20 velj 2026 Plenarno zasjedanje Papinske akademije za život

Plenarno zasjedanje Papinske akademije za život i konferencija „Zdravstvena skrb za sve: održivost i jednakost“

U Vatikanu je od 16. do 18. veljače 2026. održano redovito plenarno zasjedanje Papinske akademije za život u sklopu kojega je organizirana dvodnevna konferencija na temu „Zdravstvena skrb za sve: održivost i jednakost“.

Predsjednik Akademije mons. Renzo Pegoraro na tiskovnoj konferenciji održanoj 17. veljače predstavio je pozvane predavače i teme o kojima se raspravljalo tijekom konferencije na kojoj su definirani najvažniji zdravstveni problemi na globalnoj razini te ponuđena rješenja za dostupnost zdravstvene skrbi svima, a osobito najugroženijim skupinama stanovništva. Stoga su u posebnom fokusu konferencije bili trudnice i djeca, osobe starije životne dobi, migranti, invalidi te pučanstvo zahvaćeno ratovima.

Ističući ključne teme raspravljane tijekom konferencije, prof. dr. Ezekiel Emanuel sa Sveučilištu Pennsylvania u SAD-u opisao je kako uspješni zdravstveni sustavi nastoje ostvariti pet temeljnih ciljeva: univerzalnu dostupnost, prihvatljivu cijenu, dosljedno visoku kvalitetu, smanjenje nejednakosti (osobito između urbanih i ruralnih područja) te zadovoljstvo javnosti i zdravstvenih djelatnika.

Prof. Sheila Tlou iz Afričkog saveza čelnika u borbi protiv malarije navela je primjere značajnog napretka u pružanju zdravstvene skrbi u Africi. Uspješno su povećana ulaganja u prevenciju i liječenje HIV/AIDS-a, tuberkuloze i malarije, iako Afrika i dalje zaostaje u ostvarivanju mnogih ciljeva održivog razvoja zbog velike raznolikosti i siromaštva afričkih zemalja. Smrtnost novorođenčadi i dalje je visoka i iznosi 63/1 000 živorođene djece, dok je smrtnost majki oko 445/100 000 poroda. Iako se broj zaraženih HIV-om u nekim zemljama smanjio i do 70 %, izazovi i dalje postoje, osobito među mladim ženama.

Na Konferenciji je kao pozvani predavač sudjelovao i prof. dr. sc. Rok Čivljak s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) i Europske federacije katoličkih liječničkih društava (FEAMC) izlaganjem na temu „Profesionalni i etički izazovi u medicini tijekom ratova“. U svom izlaganju prof. Čivljak je naglasio da ratovi i oružani sukobi zdravstvenim djelatnicima nameću duboke profesionalne, etičke i osobne izazove. Zdravstvene ustanove nerijetko su prve mete, često i namjerno napadnute, a zdravstveni djelatnici ponekad izravne žrtve nasilja. No usprkos djelovanju u ekstremnim uvjetima obilježenima nesigurnošću, oskudicom resursa i kolapsom infrastrukture, zdravstveni djelatnici nastavljaju pružati nužnu kliničku skrb, provoditi javnozdravstvene intervencije te pružati psihosocijalnu potporu i pripadnicima oružanih snaga i civilnom stanovništvu. Tijekom izlaganja prof. Čivljak osvrnuo se i na iskustva iz našeg Domovinskog rata. Razvijen u uvjetima agresije na Republiku Hrvatsku, vojni zdravstveni sustav u početku se oslanjao na visoko motivirane civilne zdravstvene djelatnike, često bez prethodnog vojnog iskustva, s ograničenom opremom i resursima. Integracijom s civilnim zdravstvenim ustanovama postupno je uspostavljen višeslojni sustav zdravstvene skrbi, od medicinske potpore na prvoj liniji bojišnice do kliničkih bolnica i rehabilitacijskih centara. Prikazao je i primjere stradanja bolesnika i zdravstvenih djelatnika u Domovinskom ratu, osobito tijekom opsade i okupacije Vukovara, te masovnog stradanja bolesnika i djelatnika Vukovarske bolnice 20./21. studenoga 1991. na Ovčari. Svoje izlaganje zaključio je potrebom jačanja pravne zaštite bolesnika i zdravstvenih djelatnika, jasnih etičkih smjernica, ciljanom edukacijom te trajnim zagovaranjem međunarodne potpore zdravstvenim djelatnicima tijekom oružanih sukoba.

Na kraju Konferencije, predsjednik Akademije mons. Pegoraro obznanio je dobitnika nagrade za životno djelo „Guardian of Life“ (Čuvar života) koju Akademija svake godine dodjeljuje osobi koja se posebno istaknula u pomoći, podršci, skrbi i obrani ljudskog života. Ovogodišnji dobitnik je mons. Robert Vitillo, viši savjetnik Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja zbog svog višegodišnjeg istaknutog djelovanja u humanitarnim organizacijama i institucijama, kao što su Caritas Internationalis i Međunarodna katolička komisija za migracije, radeći na osiguravanju dostupnosti terapije i zdravstvene skrbi najugroženijima, osobito migrantima i djeci u Africi.

U svom obraćanju akademicima prilikom preuzimanja nagrade mons. Vitillo istaknuo je kako su izazovi mentalnog zdravlja među migrantima češće posljedica traume, diskriminacije i isključenosti, a manje kulture iz koje dolaze. Stoga predlaže pružanje kontinuirane zdravstvene skrbi migrantima tijekom cijelog njihovog migracijskog puta, kao i integraciju migranata u nacionalne zdravstvene sustave, a ne njihovo isključivanje iz društva. Osvrnuvši se na ulogu Katoličke Crkve, mons. Vitillo podsjetio je da je Crkva krajem 1980-ih preko Caritasa učinila borbu protiv epidemije HIV/AIDS-a prioritetom. U vrijeme kada nisu postojali antiretrovirusni lijekovi i kada su milijuni umirali od AIDS-a, crkveni su djelatnici, poglavito u Africi, pružali suosjećajnu skrb oboljelima, čak i u preopterećenim bolnicama poput onih u Ugandi. U početku pandemije HIV/AIDS-a antiretrovirusni lijekovi bili su mnogima nedostupni zbog svoje visoke cijene, a katoličke organizacije i Sveta Stolica globalno su zagovarale snižavanje njihovih cijena te potaknule osnivanje Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije. Također su pozvale farmaceutske tvrtke da razviju oblike lijekova prigodnih za primjenu u djece, okupljajući čelnike industrije i regulatorna tijela u Vatikanu da bi riješili ovaj etički nedostatak. Ti su napori pridonijeli dramatičnom povećanju preživljavanja djece zaražene HIV-om slijedom čega napuštena djeca s HIV-om danas odrastaju, školuju se i napreduju.

Mons. Vitillo zaključio je kako istinska održivost i jednakost u zdravstvenoj skrbi ne proizlaze samo iz financiranja zdravstva, nego iz dugotrajne predanosti ostvarene zajedništvom koje traje prije, tijekom i nakon globalnih kriza.

Akademike i sudionike Konferencije primio je u audijenciju Sveti Otac Lav XIV. ohrabrujući ih u njihovu radu i raspravama. Istaknuo je da u svijetu zahvaćenom sukobima moramo posvetiti vrijeme i resurse promicanju života i zdravlja te suočavanju s nejednakostima jačanjem našega razumijevanja općega dobra.

Cjeloviti tekst obraćanja Svetog Oca sudionicima konferencije možete pročitati OVDJE.

Zadnji dan plenarnog zasjedanja, ujutro na Čistu srijedu, akademici i sudionici konferencije sudjelovali su na misnom u obližnjoj crkvi Svetoga Duha, od 1994. godine službenom svetištu Božjeg milosrđa. Misu je predvodio kardinal Fabio Baggio, dotajnik Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja te dugogodišnji suradnik pape Franje u radu s migrantima i izbjeglicama, a koncelebrirali su kard. Fernando Natalio Chomalí, nadbiskup metropolit Santiaga u Čileu, mons. Renzo Pegoraro, predsjednik Akademije i brojni drugi biskupi i svećenici koji su sudjelovali na plenarnom zasjedanju.

Plenarno zasjedanje završilo je radom u odborima i drugim sekcijama Akademije tijekom kojih su se dogovarali planovi za daljnje aktivnosti, a u njima je sudjelovala i dopisna članica Akademije prof. dr. sc. Ana Borovečki s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Tekst: Rok Čivljak

Izvor: academyforlife.va

Fotografije: Vatican Media; Frans van Ittersum