02 tra Predsjednik HKLD-a doc. Rok Čivljak, povodom pandemije koronavirusa dao intervju za Glas Koncila

Predsjednik HKLD-a prim. doc. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med. infektolog, povodom pandemije koronavirusa prije osam dana dao je intervju za Glas Koncila koji je danas objavljen

“Možda je upravo ova pandemija prilika da se okrenemo jedni drugima i u svima koji su potrebiti naše pomoći prepoznamo samoga Krista. Prilika je ovo da se obitelji ponovno okrenu zajedničkoj obiteljskoj molitvi, na što nas poziva i papa Franjo, razgovaraju međusobno, preispituju sebe i druge oko sebe te na taj način pronađu dublji smisao postojanja.”

Predsjednik Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva doc. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med., kao stručnjak, infektolog, komentira odluke Katoličke Crkve i preporuke u aktualnoj situaciji. »U osobnom kontaktu kao infektolog mnogim sam svećenicima iznio svoja mišljenja o tome koje su opasnosti od prijenosa zaraznih bolesti tijekom liturgijskih slavlja, što je više-manje sve sadržano i u crkvenim uputama. A kao vjernik i član Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva razumijem i dijelim osjećaje s vjernicima koji će biti uskraćeni za euharistijsko zajedništvo, kao i s onima koji su tako teške odluke trebali donijeti.«

Ne smijemo preuveličavati trenutačnu situaciju

Pandemija koronavirusa na neki je način izazvala medijsku paniku, o tome kako to smiriti dr. Čivljak kaže: »U nekim se medijima iščitava opravdan strah i zabrinutost zbog ove pandemije, a u nekima i određena doza nepotrebne panike. Ako paniku definiramo kao prekomjeran strah od stvarne ili potencijalne, tj. zamišljene opasnosti, u ovom slučaju panika i prekomjerni strah može u ljudi izazvati i povećanu dozu odgovornoga ponašanja, ali i određenu količinu neracionalnoga ponašanja koje u konačnici može djelovati neproduktivno i nekonstruktivno. Promatrajući što se događa u susjednim nam zemljama, poput Italije, opravdano je povisiti dozu opreza i poduzeti sve protuepidemijske mjere koje su nam na raspolaganju u sprječavanju širenja ove epidemije. No pri tome ne smijemo preuveličavati trenutačnu situaciju u zemlji i poduzimati nepotrebne mjere, poput kupnje golemih količina hrane i potrepština, što je ovih dana u Hrvatskoj rezultiralo nestankom većine robe s polica u trgovinama.«

Prim. doc. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med. infektolog

O tome da su prvi put u povijesti Crkve ukinute mise s Božjim narodom dr. Čivljak kaže: »U trenutku kada npr. stotine i tisuće Talijana dnevno obolijeva i umire od ove nove pošasti zvane COVID-19 smatram potpuno opravdanim ukinuti sva okupljanja tijekom kojih može doći do prijenosa infekcije na izložene osobe, pa i ukidanje vjerničkih okupljanje na mise ili druge pobožnosti. Mislim da se naša osobna vjera u ovim izvanrednim okolnostima može jačati i očitovati nekim drugim načinima, u prvom redu molitvom, brigom i odgovornošću za potrebite i bližnje. Možda je upravo ova pandemija prilika da se okrenemo jedni drugima i u svima koji su potrebiti naše pomoći prepoznamo Krista. Prilika je ovo da se obitelji ponovno okrenu zajedničkoj obiteljskoj molitvi, na što nas poziva i papa Franjo, razgovaraju međusobno, preispituju sebe i druge oko sebe te na taj način pronađu dublji smisao postojanja. Jer smisao nije u tome koliko ćemo dugo živjeti, s koronom ili bez nje, nego kako.«

Medicina nije kao u 15. ili 19. stoljeću!

Znanost ima svoje, vjera svoje, teren svoje. Kako to pomiriti u današnjem svijetu u svrhu ljudskoga dostojanstva i zaštite ljudskoga života? »Slažem se s mislima i stajalištima koje je ovih dana iznio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško da je i ostajanje kod kuće i uzdržavanje od javnih euharistijskih slavlja način na koji mi vjernici danas možemo svaki svojim doprinosom pomoći u zaštiti i očuvanju mnogih ljudskih života.

Ne traži se od nas da se odreknemo molitve i svakoga oblika vjerskoga života, nego okupljanja i zajedničke liturgije. Neki pokušavaju usporediti današnje stanje pandemije koronavirusa s nekim sličnim epidemijama i pandemijama iz prošlosti. No medicinsko znanje koje danas imamo nije kao ono iz 15. ili 19. stoljeća. Mi danas znamo da se mnoge zarazne bolesti, pa i koronavirus, prenose različitim oblicima kontakta sa zaraženim osobama, bilo da one imaju simptome i znaju da su bolesne ili ne. Bliski kontakt definira se udaljenošću manjom od jednoga metra. On omogućuje prijenos uzročnika kapljicama sline i sekreta dišnoga sustava, a dodirivanje predmeta i nežive okoline omogućuje prijenos mikroorganizama rukama. Upravo se zbog tih i takvih načina prijenosa za sprječavanje širenja koronavirusa preporučuje izbjegavanje nepotrebnih bliskih kontakata i zabrana posjeta javnim mjestima osobama koje imaju respiratorne simptome, odnosno u tom slučaju nošenje maski te higijena ruku, pranje sapunom i vodom ili alkoholnim dezinficijensom nakon diranja nečistih površina, uključujući i ruke.

Iz toga proizlazi da su preporuke Crkve opravdane: ako se epidemija koronavirusom nastavi širiti dalje po Hrvatskoj, nije uputno javno slavljenje euharistije, jer podrazumijeva okupljanje većega broja ljudi na jednom mjestu, ni pružanje mira rukovanjem u crkvi tijekom mise, kao ni primanje pričesti bilo na usta bilo na ruke jer i usta i ruke mogu potencijalno biti kontaminirani virusom. Zbog toga preporučujem vjernicima da do suzbijanja ove epidemije prakticiraju druge oblike pobožnosti i molitve, samostalno ili u krugu obitelji i svojih zajednica, a svećenicima da u intimi samostana i crkava slave euharistiju bez naroda do trenutka kad opet mognemo zajedno slaviti euharistiju i primati Tijelo i Krv Kristovu, taj najveći dar žrtve koju je on za nas podnio na križu.«

Molitva i odgovorno ponašanje

Dr. Čivljak upućuje poziv vjernicima: »Kao prvo, pozivam sve vjernike, ali i druge građane, na odgovorno ponašanje. Provođenje osnovnih higijenskih mjera, a po potrebi i samoizolacije i drugih protuepidemijskih mjera, može znatno smanjiti širenje virusa u zajednici, što će rezultirati manjim brojem oboljelih. To se u prvom redu odnosi na osobe s povećanim rizikom, poput osoba starije životne dobi ili onih s kroničnim i teškim bolestima, ali i na njihove kontakte i članove obitelji koji ih mogu ugroziti.

Od odgovornosti nisu isključeni ni zdravstveni djelatnici o čijem ponašanju i profesionalizmu također ovisi uspješnost borbe protiv ove pandemije koronavirusa. U ovom trenutku ne treba gubiti pouzdanje u Boga, koji je i u ovoj kušnji s nama, i moliti najprije za osobe i obitelji koje su pogođene ovom bolešću koju uzrokuje ovaj novi koronavirus, a potom i za sve one koji se skrbe za zaražene i oboljele. Zdravstveni djelatnici svih profila, ne samo liječnici, nego i medicinske sestre i tehničari, primalje, magistri farmacije, biokemičari i drugi laboratorijski djelatnici, te svi oni koji rade u zdravstvenim ustanovama, a nisu zdravstvene struke, ovoga su časa pred velikim izazovom da i uz rizik vlastitoga obolijevanja osiguraju pučanstvu uredno funkcioniranje cijeloga zdravstvenoga sustava. Za to je potrebna velika žrtva i napor, puno veći nego u uobičajenim okolnostima, jer je zdravstvenih radnika u Hrvatskoj malo, a izazova koji nas čekaju jako puno. Treba očekivati da će se i u ovoj epidemiji dio zdravstvenih djelatnika zaraziti i oboljeti, zbog čega će biti isključeni iz svakodnevnoga rada, a to će prouzročiti dodatne napore u onih koji budu morali ostati raditi.

Cijeli intervju možete pročitati na poveznici Glas Koncila!