03 ruj Putopis – Marijanska svetišta u koja me Gospa pozvala

Dr. Edo Toplak, djelatnik farmaceutske tvrtke MSD Croatia, dugogodišnji podupiratelj HKLD-a, često se sa svojih službenih i privatnih putovanja i hodočašća vraća s mnoštvom zanimljivih fotografija koje je sam napravio. Te svoje foto-galerije pune prelijepih, gotovo profesionalnih i umjetničkih fotografija, uobličuje u tekst u kojem opisuje doživljaje s tih putovanja te ih putem maila dijeli sa svojim prijateljima i kolegama. Pročitajte ovaj njegov putopisni kolaž nastao u tjednu proslave svetkovine Velike Gospe, a potaknut razgovorom sa svoje petero djece, u kojemu se dr. Edo Toplak prisjeća poznatih Marijanskih svetišta odnosno mjesta Gospinih ukazanja u koja ga je Gospa pozvala.

Cijeli svoj život sam doslovno prvi Gospin susjed u njenom svetištu u Stenjevcu, jednoj od poznatijih crkava posvećenih Uznesenju BDM u Hrvatskoj, a tu konkurencija nije mala jer Uznesenju BDM (Velikoj Gospi) posvećene su uz 87 drugih crkava i katedrale u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Poreču, Krku, Varaždinu, Puli…

Naša nacionalna svetišta od Remeta, Bistrice do Ilače i Aljmaša, Krasnog, Trsata, Sinja i Solina Vrpolja, Veprica i Voćina pa i mog Stenjevca imaju svoje lijepe priče, ukazanja i ozdravljenja, no vi ste ih ionako čuli, pa i obišli i ovaj puta neću o njima, (Usput  vjerskih objekata od katedrala do kapelica posvećenih Gospi u nas ima točno 1162) no mogao bi vas prisjetiti na neka od svjetski najpopularnijih mjesta Gospinih ukazanja

Iako zapravo i nisam neki hodočasnik u svom milostima prepunom životu blagoslovljen sam i prilikama posjetiti četiri globalno najznačajnija mjesta ukazanja. Peto, Kibeho, rekao bih nemam baš velike šanse obići, ali nikad se ne zna. Na koncu i na ova me mjesta Gospa dovela na svoj način, ni u jedno od njih nijednom nisam krenuo s ciljem da odem isključivo tamo, a svaki puta Gospa me nekako dovukla k sebi.

Naravno uopće se ne mislim baviti politikom ni raspravama tipa ukazuje li se Gospa ili radi li čuda, je li ju priznala Crkva, što misli papa, je li vidioc ili vidjelica svetac i slično. Kad ih uspoređujem mislim samo na tih velikih pet. Dakle abecedom Fatima, Guadalupe, Kibeho, Lourdes, Međugorje. Pa ajde krenimo nekim redom koji nije abeceda.

Guadalupe.

Po svemu broj jedan ako mene pitate.

Na samo najstarije svetište, nego i daleko najljepša priča, najiskrenija i najdublja pobožnost puka i najveći broj hodočasnika. Samo u jednom danu  12. prosinca. tamo se slije više vjernika nego u Lourdes cijele godine. U jednoj godini Guadalupe posjeti oko 20 milijuna hodočasnika.

Posjetio sam Guadalupe dva puta. Jednom apsolutno slučajno, potpuno neplanirano, kupim aranžman za posjet Teotihuacanu, a vozač nas umjesto ravno na piramide prvo odvede Gospi Guadalupskoj. Nisam zapravo uoće znao što je to i kako ide priča, premda sam stalno u crkvama po Americi sretao pobožnost Gospi Guadalupskoj nisam imao pojma gdje je to Guadalupe. Moglo je biti u Brazilu ili Salvadoru. Zapravo ne postoji mjesto Guadalupe, selo se zvalo Tenochtitlan, smješteno malo sjeverno od Mexico Citya. Postoji samo svetište Gospe od Guadalupe sagrađeno na brdu Tepeyacu,  Marijina izričita želja je bila da je tako nazovu.

To je jedini put da se Gospa ukazala odraslim zrelim osobama, a ne djeci, tinejđerima i adolescentima. Sada su u Guadalupi dvije crkve. Stara ova koja je na slici iza mene. Ona je zapravo sagrađena na mjestu koje je odredila gospa za svoje svetište. Vidi se da je naherena. Jer je od godina i velike upotrebe počela propadati na jednu stranu. A i postala je premala i nefunkcionalna, pa su do nje sagradili novu veliku suvremeniju baziliku u kojoj se sada može vidjeti tilma oko koje se i kreće cijela priča Gospe od Gudalupe.

Priču je gotovo nemogće ispričati ukratko, no probati ću vas podsjetiti. Ako slučajno niste pozivam vas da pronađete neki izvor i pročitate tu prekrasnu priču u cjelosti. Tek ukratko:Djevica Marija ukazivala se pokrštenom indijancu Juanu Diegu 57godišnjem udovcu na brdu Tepeyacu sjeverno od Mexico Cityja od 9. do 12. prosinca 1531. godine. Obratila mu se četiri puta na njegovom asteškom jeziku nahuatlu i tražila da se na tom mjestu sagradi i posveti crkva u njenu čast.

Tu je Gospinu želju uz puno muke isti dan prenio prvom meksičkom biskupu srećom franjevcu Juanu de Zumarragi, koji je bio izrazito nepovjerljiv i lagano otpremio indijanca. Vidiocu se nakon povratka kući, istog dana i na istom mjestu, drugi put ukazala Gospa, koja mu je zapovjedila da sutradan ponovno zamoli biskupa. Sutradan, u nedjelju, Juan Diego biskupu ponovno prenosi Gospinu želju, ovaj tada traži neki dokaz da se uvjeri u vjerodostojnost ukazanja. Ivan Diego na povratku kući ponovno ugleda Gospu, koja mu obećaje dati biskupu znak koji traži. Zbog stričeve bolesti u ponedjeljak, 11. prosinca 1531., ostaje kod kuće. Sutradan, u utorak, 12. prosinca 1531., žurno odlazi potražiti ispovjednika za umirućeg strica, a na putu mu se ponovno ukazuje Gospa. Uvjerava ga da mu stric tom prigodom neće umrijeti i šalje ga na prvobitno mjesto ukazanja, gdje će ga čekati znak koji biskup očekuje. Na ogoljenom kamenom brdašcu, u zimsko doba, ugledao je prekrasne crvene kastiljanske ruže kojih inače nema u Americi i koje su biskupu i svim Španjolcima trebale poslužiti kao očigledan dokaz za istinitost čuda. Juan Diego ih bere i stavlja u tilmu (na Nahuatlu naziv za asteški izvanjski ogrtač, vrstu deke ili ponča bez rukava, koriste ga siromašni Indijanci, veže se na jednom ramenu) i iznova odlazi biskupu. Kada je pred biskupom otvorio svoju tilmu is koje su se prosule ruže biskup uopće ruže nije ni pogledao već se zabuljio u Juanovu tilmu na kojoj se ugledala prelijepa gospina slika.

Juan Diego je nakon povratka kući našao potpuno zdrava strica, koji mu je potvrdio kako se i njemu ukazala Gospa i da ga je ona ozdravila upravo u vrijeme kad je Juana poslala po ruže, Biskup brzo gradi crkvicu u kojoj izlaže tilmu. Crkvicu do svoje smrti opslužuje Juan Diego, kojeg nadalje veže iskreno prijateljstvo s biskupom franjevcem. Oboje umiru nakon 17 godina na dan kada su prvi puta vidjeli gospu. Juan Diego 9: a Zumarraga 12, prosinca. Tilma je i dan danas izložena na istom mjestu.    

Na koje hodočaste vjernici iz obiju Amerika, a meksikanci na posvetu nose svoje relikvijice. Veličine omanjih oltara.

Ovo je mjesto na kojem je tilma bila prije izložena, do gradnje nove crkve i mjesto posljednjeg susreta s Juanom Diegom tj mjesto na kojem je Gospa umotala ruže u tilmu.

I dio brda gdje je Juan našao ruže.

A ovo unutrašnjost nove bazilike gdje je tilma tj slika sada izložena. Da se ne bi stvarala prevelika gužva hodoćasnike ispod slike vodi pokretna traka. Jako dobra stvar, jer gužva je naravno počesto velika.

Čuda i uslišanja Gospe Guadalupske su teško nabrojiva. Već na prvoj procesiji na dan kad je tilma prenašana iz biskupovog dvora u novosagrađenu crkvicu, dakle par tjedana nakon ukazanja u procesiji je smrtno ranjen španjolac. Naime indijanci su veselje na nekom događaju pratili ispaljivanjem strelica u zrak. (Kako poznato. Pola tisućljeća prije nas i na drugoj strani kugle ) 🙂 i jedna je strelica slučajno strefila nesretnog čovjeka. U smrtnom hropcu donesen je pred Gospinu sliku i u slijedećem trenu nije više imao rane, čovjek ode zdrav. I tako dalje do danas.

Da cijeloj priči damo samo malu povijesnu perspektivu – prvi englezi iskrcati će se u Ameriku tek pola stoljeća kasnije.

A evo i nekih činjenica o slici. Mislim na činjenice koje su izvan sumnje jer se mogu provjeriti, odnosno provjerene su.

– Tilma načinjena od vlakana maguay kaktusa tj. agave kad se koristi može trajati desetak godina, a kad se ne koristi najviše četrdesetak nakon toga se potpuno raspadne. Ova Gospina netaknuta je gotovo pet stoljeća. (Prvih 115 godina tilma je bila otkrivena, svi su je dodirivali, kasnije je pokrivena staklom. Replike slike na istom materijalu  traju oko petnaestak godina)

– Slika nema podlogu nego je nanesena direktno na tilmu. To bi i danas bilo dosta zahtjevno izvesti, kaktus je vrlo grub materijal bez pripreme nemoguć za slikanje po njemu

– Slika nije nanesena kistom već je otisnuta poput fotografije

– Sliku nije uništila dušična kiselina nenamjerno prolivena po njoj 1791 (vidi se samo lagana mrlja na aureoli), niti bomba namjerno detonirana 14.11.1921. (bomba je uništila oltar, svinula raspelo, ali tilma je neoštećena u eksploziji, u to vrijeme tilma je bila pokrivena običnim staklom, danas je ispod blindiranog)

– U Gospinoj zjenici velikim povećanjem, vide se likovi (to bi bilo prezahtjevno naslikati čak i  najvećem minijaturistu onog i svih drugih vremena J.J.Kloviću koji u to vrijeme oštri pero negdje u Veneciji) i to u oba oka s refrakcijom.

Sve ostalo o slici, da joj se zjenice šire, da joj je temperatura konstantna i iznosi 36,7, da se čuju otkucaji dječjeg srca iznad trbuha, da slika lebdi iznad platna i sl.  mislim da nije stvarno potkrijepljeno detaljnom provjerom, odnosno je, ali nalazi bi se mogli potvrditi jednostavnim ponovnim testiranjem što nije napravljeno.

Usput sama tilma i slika na njoj su dosta veliki, gotovo dva metra.

Sa i bez svega toga Guadalupe je prekrasno iskustvo i stvarno je šteta što nam nije malo bliže. Zapravo i nije na kraju svijeta. Ako ste u LA ili San Diegu potegnite malo do granice, usput se u Tijuani slikate s magarcem prebojanim u zebru i ostaje vam još sitnica od 2.750 km kroz prekrasni Mexico. Iz Houstona je još i bliže. Hrvati više ne trebaju vizu za Mexico, a otmičari su postali razumni poslovni ljudi, kad vide da niste neki bogati gringo zadovoljit će se otkupninom od par tisuća dolara. Hrvatski doktori mogu očekivati i lagani popust ako spomenu da su liječili Šukera. Primaju i Amex kartice.

Ajdmo sada u Lourdes. Gradić od 15.000 duša, a godišnje ugosti 6.000.000 hodočasnika. 

Gospa se tu ukazivala u veljači i ožuku 1858. četrnaestgodišnjoj djevojčici Bernardici Soubirous u maloj spilji u brdu na francuskoj strani Pirineja. Djevojčica je  bila gotovo nepismena, vrlo siromašna, boležljiva i rastom omalena (kao odrasla bila je visoka 143 cm) Ukazuje joj se 18 puta, za to vrijeme ispod pećine otvara se vrelo i danas od presudne važnosti za samu priču.

Prvo ukazanje se dogodilo 11. veljače 1858. Bernardica je otišla u šumu blizu spilje da bi skupila drva za vatru. Nije bila sama, ali je lagano zaostala za drugom djecom kada je trebala prijeći potok. Iznenada je čula puhanje vjetra, te se pojavila Gospa u bijeloj haljini s plavim pojasom i sa žutim ružama na stopalima, Gospa je ubrzo nestala kako se i pojavila. Bernardica je upitala svoje prijateljice jesu li vidjele išta, no one su odgovorile da nisu. Slijede ukazanja svakih nekoliko dana na istom mjestu. Pri trećem ukazanju Gospa joj je rekla da je neće usrećiti na ovome svijetu, ali na sljedećem hoće. Zatim od petog ukazanja Bernardica Gospu vidi svakodnevno kroz dva tjedna. U  devetom ukazanju Gospa joj je rekla da ode i okupa se na izvoru u spilji. Kako nitko nije znao za taj izvor i nije bilo nikakvih znakova da on postoji, Bernardica je krenula okupati se u potok, ali Gospa joj je pokazala na kamen ispod kojeg je odjednom potekla voda. Za vrijeme dvanaestog ukazanja dogodilo se prvo ozdravljenje. Djevojka može je micati dotada paraliziranu ruku nakon što ju je oprala u izvoru,. U trinaestom ukazanju Gospa je kazala Bernardici da rekne svećeniku da ovdje sagradi kapelu, te da ljudi dolaze u procesijama. U šesnaestom ukazanju Gospa je na Bernardičino trostruko inzistiranje da se predstavi rekla “Ja sam Bezgrešno Začeće”  Ovo je bio presudan podatak za priznavanje autentičnosti Bernardičinog viđenja. Naime, samo 4 godine ranije, papa Pio IX. bulom “Ineffabilis Deus” proglasio je dogmu o Marijinom Bezgrešnom začeću. (To ne znači da je Marija bezgrešno začela, već da je ona sama bezgrešno začeta. To slavimo na Malu Gospu). U ono vrijeme samo su rijetki znali da se u Rimu raspravlja o pitanju Marijinog bezgrešnog začeća. Svim crkvenim istražiteljima je bilo potpuno jasno da neuka i nepismena praljina kći Bernardica nije sama mogla izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je “draga Gospođa” rekla u viđenju.  Gospa je Bernardici govorila na occitanskom narječju francuskog, jer bernardica nije baš ni govorila pravi francuski. Kod nas bi mogli reći da je govorila “po bednjanski”

Današnjem suvremenom čovjeku, pa i ondašnjem, ruku na srce, Gospine poruke iz Lourdesa nisu baš zanimljive. Prava snaga Lourdesa iskazala se u beskrajnom nizu čudesnih ozdravljenja koja su uslijedila u godinama nakon što su procesije zaredale pod špiljom i nakon što su sagrađene prvo crkva, pa bazilika pa još i ogromna podzemna bazilika.

Simbol Lourdesa osim špilje je i vrelo koje je Bernardici otkrila Gospa, a čija voda nije ničim posebno ljekovita, no svejedno ozdravlja. Medicinski podaci o tim ozdravljenjima stvarno su impresivni, neću ih ovdje navoditi no od svih mjesta ukazanja Lourdes ima najbolje vođenu statistiku. Dobro, samo kratko: više od 7000 prijavljenih čudesnih ozdravljenja, od kojih za njih 69 potpuno provjereno nema nikakvog medicinskog ni bilo kojeg drugog razumnog objašnjenja.

Lourdes se također, moram reći od svih ovih mjesta ukazanja najviše industrijalizirao. Tu su npr. kade tj. tuševi sa čudotvornom vodom za nepokretne. Iako je i dalje sudjelovanje u procesiji sa svijećama sjajno duhovno iskustvo moram priznati da su mi druga mjesta ukazanja nekako draža.

Gorespomenuta podzemna bazilika Pija X koja može primiti 25.000 ljudi stvarno je impresivna. Velika je kao dva nogometna igrališta. U njoj vise velike slike največih suvremenih svetaca i mučenika katoličke vjere, a među njima, doslovce prvog do oltara stavili su  našeg Lojza. Jednostavno moraš voljeti francuze. Može papa oklijevati koliko hoće, njih to neće spriječiti da odaju priznanje onom koji to zaslužuje. Kao što su bez obzira na službenu prikrivenu i neprikrivenu podršku francuske vlade Srbiji u prošlom ratu, naši vojni hodoćasnici nakon Oluje ovdje pozdravljeni kao istinski heroji.

Sama Bernardica nakon što su viđenja prestala poslana je u sirotište gdje je, naučila čitati i pisati, krizmana je, zaredila se i umrla od posljedica tuberkuloze sa 35 godina (bila je i teška astmatičarka i jedva preživjela epidemiju kolere kao mala) 

A Lourdes danas 159 godina poslije izgleda prekrasno. U Francuskoj samo Pariz ima više hotela po km2. Francuzi znaju kako s turistima. Uostalom oni su prva zemlja u svijetu po prihodu od turizma ispred SAD i Španjolske.

Posljednji put bio sam tamo prošle godine s Josipom i prijateljima za vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva, dan nakon što smo tukli Španjolce. 🙂

Fatimi je ove godine bila 100 godišnjica prvog ukazanja. Obzirom da je bila jubilarna godina Fatima se sa 5,5 milijuna hodoćasnika po posjećenosti približila Lordesu.

Iako također u brdima (gospa voli planine i zabiti, sva su mjesta ukazanja na visokom, nijedno uz more) Fatima je prostrana, dapače vrlo prostrana.

Fatima također nije jednostavna za ispričati, Uz troje djece vidioca Ima tu svega i anđela koji najavljuje Gospu i tajni koje se ne smiju prenijeti i dopuna krunici i obećanja i najava, pa neki vidioci vide, ali ne čuju, dok u isto vrijeme drugi i vide i čuju, pa vidioci koji se pojavljuju na više mjesta u isto vrijeme do, na kraju, “plesa sunca” tj. čudesnih znakova na suncu pred desecima tisuća ljudi…

Da se podsjetimo:

Bila je nedjelja 13. svibnja. 1917. Europom bjesni  veliki rat. Lucija (10 godina), Franjo (9) i Jacinta (8) su se poslije povratka s mise sa svojim stadima uputili u Cova da Iriju. Poslije molitve krunice (zašto mole krunicu? Anđeo im se već četiri puta ukazao prije i pripremio ih za susret s Gospom) pastirima se  iznad česmine, malog hrastića ukazuje “divna Gospođa, sva od svjetla, sjajnija od sunca”. Zamolila ih je da tu dolaze svakog 13. u mjesecu sve do listopada. Prvo su opazili dva svjetla, poput bljeska, a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. (Zanimljivo jer svi prikazima fatimske Gospe meni izgleda tužna). Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”

Gospa je razgovarala s Lucijom. Franjo ju vidi, ali ne čuje, Jacinta čuje, ali ne razgovara.Prvo je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. U svim ukazanjima Gospa je tražila pokoru te da se molitvom, osobito krunice, izmoli mir u svijetu. Već na drugom susretu je kazala da će Jacintu i Franju brzo uzeti k sebi u nebo, a da će Lucija živjeti dulje od njih. Gotovo u svim ukazanjima govorila je o potrebi pokore, molitve, pobožnosti prema svom Prečistom Srcu i potrebi obraćenja cijelog svijeta. Sržni događaj zbio se 13. srpnja. Troje malih pastira imali su viđenje pakla koji im je pokazala Gospa, a dobili su i upozorenje da će, ako se u svijetu ne prestane s vrijeđanjem Boga, doći do još strašnijeg rata za vrijeme pontifikata Pija XII. (Inače budućeg papu Pija XII baš na dan prvog ukazanja zaredio je za biskupa Benedikt XV). Predznak će biti noć obasjana svjetlošću (aurora borealis se u noći s 25. na 26. siječnja 1938. spustila do juga Europe. Bila je vidljiva čak i iz sjeverne Afrike. Moj deda je se sjećao vrlo jasno). Taj put BDM je govorila i o obraćenju Rusije. Također je upozorila na silne patnje koje čekaju Svetog Oca i ljude dobre volje. No naglasila je da će na koncu Rusija biti posvećena njezinu Prečistom Srcu i da će se obratiti. To je ukratko sadržaj prve dvije tajne. (Njih je Crkva objavila tek negdje za vrijeme drugog svjetskog rata, dakle upozorenje je narodu prenijeto prekasno). Taj dan je Gospa izgovorila i djecu naučila molitvu koja će se od tada moliti poslije svake desetica krunice (“O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe…”). Treća tajna će ostati nepoznata sve do 2000. godine kada ju je Sveta Stolica konačno objavila. Otkrivanje tajne očekivalo se desetljećima i mnogi su senzacionalistički tvrdili, poneki i vjerovali, da ta tajna sadrži viziju svršetka svijeta. Kada ju je Vatikan objavio, odmah je stiglo i objašnjenje od IvanPavlove eminencije kardinala Ratzingera, tada prefekta Kongregacije za nauk vjere, da se tajna odnosi na događaje koji su se već zbili (prije svega na teške progone kršćana u XX. stoljeću, ali i na atentat na papu Ivana Pavla II.). Kako je i obećala na početku ukazanja u Fatimi, Gospa je pri svom posljednjem ukazanju 13. listopada objavila svoje ime – Gospa od svete krunice. Na tom zadnjem ukazanju skupilo se između 50 i 70 tisuća ljudi i svi su prisustvovali  poznatom “Čudu sunca” na nebu. Taj fenomen je bio  najavljen, ljudi su bili pozvani da se okupe, zbio se u najavljeno vrijeme, trajao je desetak minuta i mogli su ga vidjet i ljudi koji nisu bili u Fatimi, tj vidio se i u okolici i vidjeli su ga i ljudi koji nisu bili na skupu.

Upravo 13. svibnja 1981. godine, na dan početka fatimskih ukazanja odnosno na blagdan Gospe Fatimske, izvršen je atentat na papu Wojtylu. On sam je kazao da svoj život i daljnji pontifikat duguje Gospi Fatimskoj. U njezinu krunu je kasnije stavljen jedan od metaka kojima je bio pogođen. (Inače Ali Agca je ispalio četiri metka iz poluautomatskog Browninga 9mm, dva su papu pogodila u trbuh, treći u ruku kod lakta, četvrti u prst druge ruke, ova druga dva su prošla kroz papu i ranila još dvoje hodočasnika, drugi atentator Oral Celik koji je trebao baciti bombu i omogućiti Agci bijeg uspaničio se i zbrisao, sam Agca je danas slobodan i bogat čovjek, prije par godina je odnio buket bijelih ruža IP II na grob, nedavno je izjavio da bi volio živjeti u Hrvatskoj, ali svako malo izjavi neku glupost, zapravo se pravi lud da zamagli sve vezano uz atentat).

Brat i sestra, Franjo i Jacinta umrli su u idućih par  godina. IP II proglasio ih je blaženima, a Franjo svetima i to prije tri mjeseca. (Usput Wojtyla je proglasio svetim i onog indijanca iz Guadalupe, Juana Diega). Osobno meni se najmlađa iz te trojke, Jacinta Marto, nekako najviše sviđa. Mala je imala stav i osobnost. I čini mi se da je bila jako pametna.

Njihova sestrična Lucija se povukla u samostan, a nakon nekog vremena i u klauzuru. Postala je karmelićanka. Umrla je pet godina nakon otkrivanja treće fatimske tajne, dakle 2005. Ne trebam reći da je umrla 13.og  Nakon svega još je jedan živi svjedok svih tih događaja. Hrast iznad kojeg se dok je bio mladica pojavljivala Gospa (na desno gledano s oltara)

Po meni glavna poruka Fatime je da smo aktivni sudionici aktualnih svjetskih zbivanja i da naša molitva može doprinijeti promjeni sudbine svijeta. Sve ostalo je lijepo i zanimljivo, ali manje bitno. Osobno Fatima mi je jako draga, u njoj se osjećam ugodno i opušteno, Iako masovna nije industrijalizirana. Također ima veliku podzemnu baziliku, vrlo dobrodošlu obzirom da Fatima nema previše hlada.  

Pretjerano sam se raspisao, a ostala su još dva mjesta. Nadalje ću samo kratko i neću stavljati fotografije. U Međugorju ste svi bili, pa i nema neke potrebe, a u Kibehu nisam bio pa nemam ni što pokazati. Ta su dva mjesta s puno sličnosti, a opet vrlo različita.

U oba se mjesta Gospa ukazala1981 godine u zemljama u kojima će Sotona veselo plesati desetak godina kasnije.

U oba slučaja Gospa se ukazuje djeci rođenoj u šezdesetim godinama prošlog stoljeća

U oba se slučaja Gospa ukazuje puno puta, zapravo godinama i većoj grupi mladih.

Naravno ponovno se radi o krajnje zabačenim i nerazvijenim krajevima, o društvu koje vjeri nije sklono i mladima kojima se život bitno komplicira, ali prihvaćaju Gospine molbe da prenose njene poruke.

Međugorje:

Šestoro mladih, ukazanja nekima od njih svakodnevna, sve do danas, praktički više tisuća  susreta s Gospom i to ne samo u Međugorju, vidioci i dalje susreću Gospu bilo da su u Međugorju ili Miamiju.

Svih šestoro su sada pedesetgodišnjaci (nisu, najmlađi jakov rođen je 1971), svi su u braku, svi imaju djecu, jedan živi u SAD, jedna u Italiji. Nitko se od njih nije zaredio.

Zapravo ukazanja još traju, neki vidioci još nisu primili svih 10 tajni i Gospa je najavila još jedan javni znamen na brdu Križevcu, ako se dobro sjećam.

Poruka Međugorja je meni prije svega optimistična. Upozorava i potiče, ali daje nadu i hrabri prije svega. Kraljica mira ne zaziva prvenstveno mir u svijetu i među narodima, već mir u obitelji, mir oko svakog pojedinog čovjeka.

Kibeho “Majka Riječi”:

Gospa se ukazuje katolicima, ali i poganima i muslimanima.

Nekako sam dojma sam da je vrlo slična viđenjima u Fatimi. Gospa traži molitvu i preobraćenje. I upozorava da apokalipsa nije tako daleko.

Dvoje vidioca ubijeni su u stravičnom masakru u samom Kibehu 1994.

Zapravo ne razumijem značenje gospinog imena. Majka Riječi. Ima li to neki još nerazjašnjeni smisao. Ili je to nešto specifično za afričku kulturu. Ili jednostavno nisam dovoljno razmišljao.

Kibeho kao priča je ponovno kompleksan, dosta tužan i težak. Vidioci padaju u višesatne transeve, obamiru, dijabolični događaji u školi, vizije napada leoparda i tigra, Gospa se prvi puta ukazuje u zatvorenom (u školskoj blagovaonici), za posljednjeg ukazanja vidjelica na pljusku ostaje potpuno suha… i tako, kao što rekoh, zanimljivo je ali zahtjevno.  

Sva ostala hodočasnička mjesta koje sam posjetio, ona biblijska u Svetoj zemlji i Rimu ili izdvojena poput Santiaga, Efeza, Padove ili Lisieuxa su snažna i prekrasna iskustva, ali moram priznati uskraćena za tu posebnu dimenziju Gospine prisutnosti i odabira pa su meni mjesta ukazanja ipak nešto posebno.

R.Č.