14 lis Hodočašće HKLD-a u Boku kotorsku – zaljev hrvatskih blaženika i svetaca

Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) organiziralo je 2./3. listopada 2024. hodočašće u Boku kotorsku, zaljev hrvatskih blaženika i svetaca, povodom sudjelovanja na konferenciji „Izazovi liječničkog profesionalizma u današnjem svijetu“ u Dubrovniku.

Hodočašće je započelo u Ćilipima gdje je prim. dr. Marija Radonić, dugogodišnja članica HKLD-a, organizirala posjet Zavičajnom muzeju Konavala koji je uređen kao tipična konavoska kuća s izlošcima muške i ženske nošnje Konavala iz različitih razdoblja, te primjercima tekstilnog rukotvorstva, nakita, oružja, glazbala, umjetničkih slika, fotografija i raznih drugih uporabnih predmeta. Potom smo posjetili župnu crkvu sv. Nikole biskupa, sagrađenu 1858. godine na mjestu starije renesansne crkve sv. Antuna Padovanskog, u kojoj nas je dočekao mjesni župnik don Josip Barišić. Tom prigodom prim. Radonić je uz opis povijesti Konavala opisala tradiciju uzgoja dudovog svilca i proizvodnje svile za potrebe izrade konavoske čipke i nošnje, a svim hodočasnicima za uspomenu na ovaj susret u Konavlima darovala primjerak vlastite knjige-slikovnice Svila u rukama moje majke koju je oslikala Antonija Rusković Radonić.

Ovo hodočašće bilo je planirano još 2020. godine, ali je odgođeno zbog pandemije COVID-19. Naime, na poticaj nekadašnjega dopredsjednika HKLD-a prim. dr. Vlatka Perčina (Tivat, 1. travnja 1940. – Zagreb, 24. rujna 2008.), društvo je počelo štovati Službenicu Božju Anu Mariju Marović (1815. – 1887.) i hodočastiti u Veneciju, grad u kojemu je živjela i na glasu svetosti umrla. Iako je Ana Marija Marović rođena i živjela u Veneciji, potječe iz ugledne obitelji rodom iz Dobrote u Boki kotorskoj. Stoga je dugogodišnja želja članova HKLD-a bila ne samo hodočastiti u Veneciju na njen grob, već i u Dobrotu – gradić u Boki odakle potječe i gdje se časti uspomena na ovu Službenicu Božju.

Ana Marija Marović u mladosti je pokazivala osobiti dar za umjetnost, posebice slikanje i pisanje. No pod utjecajem svoga duhovnika, mons. Daniele Canala, odlučila se na redovnički život, a 1838. osniva Pobožno društvo posvećeno tajni Srca Isusova, da bi 1862. pokrenula novu žensku redovničku družbu za pomoć ugroženim ženama. Dana 21. studenoga 1864. sa sedam susestara osnovala je institut posvećenoga života nazvan Družba za naknadu uvreda nanesenih Presvetom Srcu Isusovu. Pravila za život u institutu sastavila je s. Ana Marija, a odobrio ih je papa bl. Pio IX. i time prihvatio novu kongregaciju u Katoličkoj crkvi. Institut se danas službeno zove L`istituto delle Suore della Riparazione al Sacratissimo Cuore di Gesù e di Maria Immacolata (Institut sestara obnoviteljica posvećenih presvetim Srcima Isusa i Bezgrješne Marije). Nakon smrti Ane Marije, otvoren je dijecezanski proces za njezinu beatifikaciju jer je obavljajući svoju službu iskazivala herojske vrline. Prim. Perčin bio je dugi niz godina voditelj hodočasnika, osobito Bokelja, na njezin grob koji se nalazi u kapeli instituta koji nosi njeno ime Istituto Canal–Marovich ai servi u Veneciji.

Hodočasnici iz HKLD-a slavili su svetu misu u župnoj crkvi sv. Eustahija u Dobroti, gdje ih je dočekao mjesni župnik don Pavao Medač, upravo na dan njezine smrti 3. listopada, a svetu misu predvodio je mons. dr. Renzo Pegoraro, tajnik Papinske akademije za život, koji se pridružio HKLD-ovcima na ovom hodočašću. On se u homiliji osobito osvrnuo na život Ane Marije Marović i poruku koju nam donosi njezin život: briga za marginalne društvene skupine uključujući siromašne i odbačene, osobito mlade i žene. Njezin primjer itekako nam može biti uzor u današnjem poslanju Crkve, kako svih vjernika aktivnih u društvu tako i nas zdravstvenih djelatnika okupljenih u HKLD-u, istaknuo je mons. Pegoraro koji je tijekom hodočašća bio iznenađen kulturnom i povijesnom baštinom Boke, osobito duhovnim bogatstvom bokeljskih Hrvata kroz štovanje brojnih blaženika i svetaca čija svetišta smo posjetili. Hodočasnike i goste iz inozemstva, među kojima su uz mons. Pegorara bili i kolege iz Slovenije i Belgije, tijekom obilaska Boke s životopisima bokeljskih blaženika i svetaca upoznavao je prof. don Ivan Bodrožić, duhovnik HKLD-a.

Uz posjet Dobroti, hodočasnici u posjetili i svetište Gospe od Škrpjela na istoimenom otoku ispred Perasta. Kao rođendan otoka Gospe od Škrpjela spominje se 22. srpnja 1452. godine od kada se barke iz Perasta ispunjene kamenjem svečanim ophodom kreću prema Gospinom otoku da bi oko njega nasipali kamenje. Ova jedinstvena procesija sjećanje je na 220 godina dug mukotrpni proces izgradnje otoka koji su u čast Majke Božje, u središtu Bokokotorskog zaljeva, izgradili pomorci i građani Perasta nasipanjem kamenja oko hridi ili „škrpjela“ na kojemu su braća Mortešići iz Perasta pronašli Gospinu sliku kojoj su se zavjetovali svi stanovnici okolnog kraja te u znak zahvalnosti podigli svetište na otočiću. Hodočasnike je kroz otočić proveo upravitelj Svetišta mons. Srećko Majić koji je ukratko ispričao povijest Hrvata na ovim prostorima te upoznao hodočasnike s bogatom zbirkom koja se čuva u svetištu, sakristiji i pokrajnjem muzeju, a koja sadrži predmete od neolitika, nađene u spilji iznad Perasta, pa sve do zavjetnih pločica iz današnjih dana.

Tijekom obilaska Kotora hodočasnici su posjetili i kotorsku katedralu sv. Tripuna, prvu po starini među monumentalnim katedralama istočno-jadranske obale, čija gradnja je započela 1124. godine, a posvećena 1166. godine. Kroz povijest Kotorske biskupije i katedrale proveo nas je u kratkom izlaganju kancelar biskupije don Robert Tonsati, inače i župnik Mula, rodnog mjesta blaženog Gracija iz Mula (Muo, 1438. – Venecija, 1508.), još jednog u nizu bokeljskih blaženika. Zbog ograničenog vremena, hodočasnici nisu mogli obići sva značajna svetišta u Boki, među kojima i zbornu crkvu sv. Marije u Kotoru u kojoj se nalazi grob blažene Ozane Kotorske (Relezi, 1493. – Kotor, 1565.), prve hrvatske blaženice i dominikanske trećoredice.

Po povratku u Dubrovnik, hodočasnici su posjetili i Herceg Novi, grad koji je 1382. godine osnovao bosanski kralj Tvrtko I, a u župnoj crkvi sv. Jeronima dočekao ih je župnik don Siniša Jozić koji ih je najprije upoznao s poviješću Herceg Novog i župne crkve, kao i biografijom sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije. Potom su hodočasnici posjetili crkvu koju su 1688. kao samostansku crkvu podigli fratri kapucini, a koja je od 1976. godine posvećena sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću (Herceg Novi, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.), još jednom bokeljskom svetcu.

Posebna zahvala za ovo hodočašće ide članovima obitelji Perčin, supruzi Ireni i sinu Marku, koji su svojim kontaktima i susretljivošću osmislili i pomogli realizaciju ovoga hvalevrijednog hodočašća. Njihovom zaslugom u Tivtu je organiziran i susret s članovima Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, predsjednikom HNV-a gosp. Zvonimirom Dekovićem i gosp. Borisom Lancerotijem, predsjednikom Glazbenog prosvjetnog društva Tivat.

Hodočasnici su se vratili u Dubrovnik puni dojmova, gdje su se idućeg dana pridružili domaćinima iz Podružnice HKLD-a u Dubrovniku i drugim sudionicima konferencije „Izazovi liječničkog profesionalizma u današnjem svijetu“.

Rok Čivljak