23 tra In memoriam fra Petar Lubina (17.7.1951. – 13.04.2022.)

Marijina djeca

U mjesecu svibnju, Marijinom mjesecu, obilježavamo Majčin dan i na poseban način slavimo Mariju, osobito kroz svibanjske pobožnosti. Razmišljam ovih dana o Marijinoj djeci i o jednom nedavno umrlom sinu našeg naroda koji ju je izuzetno volio, častio, pisao o njoj, hodočastio joj, proučavao crkve i svetišta njoj posvećena i o tome učio druge. Govorio je o Majci Mariji ne samo riječju već djelom i čitavim svojim životom. Po Mariji do Isusa. Premda jedan od mnogih sinova Evinih hodom kroz ovu suznu dolinu, predanjem Marije postao je nalik Kristu odazvavši se njegovom pozivu u svećeništvo. Izabravši red  Male braće sv. Franje imao je uzor i u osobi i djelu svetoga Franje i njegovom su oblikovanju s Kristom. Skroman, uredan, vrijedan, odgovoran, točan, pedantan, druželjubiv,  pobožan, ustrajan, nepokolebljivo je slijedio onoga komu je povjerovao. Marija u njegovom životu bijaše žena nad ženama; ne samo nebeska Majka već trajno životno  nadahnuće zaštitnica, odvjetnica i zvijezda vodilja na životnom putu kroz životne oluje, more briga, nemira, bonace spokoja i ushite radosti. Bio je hrabar i postojan. Imao je svoj životni stav, svoj CREDO, čvrstu vjeru i postojanu nadu i nadasve životnu radost. Nije ga omela ni kronična bolest s kojom se godinama hrvao. Svakodnevnim vježbanjem, askezom i autotrascendencijom uspravno je koračao  svakodnevno naprijed u nove izazove života. Umjesto popodnevne sieste, dugim, žustrim je korakom svakodnevno hitio put Marjana. Ljeti bi Marjansku šetnju zamijenio plivanjem. Prkosio je izazovima života kao brodski jarbol loveći jedrima pravi vjetar duha koji ga je nosio na putovima Istine kroz život.

Kao vjerni Marijin sin bio je ne samo odani slušatelj Radio Marije i  već i gost u mojim i inim emisijama. U samom početku emitiranja programa iz Splita rado se odazivao u emisiju pod naslovom Radio Marija Radio likarija. Niz puta mi je bio gost u emisiji Živjeti ljubav; osobito u svibnju i  listopadu a i u nekim drugim prigodama govoreći o Marijinim svetkovinama: Gospa od Karmela, Gospa od Anđela, Gospa Sinjska, Gospa od zdravlja, Gospa Lurdska, Marija Bogorodica…o Marijanskim pobožnostima, hodočašćima u Marijanska svetišta, o molitvama, obitelji, majčinstvu. Uvijek spreman, raspoložen i budan za Mariju i o Mariji. Bio je ne samo gost već i potpora u nizu od 19 Obiteljskih tribina održanih kroz nekoliko godina u župi Gospe od zdravlja. Naša suradnja za list Mariju započela je 2010. kada me je zamolio da napišem nešto za obiteljsku rubriku. Premda na prvi pogled jednostavno ipak nije imao ustrajnog suradnika za tu stranicu. Zadatak je bio: s Marijom u obitelji iz mjeseca u mjesec povezati  aktualna događanja kao poticaj za razmišljanje obiteljskim i inim čitateljima. Nekad bih članak napisala u jednom hipu, a ponekad je nastajao danima. Kad sam mu se jednom pohvalila da sam za čas napisala  članak, upozorio me da to tako ne ide već da treba stati pregledati doraditi… moja samouvjerenost je popustila i priznala sam da je u pravu osobito kada samo inspiracije nije bila dovoljna za zgotoviti uradak na vrijeme. Danima bih razmišljala i slagala tekstove. Ljutio se na moju svestranost i želio da se usredotočim na jednu temu. No kako smo različiti, moju je kolegicu upravo  oduševljavao moj stil i svestranost. Tako sam vagala između želja i ostvarenja a da pri tom zadovoljim i zahtjevu urednika i oduševim one koji čitaju. Netom što bi mu poslala članak odmah bi mi dao na znanje da ga je primio. Nakon što ga je pročitao, zahvalio bi, ponekad  komentirao, malo kad vratio na korekturu, te se preporučio za daljnju suradnju. Osobito je pazio na hrvatski jezik i izvorne hrvatske riječi od kojih su neke bile neuobičajene i rijetko upotrebljavane u govoru i pisanju. Obavijestio bi me o slanju u tisak, zatim o preuzimanju lista,  potom bi uslijedila zahvala za suradnju te novi  poticaj i preporuka teme za slijedeći mjesec. Tako iz mjeseca u mjesec kroz 12 godina. Sabravši napisane članke u izdanju Zaklade Biskup Josip Lang, pater Mijo Nikić mi je uredio dvije knjige: Obitelj svetište i radost života (2015. zbirka 43 članka); Strah od rađanja (2019. zbirka 47  članaka). Do sada je nastalo još 30 objavljenih članaka plus tri u čekanju da fra Petar ozdravi i ovaj koji sada  pišem: 90 + 30 + 3 +1 = 124 članka samo od mene.

A fra Petar je 40 godina uređivao Mariju i imao niz suradnika i sam je pisao! Koliko je to tekstova samo za Mariju?! A gdje je još sve drugo. Njegove knjige Krunica naših dana, Pomoćnici kršćana, Majci milosrđa, Bogorodici Djevici, Po uzoru naše nade, Stopama Nazaretske djevice, Moja krunica, Blaženom će me zvati, Marijanska Hrvatska, te vodič Marijanskom Hrvatskom i niz članaka i radova o Mariji, ukoričena godišnja izdanja, nek se nađe pri ruci, da se ne zagubi, zatim Bibliografija lista Marija. Više nego dovoljno ne samo za doktorat već i za sveučilišnog profesora. Njegova katedra bila je njegov urednički stol i amboni sa kojih je propovijedao, a studenti bijahu ljudi dobre volje svih uzrasta i raznolikih obrazovanja spremni da čuju i nauče i trajno uče o Mariji. Fra Petar je u duhu vremena pružao cjeloživotnu edukaciju o Mariji Majci Božjoj. Vrijedno je istaknuti izabrane fotografije koje su bile neizostavni dio časopisa Marije i ostalih izdanja.

Žena biće odnosa

Žena je biće odnosa. Za razliku od muškarca koji je više okrenut tehnici i činjenicama, ženi je svojstven osobni odnos. Koliko ljudi toliko i osobnih iskustava u odnosu s Bogom, s Gospom s ljudima. Više  manje   odnos je uvijek originalan i neponovljiv.  Fra Petar, Marijin učenik, naučio je od nje i tu lekciju te tako stekao mnogo suradnika. Danas svatko od suradnika ima svoje iskustvo suradnje za Mariju u odnosu sa fra Petrom, što oslikava veliki i lijepi Mozaik suradnje za Mariju. Zapisana riječ ostaje za buduće naraštaje. Ne znam tko će nastaviti i hoće li  u budućnosti izlaziti časopis Marija niti znam kako će izgledati, ni tko će biti urednik ni hoće li mu trebati moja suradnja. Za pokopati 40 dosadašnjih  izdanja trebala bi velika grobnica, urna je nedostatna jer je Marija kroz ovih 40 godina stigla na toliko adresa da je gotovo nemoguće svaki primjerak pronaći…

Marijin radnik

 Svibanj počinje blagdanom sv. Josipa radnika. Rad je svrsishodna djelatnost. To znači  da je i motiv rada presudan za definiciju rada i da je važno na samo što se radi, već zašto se radi i koji je osnovni smisao. Ako rad nema smisla onda je to nije rad već danguba. Fra Petar nije dangubio. Marija je osmislila njegov život u hodu za Kristom. Ora et labora: On je i molio i radio. Učio je druge moliti i poticao je na rad. Zahvalna sam Bogu i Gospi i svetom Josipu za fra Petra, za njegov dar vjere i svećeništva i za sve što je učinio na slavu Božju. Zahvalna sam  posebno njegovim roditeljima što su ga odgojili  za  vrijednosti i vrednovanje obitelji, Crkve i domovine, a i redovničkoj zajednici u kojoj je živio i radio na Slavu Božju. Molitva je uzdignuće srca i pameti k Bogu. Molitve nema bez odnosa s Bogom a rada nema bez smisla i svrhe onoga što radimo. Kada za nekoga kažemo da je veliki radnik to je dio  njegovog identiteta, njegova osobnost, njegova karakteristika. Radoholičaru rad postaje i zabava i način za ispunjavanje  vremena. On  je ovisan o radu. Koristi ga i u slobodno vrijeme kao ostvarenje svoje strasti za radom. Razlikuje se od  neradnik koji ne radi ni ono što je neophodno. Dok prvi izmišlja posao, drugi koristi svaku prigodu za nerad. Rad prvoga ističe nerad drugoga.

U Marijinoj školi

Fra Petar je životom i djelom nasljedovao Mariju i na to poticao druge. Volio ju je, molio, skupljao njene slike i sličice, fotografije njenih svetišta,  hodočasti joj. I kako da se po toj ljubavi ne suobliči Kristu čak i u očim umjetnika.  Kroz 33 godine boravka u samostanu Gospe od zdravlja pored čuvene  Dulčićeve freske Krista Kralja postao je sličan Kristu centralnom liku sa freske. Kada je fra Petar bio na oltaru moglo se pomisliti da je bio živi model umjetniku, ali ovdje je obrnuto živi čovjek živeći život posvećen Bogu u predanju Mariji. postao je sličan liku kojeg je umjetnik naslikao.

 Nadala sam se da će ustati i ponovo se latiti posla, no Gospodin ga je uoči Velikog četvrtka pozvao na nebesku gozbu a nama ostavio ono staro pitanje: Zašto baš njega i zašto baš sada? Bog najbolje zna zašto. Nama ostaje zahvala i poticaj da se  Marijinoj školi najbolje uči nasljedovati Krista.

Danijela De Micheli Vitturi