20 ožu Izvještaj s duhovne obnove Sekcije mladih Lovran, 2016.

Članovi Sekcije mladih sudjelovali su na korizmenoj duhovnoj obnovi u Lovranu u Domu pastoralnih susreta od 18. do 20. ožujka 2016. godine koju je vodio p. Miroslav Čadek, SJ

Po dolasku u Lovran p. Čadek je pozdravio sve prisutne i uveo ih program duhovne obnove. Naglasio je kako je duhovna obnova vrijeme u kojem je potrebno okrenuti se odnosu s Bogom i zagledati se u sebe samoga

Drugog dana duhovne obnove p. Čadek je govorio o važnosti vremena u kojem živimo, o važnosti naše prošlosti i utjecaju koje je imala na ono što smo danas. Također, rekao je kako je duhovna obnova vrijeme koje nam je darovano od Boga kako bismo si odgovorili na pitanje: „U kakvom je stanju moja duša ovoga trenutka?“. Važno je, stoga, postavljati pitanja i osluškivati što nam to Gospodin odgovara, a da bismo to mogli potrebno je provoditi vrijeme u samoći i šutnji. Pustinja, kao teološka kategorija, pruža nam mogućnost razmatranja. Naše misli, osjećaji i sjećanja na događaje izviru upravo u šutnji. Vrijeme provedeno u pustinji je vrijeme kušnje kada čovjek može izabrati ostati vjeran. Vrijeme kušnje je i vrijeme formacije, kroz koje nas Gospodin odgaja i popravlja. Vrijeme pustinje je i vrijeme sjećanja na putove kojima nas je Gospodin vodio kroz naš život, kao što je Izraelce vodio kroz pustinju. Tko ustraje na putu i tko izdrži do kraja, taj će naći svoj život. Nakon svete mise, neko vrijeme smo proveli u zajedničkom razmatranju poruka koje smo primili od Gospodina.

Nedjelju Muke Gospodnje započeli smo molitvom i nagovorom. Za vrijeme nagovora p. Čadek je u prvi plan postavio pitanje koje nam je svim blisko: „Bože, gdje si?“. Budući da živimo u materijalnom svijetu svi želimo osjetiti, dotaknuti, želimo da sve prođe kroz nas… Ali, naš Bog nije nametljiv, nije glasan, nije nekakav „showman“. Boga prepoznajemo u dubini našeg bića. Šutnja je važna da dopustimo Bogu da nam govori. Boga prepoznajemo i pronalazimo u drugim ljudima, u ljepoti prirode. Njegova ljubav je neizmjerna, ali prvo to trebamo povjerovati, a zatim joj se predati. Čovjek je stvoren zadnji od svih stvorenja, ali predstavlja vrhunac svega stvorenog – jedino čovjek ima dar govora da može komunicirati sa svojim Stvoriteljem. Nakon nagovora slijedilo je vrijeme u šutnji, a potom sveta misa. Nakon ručka neko vrijeme smo proveli u druženju, a potom krenuli na put kući, obogaćeni i spremni za ulazak u Veliki tjedan.

Katarina Marušić, dr. med.
Voditeljica Sekcije mladih HKLD-a