26 lip 2025 OBRAĆANJE PAPE LAVA XIV. SUDIONICIMA MEĐUNARODNOG DANA PROTIV ZLOUPORABE DROGA I NEZAKONITE TRGOVINE DROGAMA

Dvorište Svetog Damaza
četvrtak, 26. lipnja 2025.

Draga braćo i sestre, dobro jutro i dobrodošli!

Zahvaljujem onima koji su omogućili ovaj susret, koji nas na mnogo načina dovodi do srca Jubileja, godine milosti u kojoj se dostojanstvo, prečesto umanjeno ili uskraćeno, prepoznaje svima. Nada je za vas riječ bogata poviješću: nije slogan, nego svjetlo ponovno otkriveno velikim radom. Želio bih vam, dakle, ponoviti taj pozdrav koji mijenja srce: mir neka bude sa svima vama! Na uskrsnu večer Isus je na ovaj način pozdravio učenike zatvorene u Gornjoj sobi. Napustili su ga, vjerovali su da su ga zauvijek izgubili, bili su uplašeni i razočarani, a neki su već otišli. Isus je, međutim, taj koji ih pronalazi, koji ih ponovno traži. Ulazi iza zatvorenih vrata na mjesto gdje su kao živi zakopani. Donosi mir, ponovno ih stvara oprostom, diše na njih: to jest, ulijeva Duha Svetoga, koji je dah Božji u nama. Kad nema zraka, kad nema horizonta, naše dostojanstvo vene. Ne zaboravimo da uskrsli Isus i dalje dolazi i donosi svoj dah! Često to čini preko ljudi koji izlaze izvan naših zatvorenih vrata i koji, unatoč svemu što se možda dogodilo, vide dostojanstvo koje smo zaboravili ili koje nam je uskraćeno.

Dragi prijatelji, vaša prisutnost ovdje je svjedočanstvo slobode. Sjećam se da je papa Franjo, kada bi ulazio u zatvor, čak i na svoj posljednji Veliki četvrtak, uvijek postavljao sebi to pitanje: „Zašto oni, a ne ja?“ Droge i ovisnost su nevidljivi zatvor koji ste vi, na različite načine, poznavali i protiv kojeg ste se borili, ali svi smo pozvani na slobodu. Dok vas susrećem, razmišljam o ponoru svog srca i svakog ljudskog srca. To je Psalam, odnosno Biblija, koji otajstvo koje prebiva u nama naziva „ponorom“ (usp. Ps 63,7). Sveti Augustin je priznao da je samo u Kristu nemir njegova srca pronašao mir. Tražimo mir i radost, žeđamo za njima. I mnoge nas obmane mogu zavesti, pa čak i zatvoriti u toj potrazi.

Ipak, osvrnimo se oko sebe. I pročitajmo na licima jedni drugih riječ koja nikada ne izdaje: zajedno. Zajedno pobjeđujemo zlo. Zajedno pronalazimo radost. Zajedno se borimo protiv nepravde. Bog koji je stvorio i poznaje svakoga od nas – i koji mi je intimniji nego što sam ja sam sebi – stvorio nas je da budemo zajedno. Naravno, postoje i veze koje bole i grupe ljudi u kojima nedostaje slobode. Ali i njih možemo prevladati samo zajedno, vjerujući onima koji ne profitiraju od naše patnje, onima koje možemo susresti i koji nas susreću s nesebičnom pažnjom.

Danas, braćo i sestre, vodimo bitku koja se ne može napustiti sve dok je oko nas itko još uvijek zatočen u raznim oblicima ovisnosti. Borimo se  protiv onih koji svoj golemi biznis grade na drogama i svakoj drugoj ovisnosti – sjetite se alkohola ili kockanja. Postoje ogromne koncentracije interesa i ogromne kriminalne organizacije koje države imaju dužnost razbiti. Lakše se boriti protiv njihovih žrtava. Prečesto se, u ime sigurnosti, ratuje protiv siromašnih, puneći zatvore onima koji su samo posljednja karika u lancu smrti. Oni koji drže lanac u svojim rukama umjesto toga uspijevaju steći utjecaj i nekažnjivost. Naši gradovi ne smiju biti oslobođeni marginaliziranih, već marginalizacije; moraju biti očišćeni ne od očajnih, već od očaja. „Kako su lijepi oni gradovi koji nadvladavaju paralizirajuće nepovjerenje, integriraju one koji su drugačiji i upravo tu integraciju čine novim faktorom razvoja! Kako su privlačni oni gradovi koji su, čak i u svom arhitektonskom dizajnu, puni prostora koji spajaju, povezuju i pogoduju prepoznavanju drugih!“ (Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 210).

Jubilej ukazuje na kulturu susreta kao put do sigurnosti; traži od nas povrat i preraspodjelu nepravedno nagomilanog bogatstva, kao put do osobnog i građanskog pomirenja. „Kako na nebu, tako i na zemlji“: grad Božji obvezuje nas na proroštvo u gradu ljudi. A to – znamo – danas može dovesti i do mučeništva. Borba protiv trgovine drogom, obrazovna predanost među siromašnima, obrana autohtonih zajednica i migranata te vjernost socijalnom nauku Crkve na mnogim se mjestima smatraju subverzivnima.

Dragi mladi, vi niste promatrači obnove koja je našoj zemlji toliko potrebna: vi ste protagonisti. Bog čini velike stvari s onima koje oslobađa od zla. Drugi psalam, voljen od strane ranih kršćana, kaže: „Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni“ (118,22). Isus je bio odbačen i razapet izvan vrata svoga grada. Na njemu, kamenu zaglavnom na kojem Bog obnavlja svijet, i vi ste kamenje od velike vrijednosti u izgradnji novog čovječanstva. Isus, koji je bio odbačen, poziva sve vas, i ako ste se osjećali odbačeno i iscrpljeno, sada toga više nema. Vaše pogreške, vaše patnje, ali prije svega vaša želja za životom, čine vas svjedocima da je promjena moguća.

Crkva vas treba. Čovječanstvo vas treba. Obrazovanje i politika vas trebaju. Zajedno ćemo učiniti da beskonačno dostojanstvo utisnuto u svaku osobu prevlada svaku ponižavajuću ovisnost. Nažalost, takvo dostojanstvo ponekad zasja tek kada je gotovo potpuno izgubljeno. Tada se dogodi šok i postane jasno da je ponovno ustajanje pitanje života i smrti. Pa, danas cijelom društvu treba taj poticaj, treba vaše svjedočanstvo i veliko djelo koje činite. Doista, svi imamo poziv biti slobodniji i biti ljudi, poziv na mir. To je najbožanskiji poziv. Idemo naprijed zajedno, umnožavajući mjesta iscjeljenja, susreta i obrazovanja: pastoralne putove i socijalne politike koje počinju s ulice i nikada nikoga ne ostavljaju izgubljenim. I vi, molite se da moja služba bude u službi nade osoba i naroda, u službi svih.

Sve vas povjeravam majčinskom vodstvu Presvete Marije. I blagoslivljam vas od srca. Hvala vam!

I. Ć.