23 ruj IN MEMORIAM: MR.SC. KARLO ŠUTALO, DR. MED. (1936-2024)

Napustio nas je jedan od ponajboljih među nama. Dana 17. rujna preminuo je dr. Karlo Šutalo, mirno i spokojno u svom domu, u krugu obitelji.  Rođen je 19. travnja 1936. godine u Boljunima kod Stoca – poznatoj nekropoli stećaka. U Stocu i Čapljini završio je osnovnu školu,  a klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Na Medicinskom fakultetu diplomirao je 1962. godine. Pripravnički staž obavio je u Koprivnici a od 1964. je sekundarni liječnik Djelatnosti za plućne bolesti i tuberkulozu, gdje nastavlja raditi i nakon završene specijalizacije. Zajedno s dr. Dubravcem i suradnicima značajno je unaprijedio rad tadašnjeg Antituberkuloznog dispanzera, koji je 1973. proglašen najboljim u državi. Poslijediplomski studij iz pulmologije završio je 1983. a magisterij 1987. godine.

Bio je liječnik staroga i solidnoga kova koji je svojim idealizmom znao posvjedočiti principima i istinama zdravoga društvenog života. Član je Podružnice HKLD-a u Koprivnici od njezinog osnutka.

U dva vrlo zahtjevna mandata bio je uspješan ravnatelj. Prvo 1973., tadašnjeg Medicinskog centra, kada je inicirao provedbu referenduma za samodoprinos izgradnje nove bolnice. Bio je idejni začetnik i nositelj  tog velikog i važnog  projekta i završetkom njegovog mandata ravnatelja, započela je izgradnja nove bolnice. U izazovnom vremenu Domovinskog rata 1990. godine, ponovno postaje ravnatelj. Formirao je i slao na bojišnicu liječničke timove, organizirao prijem i liječenje naših ratnika, između kojih i stotinjak ranjenika iz grada heroja Vukovara. Posebno je bio angažiran i dao značajan doprinos u humanitarnom projektu „Liječnici bez granica”.  Nakon trogodišnjeg uspješnog vođenja bolnice, vraća se na mjesto rukovoditelja Djelatnosti za plućne bolesti i nakon besprijekorne profesionalne karijere odlazi u u mirovinu 2001. godine.

Dr. Šutalo je dobitnik  brojnih priznanja od kojih vrijedi istaknuti Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske i visoke priznanje struke – Začasni člana HLZ-a. No, sam je o priznanjima i odličjima govorio: ”Ne treba ih tražiti, ne treba ih odbijati i ne treba ih nositi.  Meni je najveće životne radosti donijela moja obitelj, a nakon toga moj rad i suradnici s kojima sam u potpunom razumijevanju proveo radni vijek.”

Kad netko tako markantan ode iz naših života, po praznini koju ostavlja, sudimo o njegovoj veličini. I odjednom nam nedostaje: smiren i blag ton njegova glasa, njegovo strpljenje, druželjubivost, dobra volja, lijepa riječ i osmijeh. Njegova radna energija te sposobnost dogovaranja i provođenja zamisli u djelo. Takav je bio dr. Karlo Šutalo, skroman i omiljen liječnik, organizator, ravnatelj, prije svega čovjek odan svojoj profesiji, altruist, netko tko je imao „srce na dlanu” uvijek raspoloživo za svoje pacijente i za sve ljude.

Životno geslo bilo mu je: „Što god radio, radi razborito i misli na kraj”. To je geslo svjedočio svojim životom uzornog profesionalca, obiteljskog čovjeka, tvorca sklada, primjera drugima. Nije težio za slavom i sjajem, za klinikama na visokom glasu, već je svoju misiju prihvatio smireno, racionalno i razborito, svjetlajući u provinciji obraz profesiji.

Obožavao je svoju obitelj, bio  uzoran suprug voljenoj Mili, brižan otac Dubravki i Krešimiru, dragi djed šestoro unučadi. U svakoga od njih utkao je dio sebe i kroz njih će i dalje živjeti. Mi smo mu pak zahvalni na tome,  što je baš Koprivnicu izabrao za svoje stalno boravište i što smo s njim mogli dijeliti isto vrijeme, gradeći svijet po čovjekovoj mjeri. Sjećamo se kako je govorio: „Moja je vjera sidro uz koje sam kroz život prošao neranjen, unatoč mnogobrojnim i svakovrsnim opasnostima koje su me pratile.”

Pamtimo ga i pratimo prema nebeskoj domovini kojoj svi težimo.  Neka mu je zemlja laka, a nebo široko po mjeri njegove duše. Vječna mu slava i hvala. Počivao u miru Božjem.

Dražen Sačer, dr. med.