25 srp 2026 DR. IVAN MENDL (1942-2026) – LIJEČNIK KOJI JE SVOJE ZVANJE ŽIVIO KAO SLUŽENJE

Dana 16. srpnja 2026., na blagdan Gospe Karmelske koji se slavi i kao dan Zajednice Cenacolo, u 84. godini života preminuo je Dr. Ivan Mendl, ugledni kirurg iz slovačkog Pieštanyja, sportski liječnik, humanitarac i čovjek duboke kršćanske vjere. Njegov odlazak ostavio je prazninu ne samo među kolegama liječnicima i brojnim bivšim pacijentima nego i među mnogim obiteljima koje su upravo zahvaljujući njemu pronašle put nade u borbi s ovisnostima.

Ivan Mendl rođen je 23. studenoga 1942. u Pieštanyju, gradu kojemu je ostao vjeran tijekom cijeloga života. Ljubav prema medicini ponio je iz vlastite obitelji. Njegova majka Marta, medicinska sestra, svojim je primjerom u njemu usadila osjećaj suosjećanja i služenja bolesnima, dok je otac Edmund, poznati pieštanjski krojač, bio primjer marljivosti, poštenja i posvećenosti svome poslu. Upravo je iz takvog obiteljskog ozračja izrasla osobnost koja će kasnije obilježiti zdravstveni i društveni život svoga grada.

Profesionalni život dr. Mendla bio je neraskidivo vezan uz Bolnicu Alexandera Wintera u Pieštanyju. Kao kirurg stekao je ugled izvrsnog stručnjaka, ali još više liječnika koji je svakom bolesniku pristupao s dubokim poštovanjem. Njegovi pacijenti pamtili su ga po smirenosti, toploj riječi i sposobnosti da ulije nadu i onda kada je bolest donosila strah i neizvjesnost. Za njega medicina nikada nije bila samo skup dijagnostičkih i terapijskih postupaka, nego susret dviju osoba – liječnika i čovjeka koji trpi.

Osim kirurškog rada, godinama je djelovao kao sportski liječnik. Skrbio je za generacije mladih sportaša, osobito nogometaša u Pieštanyju, nastojeći u njima razvijati ne samo tjelesnu spremnost nego i odgovornost, zajedništvo i poštenje. Sport je smatrao važnim odgojnim sredstvom koje mladima može pomoći izgraditi karakter i otpornost prema različitim životnim izazovima.

Ipak, najveći trag ostavio je svojim djelovanjem među osobama koje su se borile s ovisnostima i njihovim obiteljima. U vremenu kada je problem ovisnosti o drogama u Slovačkoj postajao sve izraženiji, dr. Mendl nije stajao po strani. Smatrao je da ovisnost nije samo medicinski nego i obiteljski, društveni i duhovni problem te da pomoć mora obuhvatiti cijelu obitelj. Organizirao je brojna predavanja, savjetovanja i susrete za roditelje, neumorno ih ohrabrujući da u najtežim trenutcima ne izgube nadu. Posebno je naglašavao da put ozdravljenja često započinje tek onda kada obitelj nauči istodobno voljeti i postaviti zdrave granice.

Njegovo najvažnije životno djelo bilo je dovođenje Zajednice Cenacolo u Slovačku. Nakon upoznavanja karizme zajednice i njezine utemeljiteljice sestre Elvire Petrozzi, prepoznao je da upravo takav način života – utemeljen na molitvi, radu, zajedništvu i osobnoj odgovornosti – može mnogim mladim ljudima vratiti dostojanstvo i novi početak. Godine 2007. osnovao je u Pieštanyju udrugu Prijatelji Zajednice Cenacolo, koja je postala nositelj razvoja zajednice u Slovačkoj. Zahvaljujući njegovoj upornosti, brojne su slovačke obitelji prvi put upoznale Cenacolo, a mnogi mladi pronašli su put izlaska iz ovisnosti. Njegov doprinos nije bio organizacijski samo u formalnom smislu; on je godinama osobno pratio roditelje, razgovarao s mladima, povezivao ih sa zajednicom i ostajao uz njih tijekom cijelog procesa oporavka. U povijesti Zajednice Cenacolo u Slovačkoj njegovo će ime ostati trajno upisano među njezine najvažnije utemeljitelje i promicatelje.

Za svoj liječnički i humanitarni rad primio je više priznanja, među kojima se ističu Nagrada gradonačelnika Pieštanyja te priznanja za dugogodišnji doprinos zdravstvu, humanitarnom radu i razvoju zajednice. Ipak, oni koji su ga poznavali svjedoče da mu priznanja nikada nisu bila važna. Njegovo najveće zadovoljstvo bilo je vidjeti čovjeka koji ponovno pronalazi smisao života te obitelj koja nakon godina trpljenja ponovno pronalazi mir.

Život dr. Ivana Mendla snažno potvrđuje kako liječnički poziv svoju puninu ostvaruje onda kada preraste granice profesije i postane istinsko služenje čovjeku. Bio je kirurg koji je liječio tijelo, ali i čovjek koji je razumio da se mnoge rane ne mogu zacijeliti bez ljubavi, strpljenja i nade. Njegov primjer podsjeća da su stručnost i humanost nerazdvojni te da se najdublji trag u medicini ne ostavlja samo znanjem nego ponajprije odnosom prema čovjeku.

Neka njegov život bude nadahnuće liječnicima, zdravstvenim djelatnicima i svima koji svoje profesionalno poslanje žele živjeti kao služenje drugima. U mnogim spašenim životima, obnovljenim obiteljima i zajednicama koje je pomogao izgraditi nastavlja živjeti njegovo najvrjednije nasljeđe.

Dr. sc. Ivan Ćelić, dr. med.