14 ruj 2026 Britanski parlament odbacio prijedlog zakona o potpomognutom samoubojstvu

Britanski zastupnici Donjeg doma odbili su novi pokušaj legalizacije potpomognutog samoubojstva u Engleskoj i Walesu. Prijedlog zakona o terminalno bolesnim osobama odbijen je s 286 glasova prema 270, čime je za sada zaustavljen jedan od najvažnijih pokušaja promjene britanskog zdravstvenog sustava i društvenog odnosa prema završetku života. Osobito je važno istaknuti jednu činjenicu: medicinska struka nije potvrdila da je predloženi model siguran i provediv.

Kraljevski kolegij liječnika (RCP) nije zauzeo stav ni za ni protiv same legalizacije potpomognutog samoubojstva, ali je upozorio na niz ozbiljnih pitanja povezanih s predloženim zakonom – od zaštite ranjivih bolesnika, nesigurnosti procjene očekivanog trajanja života i sposobnosti za donošenje odluke do mogućnosti pritiska ili prisile, nejednakosti u dostupnosti zdravstvene i palijativne skrbi te mogućih posljedica za odnos liječnika i pacijenta. Naglašena je i potreba za multidisciplinarnim pristupom u procjeni tako složenih odluka. Ni Britansko liječničko udruženje (BMA) ne zauzima stav ni za ni protiv promjene zakona, ali je tijekom parlamentarne rasprave upozoravalo na brojna profesionalna i klinička pitanja te potrebu za snažnom zaštitom i bolesnika i liječnika. To je važno razlikovati od pojednostavljenog prikaza prema kojemu se ovdje radi samo o pitanju „prava na izbor“.

U medicini odluka o završetku života nikada nije samo pravno pitanje. Ona uključuje procjenu uznapredovalosti i prognoze bolesti, boli i drugih simptoma, psihičkog stanja, sposobnosti za donošenje odluka, moguće depresivnosti, utjecaja obitelji i okoline, socijalnih okolnosti te dostupnosti odgovarajuće zdravstvene i palijativne skrbi. A upravo se ovdje otvara jedno od ključnih pitanja. Ako čovjek traži smrt zato što trpi bol, osjeća se usamljeno, depresivno, uplašeno ili kao teret svojoj obitelji – ili zato što nema pristup odgovarajućoj zdravstvenoj, palijativnoj i socijalnoj skrbi – možemo li doista biti sigurni da je njegova odluka potpuno slobodna?

Kraljevski kolegij liječnika posebno je upozorio da nejednakosti u dostupnosti zdravstvene i palijativne skrbi mogu utjecati na odluke teško bolesnih osoba te da ranjive osobe mogu biti izložene različitim oblicima pritiska, uključujući i pritisak povezan s troškovima skrbi. Zato nakon ovog glasovanja ne bi trebalo samo nastaviti političku raspravu o tome kako omogućiti potpomognuto samoubojstvo. Prije svega treba postaviti pitanje jesmo li učinili dovoljno da čovjek ne poželi smrt zato što mu nismo omogućili dovoljno dobru skrb? Odgovor je – nismo.

Potrebno je sustavno ulagati u palijativnu i hospicijsku skrb, dostupnost liječenja boli i drugih simptoma, psihološku i psihijatrijsku pomoć, podršku obitelji te dostupnost skrbi svim bolesnicima, neovisno o mjestu stanovanja i materijalnim mogućnostima. Palijativna medicina nije suprotnost dostojanstvu. Upravo suprotno. Njezina je temeljna poruka da čovjek ne prestaje biti vrijedan skrbi kada njegovu bolest više ne možemo izliječiti. Medicina tada ne odustaje od čovjeka. Cilj liječenja se mijenja – od izlječenja prema ublažavanju patnje, očuvanju dostojanstva, kvaliteti života i pružanju podrške bolesniku i njegovoj obitelji do kraja života. I zato je možda najvažnija poruka britanske rasprave upravo ova: Prije nego što društvo ponudi smrt kao odgovor na patnju, mora učiniti sve što je moguće kako nitko ne bi birao smrt zato što mu nije bila ponuđena odgovarajuća skrb.

Prim. dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med.