26 lip Članovi HKLD-a, podružnica B. Richter iz Zagreba, u hodočasničko-izletničkom posjetu Varaždinu

Obilazak Varaždinske katedrale koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz pratnju časne sestre Klaudije Đuran

Pod geslom „Tako blizu, a  tako daleko – Varaždin“, okupili su se članovi HKLD-a, podružnica B. Richter iz Zagreba, u ranim jutarnjim satima, u srijedu 22. lipnja 2022. godine, ispred samostana i crkve Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu

Oko dvadesetak članova Podružnice uputilo se osobnim automobilima prema Varaždinu, konstatirajući već i prije samog polaska da u Varaždin često odlazimo, ali uvijek „onako usput“, te da bi današnji izlet mogao otkriti puno toga lijepoga i vrijednoga što Varaždin čini bogatijim, ljepšim i vrjednijim od onoga kako smo ga do sada percipirali. Predvođeni duhovnim vodstvom duhovnika izv. prof. dr. sc. Draženka Tomića, OFM, te predsjednice podružnice prof. dr. sc. Danice Galešić Ljubanović, vrlo brzo i sigurno smo stigli do Varaždina, gdje su nam naši domaćini, svaki na svoj način, zaželjeli dobrodošlicu, iskazali gostoprimstvo, te nas upoznali s važnim detaljima crkava i samostana koje smo posjetili, te s ostalim zametnostima ovoga predivnog hrvatskoga baroknog grada.

Grad se smjestio na raskršću starih rimskih cesta iz Ptuja za Osijek, te prema Zagrebu i Sisku. Poveljom kralja Andrije II. grad je 1209. godine dobio povlasticu slobodnoga kraljevskog grada.

Prvi naš domaćin je bio fra Goran Malenica, koji nas je proveo kroz crkvu i samostan svetoga Ivana Krstitelja, te nam na vrlo detaljan i profinjen način, približio prošlost i sadašnjost, te važnost franjevačkog utjecaja kroz stoljeća burne povijesti. Crkvu i samostan su franjevci primili u posjed za vladavine kralja Bele IV. Istom su poveljom dobili u posjed i zemlju za uzdržavanje i podigli skromni samostan, koji je s vremenom proširivan. Međutim, u razornom požaru 1582. godine, grad je gotovo uništen, a izgorjeli su i franjevački samostan i crkva. Iako su franjevci tada ostali bez krova nad glavom, nisu napuštali grad. 

Novi je samostan izgrađen 1617. godine na inicijativu ugarskoga provincijala fra Gabrijela Kirinića i imao je tri krila na dva kata. Godine 1650. započeta je gradnja crkve, koju je 1657. godine posvetio zagrebački biskup Petar Petretić. Pet godina nakon posvete crkve, uspostavljena je nova provincija svetoga Ladislava, u kojoj je varaždinski samostan bio po važnosti odmah poslije zagrebačkoga. 

Unutar samostana, djelovala je bolnica u kojoj su se franjevci duhovno i zdravstveno brinuli za svoju bolesnu i nemoćnu braću. Provinciji je pripadala i ljekarna koja je od 1679. do 1772. bila i javna gradska ljekarna. Predstavljala je veliku pomoć fratrima i stanovništvu u širenju zdravstvene zaštite, naročito tijekom čestih epidemija, napose kuge, koja je i nekoliko navrata pogodila i Varaždin. Prema riječima fra Gorana, to je bila mala manufaktura lijekova koja je često opskrbljivala pripravcima i druge ljekarne i distributere. 

Iako izvan upotrebe, prostorija ljekarne postoji i danas, smještena u prizemlju pod velikim boltama, u vrlo derutnom stanju i u fazi obnove, posebice nakon zagrebačkog potresa koji se osjetio u i Varaždinu, te još više oštetio impresivan strop iznimne umjetničke vrijednosti. To je freska Ivana Rangera, pavlina iz Lepoglave i najvećeg hrvatskog baroknog slikara. On je 1750. godine dobio prilično zahtjevan zadatak da na maloj likovnoj površini, u simbolima, predstavi elemente teologije, kemije i osobito farmacije. Stoga je kompoziciju osmislio prema savjetima učenih varaždinskih franjevaca. Strop je oslikao na karakterističan iluzionistički način, s alegoričnim likovima i likovnim prožimanjem s jedne strane duhovnog i prirodnog, a s druge strane filozofskog i materijalnog. Simboliku života, zdravlja, bolesti i izlječenja predstavljaju alegorični likovi i prikazi vjetra, munje, vatre, vode, zraka, trave, cvijeća, dječaka, muževa, žena i anđela, kao i prikaz Zemlje sa simbolima do tada poznatih četiriju kontinenata (Europe, Afrike, Amerike i Azije). U središtu ovoga iznimno vrijednog umjetničkog djela je Blažena Djevica Marija, kao nebeska ljekarica. 

Osim bolničke i ljekarničke djelatnosti, franjevci su se čak tijekom triju stoljeća istaknuli i u odgojno-obrazovnom radu, te službi vojnih kapelana u mjesnom vojnom taboru. Pokrenuli su rad filozofskog učilišta s bogoslovijom, sjemeništa, dviju pokrajinskih škola, pučke škole, te privatne i klasične gimnazije.

Svoje djelovanje franjevci nastavljaju i dalje kroz bogatu molitvenu i pastoralnu djelatnost, osobito ispovijedanjem i suradničkim ispomaganjem gradskog i prigradskog klera. U samostanu čuvaju bogatu knjižnicu sa zbirkama rukopisa, glazbenih zabilježbi i inkunabula. Na drugome katu samostana je njegovalište za stariju i nemoćnu braću provincije.

Nakon razgledavanja crkve i samostana, uputili smo se na kratku zakusku u jednoj od samostanskih dvorana, gdje je predsjednica podružnice prof. dr. sc. Danice Galešić Ljubanović, prigodnim riječima zahvalila fra Goranu Malenici na dobrodošlici i gostoprimstvu, uručivši mu prigodni poklon u ime HKLD-a. Zakusci se pridružio fra Lucijan Jagec, te časna sestra uršulinka, Klaudija Đuran.

Već u prvim trenucima susreta s ovom vitalnom, duhovno prožetom, i oštrim umom nadarenom redovnicom, shvatili smo da nam predstoji bogat i zanimljiv slijedeći dio našega obilaska, jer ćemo biti počašćeni ne samo njezinom blizinom, već i bogatim širokim sveopćim znanjem i još bogatijim životnim iskustvom, ove 82-godišnje iznimne redovnice.

I zaista, nakon okrijepe, krenuli smo kroz povijesnu jezgru baroknog Varaždina, u kojoj gotovo svaka kuća, svaka fasada, svako dvorište, prozori, ulice, naoko nevažni detalji, govore o njegovoj bogatoj povijesti. No, kada to sve vidite i čujete kroz dinamičnu priču sestre Klaudije, kao da i sami dobijete osjećaj da boravite u vremenu u kojem se nekada živjelo. 

Iz franjevačkoga samostana izišli smo na Uršulinsku ulicu, u kojoj se nalaze Uršulinska crkva i samostan, i došli do Franjevačkog trga na kojem je franjevačka crkva svetoga Ivana Krstitelja. Ispred crkve se nalazi brončani spomenik Grguru Ninskom, jedan od triju Meštrovićevih spomenika, no na ovoga su stanovnici Varaždina posebno ponosni, jer se radi o originalu. Replike spomenika Grguru Ninskome nalaze se u Splitu i Ninu. Međutim, svima im je zajednička navika prolaznika da dodirnu Grgurov nožni palac zbog vjerovanja da dodir palca u prolazu donosi sreću i ostvarenje želja. Časna Klaudija s posebnom je pažnjom i interesom pričala o Entomološkom odjelu Gradskoga muzeja sa stalnim postavom pod nazivom „Svijet kukaca“ u kojem se čuva vrijedna i jedinstvena zbirka s oko 4500 izložaka najvećega varaždinskog prirodoslovca Franje Koščeca. Izlošci zorno prikazuju biologiju kukaca, a posebno su zanimljiva pomagala koja je za obradu svojih zbirki Koščec sam osmislio i izradio. 

Na istome se trgu nalazi Županijska palača, čije se pročelje živopisno uređuje u adventsko vrijeme. Tu su i brojne palače, javne zgrade, vrijedne vile i kuće u stilu baroka, rokokoa, secesije i klasicizma. Varaždinska Gradska vijećnica je jedna od najstarijih u Europi koja nikada nije premještala svoje sjedište, već se od osnutka nalazi na istome mjestu. Među palačama dominira palača obitelji Drašković, izgrađena u drugoj polovici 18. stoljeća i u njoj je zasjedao Hrvatski sabor, te Kraljevsko namjesničko vijeće. Među ostalim zgradama, lako ju je prepoznati po crvenkastoj fasadi i zlatnom grbu obitelji Drašković, koji se nalazi iznad ulaznih vrata.

Sestra Klaudija je posebnu pažnju obratila obilasku Varaždinske katedrale, o kojoj je pričala s puno poštovanja i navođenje važnih detalja. Katedrala je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Građena od 1642. do 1646. godine, uz pokroviteljstvo grofa Gašpara Draškovića, koji je čitavu svoju ostavštinu predao u posjed isusovcima, navukavši na sebe veliku ljutnju obitelji koju je ostavio bez nasljedstva. Posvetio ju je biskup Petar Petretić. Papa Ivan Pavao II. je 5. srpnja 1997. godine utemeljio Varaždinsku biskupiju, čime je crkva Uznesenja BDM postala katedrala. Uz velebni oltar sa slikom uznesenja BDM, ima i tri sporedna oltara, monumentalnu propovjedaonicu izrađenu u Grazu, te vrijedne orgulje na kojima se održava dio programa poznatih Varaždinskih baroknih večeri.

Izlaskom iz katedrale, našli smo se u zelenilom bogatom i uređenom parku, s mnoštvom nasada, cvijeća i perivoja, koji je i mjesto susreta, odmora i šetnji, kako Varaždinaca, tako i gostiju grada, park Šetalište Vatroslava Jagića. Na rubu parka, prema Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, nalazi se stup izgrađen 2014. godine od cigala koju su izrađivali zatočenici koncentracijskog logora u Jasenovcu. U blizini šetališta je i židovska sinagoga, te kuća hrvatskog pjesnika Zvonka Milkovića. Putem smo zastali pored crkve sv. Nikole koja je u današnjem obliku izgrađena u doba baroka. Sveti Nikola ujedno je i zaštitnik grada Varaždina. Crkva je postojala još u srednjem vijeku, a legenda kaže da je izgrađena na mjestu medvjeđeg legla, pa se na zidu staroga kamenog tornja nalazi statua medvjedice.

Potom smo došetali do Uršulinske ulice, na kraju koje se nalazi vitak zvonik „kao djevojka od sedamnaest ljeta“, kako pjeva pjesnik Milković, visok više od 40 metara, i ukrašen pozlaćenim križem. Zvonik pripada Crkvi Isusova Rođenja, a uz crkvu se nalaze samostan i škola sestara uršulinki. Uršulinke su došle u Varaždin 1703. i bile su smještene u drvenim kućama. I u tim uvjetima formirale su priručnu ljekarnu i pripravljale lijekove. Godine 1714. počinje izgradnja današnjeg uršulinskog samostana, a 1775. dovršena je i velika školska zgrada s internatom. U njoj je ljekarna dobila oveću prostoriju i primjeren inventar. Od samostanskih ljekarni vrlo značajna i najdugovječnija je upravo apoteka uršulinskog samostana u Varaždinu. Sestra Klaudija s ponosom ističe kako su uršulinke-ljekarice same pisale recepte za većinu lijekova, te je tako nastala mala biblioteka knjiga recepata i uputa, koja ima izuzetnu vrijednost za povijest hrvatske medicine i ljekarništva. Kroz uršulinsku ljekarnu, koja djeluje praktički sve do danas, prošlo je na desetke vrsnih školovanih ljekarica, koje su svoje znanje prenosile i na brojne učenice koje su se školovale u uršulinskoj školi.

Nakon obilaska uršulinske ljekarne, članovi HKLD-a su imali priliku fotografirati se sa sestrom Klaudijom i napraviti predivne fotografije, čiji je najveći ures bila upravo sestra Klaudija, kao „duša“ živopisne povijesti i trajanja samostana, škole, vrtića, crkve, ali i grada u cjelini.

U 12 sati predvidjeli smo prisustvovati Svetoj Misi, ali smo prema živahnosti sestara i osjećaju određene „treme u zraku“, shvatili da se Sveta Misa slavi u znak zahvalnosti za 50 godina Hrvatske provincije uršulinki. Svečano euharistijsko slavlje je predvodio varaždinski biskup, mons. Bože Radoš, a slavlju su se pridružile sestre uršulinke iz Slovenije, kao i nekoliko članova varaždinske podružnice HKLD-a. U svojoj homiliji, varaždinski biskup je istaknuo da su sestre uršulinke žene koje slijede Isusa, koje se odriču same sebe i služe drugima. Služeći Isusu, pronalaze radost svoga vlastitog života. Čineći ono što je Isus činio, postaju mu slične, što se prepoznaje u njihovoj prisutnosti u gradu Varaždinu posebice kroz njihov učiteljski, odgajateljski i molitveni duh, te duh služenja drugima. Biskup je poručio kako je jubilej uvijek vrijeme zahvale Bogu za mnoga dobra koja je Bog zlatnim slovima upisao u Crkvi po sestrama uršulinkama u proteklih 50 godina, rekavši kako je to Božje djelo.

Po završetku euharistijskoga slavlja, imali smo čast boraviti u kratkom druženju i okrijepi s varaždinskim biskupom, koji nam je time, kao članovima HKLD-a, iskazao osobitu čast, a zajednička će nam fotografija s njime ostati znak trajnog sjećanja na ovaj radosni događaj. 

Zajednički ručak naših članova upriličen je u obližnjem hotelu Park, u društvu nadbiskupova tajnika, vlč. Marka Domitera. Imali smo prilike kušati goveđu juhu s domaćim rezancima, pureći odrezak zapečen s pršutom i sirom Varaždincem, vrtlarski rižoto, zapečeni mladi krumpir, i na kraju tradicionalni desert domaću kukuruznu zljevku s voćnim preljevom. Kava nakon ručka pokrenula nas je na put prema Gradskom groblju Varaždin, a uz put smo zastajkivali i postavljali brojna pitanja, na koja nam je na vrlo zanimljiv i duhovit način, odgovarao vlč. Domiter. 

Kao članovi HKLD-a osjećali smo se radosno i ispunjeno, dozvavši u pamet riječi dobrodošlice sestre Klaudije…“da se sestre svaki dan mole za liječnike i ostale zdravstvene djelatnike, a da su posebno žarko za nas molile tijekom najvećih pandemijskih perioda.“ Isto tako, osim kulturne i duhovne dimenzije, u sjećanju će nam ostati gostoprimstvo fratara, naših kolega iz varaždinske podružnice HKLD-a, čast posjete i gostoprimstva varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša, te svih ostalih koji su danom provedenim u Varaždinu učinili da su sve daljine nestale, a ostala su samo lijepa sjećanja i snažna blizina bratske povezanosti.

Prof. dr. sc. Zora Zakanj

Blagoslov varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša prije početka euharistijskog slavlja povodom obilježavanja 50 godina Hrvatske provincije uršulinki

Članovi zagrebačke podružnice HKLD-a u obilasku franjevačke ljekarne, uz vođenje fra Gorana Malenice

Učionica internata sestara uršulinki u Varaždinu

U posjeti i razgledavanju ljekarne sestara uršulinki u Varaždinu

Ispred varaždinskog Starog grada, s našim duhovnikom prof. dr. sc. Draženkom Tomićem, OFM

Zajedničko druženje i okrijepa gostiju u prostorijama domaćina – varaždinskih franjevaca