23 svi SPLIT – KOCKANJE: BAČENA KOCKA IZAZOVA PRED TEOLOGIJU I MEDICINU

ZNANSTVENO-STRUČNI SKUP
KOCKANJE: BAČENA KOCKA IZAZOVA PRED TEOLOGIJU I MEDICINU
Split, 17. svibnja 2024.

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu (KBF Split) i Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) organizirali su treći po redu znanstveni skup kojim žele odgovoriti na aktualna pitanja i izazove koji se tiču teologije i medicine, ali i društva u cijelosti. Ove godine, tema skupa bila je kockanje, odnosno ovisnost o kockanju kao jednoj o brzorastućih ovisnosti u RH s obzirom da procjene govore da oko 20% populacije kocka na mjesečnoj razini dok njih oko 10% ima neke psihosocijane probleme povezane s kockom. Na početku skupa pozdravnim se riječima u ime Splitsko-dalmatinske županija obratila Edita Maretić Dimlić, viša savjetnica u Upravom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb i demografiju. Napomenula je da je SDŽ već prije 10 godina prepoznala problem kockanja u društvu te je organizirala nekoliko skupova na ovu temu s posebnim naglaskom na kockanje kod mladih. Također, osvrnula se na naslov skupa, rekavši da je u pogledu ove ovisnosti bačena kocka pred cijelo društvo jer smo svi zajedno odgovorni djelovati u prevenciji i rješavanju problema.

U ime organizatora, pozdravnu riječ su zatim uputili izv. prof. dr. sc. prim. Rok Čivljak, dr. med, predsjednik HKLD-a i prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, prodekan za znanost KBF-a Split. Prof. Čivljak je naglasio da je problemu kockanja nužno pristupiti stručno i znanstveno kako bi u prvom redu prepoznali problem koji zahvaća velik dio populacije, kako bi prepoznali na koji način možemo prevenirati ovisnosti o kockanju te u konačnici kako bi pomogli onima koje je ovisnost već zahvatila. Zatim se u ime KBF-a Split obratio i prof. Bodrožić. U svom govoru izdvojio je nekoliko situacija u kojima se kockanje spominje u Svetom pismu. Naime, „baciti kocku za nešto“ u Svetom pismu znači biti nepristran, dopustiti da se stvari dogode u skladu s Božjom voljom i presudom, kao što su npr. Izraelci poradi podjele zemlje činili na ulasku u Obećanu zemlju. Druga situacija u Svetom pismu je kada apostoli biraju zamjenu za Judu koji se u svojoj službi ogriješio o Gospodina. Treća situacija je ona koja je na neki način prikazana na logu skupa. Kocku su pred križem bacili rimski vojnici kada su razapeli Gospodina, a nisu htjeli komadati njegovu haljinu jer su uvidjeli njenu vrijednost. Logo skupa je naime kombinacija Isusove rečenice  “Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni“ (Iv 3,14). Također, Isus je sama sebe usporedio sa zmijom koja je ljekovita, a  koja je ujedno i simbol medicine. Gospodinova haljina predstavlja čovjeka i čovještvo kojom se zaogrnuo, stoga ova haljina predstavlja ljudsku cjelovitost koju Gospodin ne želi da itko ugrozi, a znamo da razne ovisnosti pa i ovisnost o kockanju ugrožava ljudsku cjelovitost, jedinstvo duha i tijela i njegov bitni smisao kao djeteta Božjega da raste prema vječnosti i spasenju. Na posljetku pozdravne riječi prof. Bodrožić se zahvalio donatorima koji su financijski podržali održavanje skupa i u ime dekana, izv. prof. dr. sc. Šimuna Bilokapića proglasio otvaranje skupa.

Skup je okupio 10 izlagača različitih stručnih profila koji su u dvije sesije iznijeli znanstvene i stručne spoznaje o uzrocima i posljedicama ovisnosti o kockanju, kao i mogućnostima uključivanja u proces terapijskog liječenja. U prvoj sesiji, predavanja su bila usmjerena na filozofsko-teološke i pravne aspekte ovisnosti o kockanju, dok je druga sesija usmjerena na prezentaciju rezultata istraživanja o kockanju i stručnim-iskustvenim pitanjima rada s ovisnicima.

Prvo predavanje na temu Antropologija igre u postmodernizmu (Homo ludens) prezentirao je dr. sc. Luka Maršić. Prvenstveno je naglasio da ovisnost nije bolest, ona je stanje, a posljedice ovisnosti mogu biti bolest. Nadalje, u predavanju je rečeno da čovjek danas živi u svijetu homo ludensa, igra se i ulazi u dokolicu. Problematična je ona dokolica u kojem tehnologija dominira, a čovjek u njoj gubi osjećaj za  mentalne, kognitivne i socijalne granice kako sebe i druge staviti u poziciju odgovornosti. Predavač dalje navodi da su kockari, kladioničari i svi oni koji se igraju u principu djeca zarobljeni u emocionalnom kodeksu djeteta, ali u kontekstu odrasloga. Međutim, za razliku od djece koja lagano ulaze i izlaze iz igre, odrasli lagano ulaze u igru ali iz nje teško izlaze. Kockar ne izlazi iz igre jer je uzbuđen, a kada je čovjek uzbuđena duha površan je i podložan manipulaciji. Sve nesupstancijalna  ovisnosti u većini slučajeva su put do ovisnosti o alkoholu ili teškim drogama. Ovisnost je postala zarazna bolest duše, mi kao društvo smo zarazili najkapilarniji dio društva, a to je obitelj. U obitelji smo poslati homo ludensi provodeći vrijeme pred ekranima da bi bili u virtualnosti, mašti i iluziji, a to je svijet koji pripada djeci.

Drugo predavanje na temu Osoba, strasti i odgoj želja u kontekstu ovisnosti o kockanju održala je doc. dr. sc. Mirjana Pinezić. U svom predavanja govorila je o dostojanstvu osobe u njenoj cjelokupnoj duhovnoj i tjelesnoj strukturi i ukazala na važnost strasti za moralni život. Naime, u okviru moralne teologije i crkvene tradicije učiteljstva igra se shvaća kao moralno neutralna vrijednost koja ovisi o nakani okolnosti, no ipak u kontekstu industrijskog kockanja ne može se govoriti o slobodnom moralnom djelovanju. U tom kontekstu, ne radi se samo u lošoj namjeri već se radi o strukturama grijeha koje uvlače osobe u svoj mehanizam iz kojeg se kao individua pojedinac može teško izvući. Mehanizam komercijalnog kockanja u današnjem sekularističkom i materijalističkom svijetu zabave snažno djeluje na strasti preko vanjskih osjeta. Taj mehanizam usmjeren je na čovjeka požuda koji je žrtva sustava koji se hrani ljudskim slabostima zbog čega se razvijaju razne ovisnosti. Da bi se čovjek oslobodio važno je probuditi i nadnaravnu krepost nade, a potpuno oslobođenje od ovih ovisnosti iziskuje cjeloviti pristup osobi u njezinoj duhovno-osjećajnoj-osjetnoj dimenziji.

Treće predavanje naslova Kockanje u moralnoj prosudbi i ispovjednoj praksi održao je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. Na početku je istaknuo da se o ovisnosti o kocki u priručnicima i međunarodnim rječnicima moralne teologije gotovo ništa ne spominje. U okviru moralne teologije hrvatskih teologa, pronašao da je prvi o kocki iz moralne perspektive pisao pok. prof. Andrija Živković, zatim sadašnji nadbiskup u miru Marin Srakić i pok. pater Ivan Fuček. Sva trojica o ovoj temi progovaraju u sklopu sedme Božje zapovjedi „Ne ukradi“ i kada govore o kreposti pravednosti. Kod ni jednog od navedenih autora nema govora o ovisnosti. Za moralnu teologiju igre na sreću nisu same po sebi moralno zlo ukoliko se shvaćaju kao oblik zabave uz poštivanje ugovora u kojem se stranke obvezuju da će pobjedniku dati nagradu te je isključen svaki oblik prijevare i pritvornosti. S druge strane, hazardne igre poglavito za veće iznose su nedopuštene jer su istovremeno i izravni uzrok drugih šteta kao što su nemar za obitelj, rasipnost, prijevare, samoubojstva, ovisnost. U pogledu ispovjedne prakse preduvjet bilo kakvog oproštenja grijeha je kajanje. U pogledu ponavljanja istih grešnih djela, što je čest slučaj s kockom, ne treba osobi uskratiti odrješenje ukoliko su zadovoljeni uvjeti, odnosno ako postoji kajanje i spremnost za oporavkom.

Četvrto predavanje održao je izv. prof. dr. sc. Slavko Zec na temu Kanonsko-pravnih posljedica ovisnosti o kocki na sposobnost za ženidbu. Predavanje se koncentriralo na ovisnost o kockanju u odnosu na normativu kan. 1095, br. 2-3 i kan. 1098 (doctrina canonica), tj. na procjenu nesposobnosti za sklapanje ženidbe i na donošenje odluke o nevaljano sklopljenoj ženidbi. Za kanonsku i crkvenu sudsku praksu u tim postupcima važni su dijagnostički kriteriji iz domene psihijatrije (DSM-V i MKB-11) da bi se mogla ispravno postaviti dijagnoza ovisnosti o kockanju, kao i o kojoj tipologiji igrača se radi, problematičnom ili patološkom kockaru. Kod tipologije igrača ključno pitanje u parnicama je li kockaru umjesto braka i obitelji veliki dio vremena središnja aktivnost kockanje. Na kraju izlaganja dr. Zec iznio je podatke o broju riješenih ženidbenih parnica u posljednjih 11 godina na Crkvenom interdijecezanskom sud u Splitu. Od njih 1223, po ovom pitanju bilo je 49 od kojih je 45 riješeno afirmativno, odnosno brak je proglašen ništavim sve po broju 3 Kan. 1095, tj. nemogućnosti ispunjavanja bitnih ženidbenih obveza.

Zadnje predavanje u prvoj sesiji održala je dr. sc. Danijela Rupčić na temu Pravo i igre na sreću – zaštita slabije ugovorne strane i pravo na zdravlje. U svom predavanju prezentirala je pravni okvir igara na sreću u RH. Dok isključivo pravo priređivanja igara na sreću ima RH, odnosno Hrvatska lutrija, prava na priređivanje drugih vrste igara, a to su: igre u casinima, igre klađenja i igre na sreću na automatima, Hrvatska lutrija putem javnog natječaja koncesijskim modelom prenosi na trgovačka društva koje imaju sjedište u RH. Ugovor koji igrač sklapa uplatom listića ili bacanjem kocke je vrlo specifičan ugovor kojeg pravna doktrina svrstava u aleatorne. Takvi ugovori  predmnijevaju neodređenost, prožeti su iracionalnom logikom i usmjereni su ka riziku, te su u Rimskom pravu bili zabranjeni. Na kraju predavanja, dr. Rupčić je skrenula pozornost na rezultate istraživanja u Hrvatskoj koji ukazuju da društveno ekonomski troškovi ovisnosti o igrama na sreću čine između 34 – 77% ukupnih prihoda od igara na sreću te se racionalno postavlja piranje koliko je uopće korisno da se one ozakonjuju.

Prvo predavanje u drugoj sesiji održao je prof. prim. dr. sc. Trpimir Glavina naziva Alea iacta est…Na početku predavanja dr. Trpimir je ukazao da su dramatične promjene u 20. st., naročito tehnološki bum koji se odigrao u jednog generaciji donijele napredak ali i neke ozbiljne nuspojave civilizacije. Jedna od njih je tehnološki napredak koji nadilazi naše emocionalne kapacitete. Kao civilizacija zaronili smo u radikalni hedonizam, fenomen kompenzacije misaonog, moralnog i duhovnog s materijalnim ili Frojdovskim rječnikom s „imati ili biti“, ušli smo u zarobljeništvo posjedovanja (imati, a ne biti). Zavladala je svojevrsna nova paradigma odnosa među ljudima, redukcionizam komunikacije koji se najbolje očituje u virtualnoj komunikaciji. U 21. st. anksiozni i depresivni poremećaji egzistencijalnog ishodišta nova su paradigma psihijatrije i psihijatrijskog morbiditeta, dok je ovisnost bijeg od stvarnosti, a u tom smislu kockanje je samo vrh sante leda. U krizi  autoriteta, kompetencija, erudicije,  znanja, odgovornosti i odgoja spas čovjeka je povratak temeljnim i univerzalnim vrijednostima života.

Drugo predavanje na temu Digitalno doba i ovisnost o internetskom kockanju održao je prof. dr. sc. Danijel Labaš. U predavanju je prikazao i analizirao jedan od prisutnih izazova digitalnog doba kao što su različite vrste internetske ovisnosti: prekomjerno korištenje i kompulzivno ovisničko korištenje interneta u kontekstu online kockanja. Istraživanja naime govore da sve mlađa djeca ulaze u aktivnosti online kockanja. Razlog tome je velika dostupnost i smanjena mogućnost kontrole. Neke od zamki digitalnog doba koje potiču ovisnička ponašanja su: širenje dezinformacija  potencijalno zavodeći igrače na krivi put i potičući nerealna očekivanja; pritisak vršnjaka i impulzivna igra, odnosno pritisak da se živi u skladu s percipiranim pričama o uspjehu unutar online zajednice te svojevrstan „glamur“ vezan uz dobitke/gubitke, tj. feedovi društvenih medija koji često prikazuju pobjedničke trenutke – dobitke na jackpotu, nizove sreće. To može stvoriti iskrivljenu percepciju online kockanja, smanjiti prikaz rizika te istodobno „glamuroznim” učiniti čak i značajne gubitke. Iako je maloljetnicima u RH zabranjeno kockanje ESPAD istraživanje (2019.) pokazalo je da je 44% mladih unatoč zabrani kockalo online. Ključ za borbu protiv ovisnosti je podizanjem svijesti, odnosno u edukaciji u području medijske pismenosti.

Treće predavanje na temu Moje dijete ne kocka: obilježja roditeljstva povezana s kockanjem  mladih održao je  doc. dr. sc. Toni Maglica. Dr. Maglica je apostrofirao da problematično kockanje bilježi veću stopu kod mladih nego odraslih, a povezano je s niz negativnih posljedica, a neke od njih su: narušeno psihološko, emocionalno, obiteljsko i profesionalno funkcioniranje; socijalno povlačenje; potreba za sve intenzivnijim kockanjem s većim količinama novca kako bi se doživjelo željeno uzbuđenje itd. U pogledu kockanja kod mladih, HR je na 8. mjestu od 33 europske zemlje, te iako je kockanje muški fenomen, u posljednje vrijeme raste i broj djevojaka koje igraju doduše neke „blaže oblike“ igara na sreću (strugalice i sl.). Nadalje, istraživanja o maloljetničkom kockanju u HR ukazuju da je kod mladića strukovnih škola učestalije kockanje rizičnih igara, ali  da nema razlika u odnosu na dob i razred te da je prisutna visoka korelacija kockanja s drugim rizičnim ponašanjima. Istraživanja su pokazala da postoje određeni obiteljski rizični čimbenici povezani s kockanjem mladih, a oni se odnose na loše odnose s roditeljima, manjak podrške, različiti oblici zlostavljanja i zanemarivanja te manjak obiteljske kohezije.

Četvrto predavanja naziva Kako pomoći, bez moraliziranja? održao je prof. dr. sc. Zoran Zoričić. Dr. Zoričić je upozorio da se problem patološkog kockanja u RH predugo zanemaruje. Metaforički rečeno smatra se da je industrija igara na sreću kao „veliki jahač apokalipse“ najveći dobitnik procesa globalizacije i deregulacije tržišta. Ova industrija na velika vrata ušla je i na naše prostore 90-tih godina 20. st. kada Ministarstvo financija RH daje koncesije na igre na sreću bez  značajnije regulacije tržišta, što rezultira otvaranjem velikog broja uplatnih mjesta, sportskih kladionica i automat klubova. Poznato je iz podataka zapadnih zemalja da od ukupnog postotka ljudi koji kockaju, negdje 20% su u dimenziji rizičnog kockanja, a 5% njih postaju patološki kockari. Dalje, u svom izlaganju dr. Zoričić je prezentirao razvoj KLOK-a koji je započeo sa svojim radom i prvom grupom 2007. godine u Zagrebu, a kasnije se raširio i na ostatak Hrvatske kao ogledni model terapijskog procesa u liječenju ovisnika o kocki, ali ne u okviru sustava. Naime, kada su se prije 20-ak godina počeli javljati prvi kockari na liječenje, dio kolega psihijatara imao je otpor u odnosu na kockare, klasificirajući ih u domenu moralnog, a ne problema psihijatrijske patologije. Na kraju predavanja dr. Zoričić izrazio je nadu da će KLOK u budućnosti djelovati kao spona između formalnog sustava i nevladinih organizacija, kao što je i zamišljen od svog osnutka.

Zadnje predavanje u drugoj sesiji održala je dr. sc. Željka Radošević pod nazivom Uključivanje obitelji u tretman liječenja ovisnosti o kockanju. Na početku predavanja naglasila je da se kod kockanja radi o tzv. „skrivenoj ovisnosti“ jer je rane znakove upozorenja za razliku od drugih supstancijalnih ovisnosti teško prepoznati. Poremećaj kockanja ne utječe samo na ovisnika već i na njegovu obitelj čiji se sustav naruši kada se razotkrije problem kockanja. Osoba s problemom kockanja kada prestane kockati i dalje je zaokupljena novcem kao rješenjem problema, stoga je za ulazak u terapiju prva tema razgovor o novcu i izrada financijskog plana. Ukoliko ovisnik nije spreman prepustiti kontrolu novca članovima svoje obitelji, nije ni spreman za ulazak u terapijski proces. Naime, kockar gubi osjećaj za vrijednost novca jer je on za njega samo sredstvo pomoću kojeg će doći do aktivnosti koja im pruža ugodu. Dr. Radošević na kraju je naglasila da iako jedna osoba kocka, cijela obitelj je bolesna, no iako posljedice prate cijelu obitelj liječenje ove bihevioralne ovisnosti i dalje ima individualni fokus.

Doris Žuro, mag. soc.
Katolički bogoslovni fakultet u Splitu