19 svi Genetika, savjest i skrb: Akademski susret o Jérômeu Lejeuneu i izazovima suvremene prenatalne medicine

HKLD Rijeka: kada znanost, medicinska struka i vjera razgovaraju zajedničkim jezikom

U četvrtak, 15. svibnja 2025., u kapucinskom samostanu Žabica u Rijeci održan je akademski susret u organizaciji Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva – Rijeka. U ozračju tišine i promišljanja okupili su se studenti medicine, mladi liječnici i stomatolozi, kako bi zajednički pratili dokumentarni film „Venerable Jérôme Lejeune – To the Least of These“. Atmosfera susreta bila je posvećena i sabrana, gotovo kontemplativna. Do kasno u noć odvijala se iskrena i otvorena razmjena mišljenja među studentima, mladim liječnicima i stručnjacima. Umjesto podjela, prevladavala je zajednička potraga za istinom i posvećenošću služenju najranjivijima. U tom ozračju osobito se istaknuo mladi liječnik Matej Pedišić, koji je susret moderirao s toplinom i dostojanstvom.

U središtu večeri bilo je znanstveno-etičko nasljeđe dr. Jérômea Lejeunea – utemeljitelja moderne citogenetike i prvog znanstvenika koji je 1959. godine opisao trisomiju 21, genetski uzrok Downova sindroma. Film, koji prikazuje Lejeuneov znanstveni, ali i duhovni put, izazvao je snažne emocije te otvorio pitanja o granicama znanstvene odgovornosti, ulozi osobnih uvjerenja i pravu na informirani izbor u medicinskom kontekstu. Lejeune-ov znanstveni doprinos bio je revolucionaran, no njegova duboka vjera i nepokolebljiva etička uvjerenja, osobito ona o nepovredivosti ljudskog života od začeća, dovela su ga u svojevrsni sukob s dijelom znanstvene i političke zajednice. Ovaj dokumentaristički prikaz otvorio je prostor za višeslojno promišljanje o aktualnim izazovima. U fokusu su bila pitanja koja i danas duboko obilježavaju praksu suvremene medicine pogonjene „-omskim“ tehnologijama: kako danas, 65 godina kasnije, izgledaju dileme prenatalne medicine? Kako prenositi stručnu istinu temeljenu na znanstvenim spoznajama, bez nametanja osobnog stava i svjetonazora? Može li liječnik biti istodobno informativan, neutralan i empatičan? S kakvim vrijednosnim stavovima ulazimo u proces genetičkog savjetovanja?

Nakon projekcije uslijedio je razgovor s prof. dr. sc. Sašom Ostojićem, uglednim profesorom medicine, genetičarom i edukatorom, predstojnikom Zavoda za medicinsku biologiju i genetiku Medicinskog fakulteta u Rijeci. Profesor Ostojić je na samom početku obraćanja jasno ukazao na cilj medicinske genomike – kao opis biološke stvarnosti, a ne propisivanje etičkih odluka. Te odluke pripadaju pojedincu i obitelji – vođene znanstveno utemeljenim informacijama, ali i savješću i osobnim uvjerenjima. Zadaća liječnika nije oblikovati pacijentov svjetonazor, već stvoriti prostor jasnoće, suosjećanja i sigurnosti. Suvremena genomika omogućuje ranu i iznimno preciznu dijagnozu, no upravo u prenatalnom kontekstu ta ista tehnologija sa sobom nosi veliku etičku odgovornost. Informacije ne smiju postati oruđe prirodne selekcije, već sredstvo bolje medicinske skrbi, potpore i razumijevanja. Medicina, i na prijelazu nove tehnološke ere – precizne geniomske medicine i implementacije umjetne inteligencije u složeni proces dijagnostike i liječenja – mora ostati u službi života. I baš stoga, velika je suodgovornost liječnika – da znanje o „našem kodu“ nikada ne postane moć nad životom, već i nadalje sredstvo skrbi za one najranjivije.

Posebno dirljiv trenutak večeri bio je poziv na konkretno djelovanje – uključivanje studenata u volonterski rad s djecom i odraslima s rijetkim bolestima u Centru za rehabilitaciju „Fortica“ u Kraljevici. „Etički stavovi ne nastaju u učionici. Tek kada dan provedete uz osobu s teškom rijetkom bolešću, spoznate koliko života ima u onome što nazivamo „genetičkim poremećajem ili sindromom“ – i koliko znanja, odgovornosti, etičke neutralnosti, strpljenja, zajedničke podrške i predanosti treba da bi taj život bio dostojanstven i slobodan od patnje“, istaknuo je profesor Ostojić.

Ova tribina nije bila tek akademski skup, već autentičan dijalog znanosti i vjere u službi čovjeka – prostor u kojem se ne donose presude, već otvaraju vrata savjesnim, informiranim i odgovornim odlukama. Njezina poruka nije bila u nametanju, već u stvaranju prostora slobode, poštovanja i suodgovornosti. U konačnici, stav struke ostaje nedvosmislen: zlatni standard genetičke prakse je onaj koji spaja znanstvenu preciznost, neutralno, jasno i nedvosmisleno informiranje o rezultatima genetičkog testiranja, etičku dosljednost i duboku empatiju u službi pacijenta i njegove obitelji, bez istovremenog uplitanja osobnog svjetonazora liječnika. Takva praksa ne proturječi vjeri, već predstavlja njezino ostvarenje u konkretnom djelovanju za dobro drugoga. Potreban je dijalog utemeljen na činjenicama, ali prožet ljudskošću.

Susret je zaključen šutnjom – bez gotovih odgovora, ali s dubokim dojmom: u vremenu sve preciznije medicine, potrebna je još preciznija osjetljivost za čovjeka. Genetika možda ne donosi konačne odgovore, ali može pomoći da ne izgubimo najvažnija pitanja. A upravo tu – između znanstvene spoznaje i osobne savjesti – započinje istinska medicina.

HKLD Rijeka, 15. svibnja 2025.