Prof. Drenjančević govorio je o problemu porasta rezistencije bakterija na antibiotike u zadnjih nekoliko desetaka godina.  Tom porastu otpornosti bakterija pridonose mnogi faktori – od prirodne sposobnosti samih mikroorganizama da mutacijama mijenjaju svoju osjetljivost na lijekove, sve do samih pacijenata i liječnika koji nekritičkim terapijskim postupanjem (odabirom neadekvatnih antibiotika ili korištenjem preniskih doza i prekratkih režima liječenja) olakšavaju bakterijama da se vrlo brzo prilagode i na novije generacije donedavno učinkovitih antibiotika. Era pronalaženja velikog broja novih antibiotika bila je 90-ih godina prošlog stoljeća (tada je proizvedeno 42 nova antibiotika). Zadnjih nekoliko godina proizvedeno je svega devet novih antibiotika.

Gram-negativne bakterije (enterobakterije) koje su otporne na djelovanje karbapenemskih antibiotika (tzv. KRE) prisutne su u crijevima ljudi koji su primali mnogo antibiotika i tijekom života bili dugo hospitalizirani. Prenose se direktnim kontaktom, direktnim prijenosom s osobe na osobu nečistim rukama ili predmetima.

Veći rizik od razvoja infekcije i kolonizacije navedenim bakterijama imaju : imunološki oslabljeni ljudi, pacijenti na liječenju u jedinicama intenzivnog liječenja, zatim pacijenti koji imaju trajne katetere, drenove i slično. One su prijetnja ne samo u bolnicama, nego i u domovima za starije i nemoćne. Uzrokuju teške i smrtonosne infekcije. Otporne su na brojne antibiotike, uključujući karbapeneme i cefalosporine treće generacije.

Svaki pozitivan nalaz ne znači nužno da se radi o infekciji stoga ne zahtijeva liječenje antibioticima, ali zahtjeva primjenu mjera za sprečavanje širenja uzročnika na druge pacijente. Profesor Drenjančević ponovio je mjere za spriječavanje širenja mikroorganizama: higijena ruku kao najvažnija mjera (dezinficirati ruke utrljavanjem alkoholnog antiseptika uvijek prije i nakon kontakta s bolesnikom i njegovom okolinom); bolesnik mora biti smješten u zasebnu sobu sa zasebnim sanitarnim čvorom kako bi se spriječilo širenje na ostale bolesnike; osoblje u neposrednom radu s bolesnicima nosi zaštitne pregače i rukavice, prema potrebi i maske; Ne smije se koristiti zajednički pribor s drugim bolesnicima (npr. toplomjer, tlakomjer, stetoskop, ručnici, četke za kosu i sl. Nadalje, potrebno je provoditi čišćenje i dezinfekciju bolesničkih soba svakodnevno, svih površina podova i zone oko bolesnika. Antibiotike treba koristiti kritično i na odgovarajući način, imajući u vidu da je veliki broj infektivnih bolesti virusne etiologije.

Predavač se osvrnuo i na obećavajuće lijekove za liječenje bakterijskih infekcija koji uključuju bakteriofage, nanočestice i polimere, a koji bi mogli sinergistički djelovati s antibiotikom u terapiji. Bakteriofagi predstavljaju značajan, ali trenutno nedovoljno razvijen potencijal za korištenje u terapijske svrhe za suzbijanje bakterijskih infekcija koji se može koristiti samostalno ili pak kao potpora antibiotičkoj terapiji. Nakon predavanja prisutni su nastavili srdačno druženje u prostorijama Vikarijata.