijesti Krist došao otkupiti i vratiti puno dostojanstvo onima koji trpe stigmu invaliditeta. Međutim, Spasitelj nas ne želi, niti može, spasiti bez naše suradnje, kako na osobnoj tako i na društvenoj razini. Zato nas poziva da ljubimo svoju braću i sestre ne samo riječima, nego i djelima. Ustanova poput ove, uz Božju pomoć i predanost svih, može postati znak civilizacije ljubavi.

1. Pedro Celestino odlučio je zaključiti dirljivom primjedbom: „Hvala što nas volite takve kakvi jesmo.“ Ja kažem, hvala vam na vašem svjedočanstvu! Hvala svima vama što ste ovdje i svjedočite, što je znak da na ovome mjestu postoji istinska ljubav.

Bog nas voli takve kakvi jesmo. Zapravo, samo nas Bog u potpunosti voli takve kakvi jesmo, ali ne želi da takvi i ostanemo! Ne, Bog ne želi da uvijek budemo bolesni i u boli; on želi da budemo zdravi! Bog nas želi izliječiti. Bog nam želi darovati tu milost kako bi nam pomogao izliječiti rane koje nosimo.

To se uvijek iznova vidi u Evanđelju. Isus je došao da nas voli takve kakvi jesmo, ali ne želi da takvi ostanemo, nego da se za nas brine! Bolnica, osobito ona s kršćanskim poslanjem, mjesto je gdje je osoba prihvaćena takva kakva jest i poštovana u svojoj krhkosti, kako bi joj se pomoglo da ozdravi prema cjelovitom shvaćanju čovjeka. Ta duhovna dimenzija je bitna i bilo mi je jako drago što je ravnatelj naglasio tu točku.

Na kraju, hvala gospodinu Tarcisiju na njegovoj pjesmi! Želio bih reći da se u ovakvom okruženju svakodnevno stvaraju mnoge skrivene „pjesme“, možda ne riječima, nego malim gestama, obzirnošću i dobrotom u vašim međusobnim odnosima. To je pjesma koju samo Bog može u potpunosti pročitati i koja tješi milosrdno Srce Isusovo.

Dragi prijatelji, molim vas, prenesite moju blizinu svim bolesnicima u bolnici, osobito onima koji su najteže bolesni i najusamljeniji. Svima vama – pacijentima, zdravstvenim djelatnicima i osoblju – od srca udijeljujem svoj blagoslov, povjeravajući vas zaštiti Marije, Zdravlja bolesnih. Hvala vam lijepa.

Izvornik: vatican.va

I.Ć.