20 lip 2025 Papa Lav XIV. predstavnicima laičkih udruga

U petak, 6. lipnja 2025., papa Lav XIV. primio je u dvorani Klementina u audijenciju moderatore laičkih udruga, crkvenih pokreta i novih zajednica te im se obratio ovim riječima:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Mir s vama!

Vaše Eminencije, draga braćo biskupi, draga braćo i sestre!

Sretan sam što vas mogu primiti na ovom godišnjem susretu koji organizira Dikasterij za laike, obitelj i život, a koji je namijenjen za odgovorne, međunarodne vođe i delegate crkvenih zajednica koje su priznate ili ustanovljene od Svete Stolice.

Predstavljate tisuće ljudi koji žive svoju vjeru i vrše svoj apostolat unutar udruga, pokreta i zajednica. Želio bih vam prije svega zahvaliti na vašem radu vođenja i vodstva. Podrška i ohrabrivanje naše braće i sestara na njihovom kršćanskom putu zahtijeva odgovornost i predanost, ali ponekad donosi i probleme te nesporazume. Ipak, to ostaje nužan i važan zadatak, a Crkva je zahvalna vama za sve dobro što činite.

Darovi udruga i karizmi

Grupe kojima pripadate razlikuju se po vrsti i povijesti, ali su sve važne Crkvi. Neke su osnovane kako bi provodile zajednički apostolski, humanitarni ili liturgijski projekt, ili kako bi podržavale kršćansko svjedočenje u određenim društvenim okruženjima. Druge su, pak, nastale karizmatskom inspiracijom, početne karizme koja je dovela do stvaranja pokreta, novog oblika duhovnosti i evangelizacije.

Želja za zajedničkim radom usmjerenim prema zajedničkom cilju odražava temeljnu stvarnost: nitko nije kršćanin sam! Mi smo dio naroda, tijela ustanovljenog od Gospodina. Kada je govorio o Isusovim prvima učenicima, sveti Augustin jednom je rekao: „Postali su Božji hram, ne samo kao pojedinci; zajedno su ugrađeni u Božji hram“ (Ep. u Ps. 131, 5). Kršćanski život se ne živi u izolaciji, kao neka vrsta intelektualnog ili sentimentalnog iskustva, zatvorenog u umu i srcu. On se živi s drugima, u grupi i zajednici, jer uskrsli Krist prisutan je gdje god se učenici okupljaju u Njegovo ime.

Laički apostolat snažno je poticao Drugi vatikanski koncil, osobito u Dekretu o apostolatu laika. Tamo se spominje da su apostolski savjeti „vrlo važni i zato što apostolat često zahtijeva zajedničko djelovanje, bilo u crkvenim zajednicama ili u različitim drugim područjima. Udruženja osnovana za provođenje zajedničkog apostolata podržavaju svoje članove, obrazuju ih za apostolat i pažljivo dodjeljuju i usmjeravaju njihove apostolske djelatnosti. Kao rezultat toga, možemo od njih očekivati obilniji plod nego da je svaki član djelovao samostalno“ (br. 18).

Druge stvarnosti nastale su iz karizme: karizme osnivača ili osnivačkog društva, ili iz karizme nadahnute vjerskim zavjetom. I to je također bitan segment života Crkve. Želio bih vas potaknuti na razmišljanje o karizmama u odnosu na milost, na dar Duha. Pismo Iuvenescit Ecclesia, kao što znate, navodi da postoji crkvena hijerarhija i sakrament Svetoga Reda upravo da bi „objektivno pružanje milosti“ dato kroz „sakramente, normative propovijedanja Riječi i pastoralne skrbi“ uvijek ostalo živo i prisutno među vjernicima (br. 14). Karizme, s druge strane, „slobodno su dane od Duha Svetog da bi sakramentalna milost mogla donositi plodove u kršćanskom životu na različite načine i na svim razinama“ (br. 15).

Stoga, sve u Crkvi treba razumijevati u odnosu na milost: institucija postoji da bi milost uvijek bila ponuđena, a karizme su dane da bi se ta milost primila i donosila plod. Bez karizmi postoji rizik da Kristova milost, koja je dana u obilju, ne nađe dobar plodonosni teren za primanje. Zbog toga Bog uzdiže karizme: da bi u srcima izazvao želju za susretom s Kristom i žeđ za božanskim životom što nam ga on nudi. Ukratko, milost!

Prisjećajući se toga, želim još jednom potvrditi, slijedeći svoje prethodnike i sukladno magisteriju Crkve, osobito nakon Drugog vatikanskog koncila, da su hijerarhijski darovi i karizme „obje nužne za božanski ustav Crkve koju je ustanovio Isus“ (Sveti Ivan Pavao II., Poruka za Svjetski kongres Crkvenih pokreta, 27. svibnja 1998.). Zahvaljujući karizmama koje su bile plod vaših pokreta i zajednica, mnogi su se približili Kristu i pronašli nadu u životu. Otkrili su majčinstvo Crkve i žele rasti u vjeri, u životu zajednice i djelima milosrđa, te, putem evangelizacije, donijeti drugima dar koji su primili.

Jedinstvo i misija, u zajedništvu s Papom

Jedinstvo i misija dva su ključna aspekta života Crkve i dva su prioriteta petrovske službe. Zbog toga molim sve crkvene udruge i pokrete da vjerodostojno i velikodušno surađuju s Papom, posebno u ova dva područja.

Prije svega, kao kvasac jedinstva. Svi vi neprestano doživljavate duhovnu zajednicu koja vas povezuje. To je zajednica koju Duh Sveti stvara u Crkvi. To je jedinstvo koje ima svoj temelj u Kristu, koji nas privlači sebi i tako nas povezuje jedne s drugima. Sv. Paulin Nolski jednom je u pismu sv. Augustinu napisao: „Imamo jednu Glavu, jednu milost koja nas ispunjava, živimo od jednog Kruha, hodamo jednim putem i živimo u istoj kući… Mi smo jedno, u duhu i u tijelu Gospodinovu. Ako se odvojimo od tog Jednog, ništa nismo“ (Ep. 30, 2).

Pokušajte svugdje širiti ovo jedinstvo koje sami iskusite u svojim skupinama i zajednicama, uvijek u zajedništvu s pastirima Crkve i u solidarnosti s drugim crkvenim istinama. Priđite svima onima koje susrećete, kako bi vaši darovi uvijek služili jedinstvu Crkve, i budite „kvasac jedinstva, zajedništva i bratstva“ (usp. homilija, 18. svibnja 2025.) u našem svijetu, tako rastrganom nevoljama i podjelama.

Drugo, misija. Misija Crkve bila je važan dio mojeg pastoralnog iskustva i oblikovala je moj duhovni život. I vi ste to doživjeli. Vaš susret s Gospodinom i nova životna snaga ispunila je vaša srca i izazvala želju da ga upoznaju i drugi. Uključili ste mnoge druge, i posvetili mnogo vremena, entuzijazma i energije šireći Evanđelje u najudaljenijim krajevima, u najzahtjevnijim uvjetima, izdržavajući teškoće i neuspjehe. Uvijek odražavajte ovaj misionarski žar u sebi: danas kao i uvijek, pokreti imaju temeljnu ulogu u evangelizacijskom djelovanju. Među vama je mnogo dobrovoljnih, dobro obrazovanih ljudi, s „praktičnim“ iskustvom. To je blago koje treba iskoristiti na dobar način, stalnim osvrtom na nove situacije i izazove. Stavite svoje talente na službu misije Crkve, bilo na mjestima prve evangelizacije ili u vašim župama i lokalnim crkvenim zajednicama, kako biste dosegli one koji su, iako udaljeni, često u iščekivanju, ne shvaćajući, da čuju Božju riječ života.

Zaključak

Dragi prijatelji, danas se prvi put susrećemo. Božjom voljom, imat ćemo još prilika za bolje upoznavanje, ali za sada vas potičem da nastavite na svom putu. Uvijek držite Gospodina Isusa u središtu! To je najvažnije, a darovi karizmi služe upravo tome. Oni vode u susret Kristu; potiču ljudski i duhovni rast i razvoj, i pomažu izgradnji Crkve. U tom smislu, svi smo pozvani oponašati Krista, koji je sebe dao da bi nas obogatio (usp. Flp 2, 7). Oni koji se udružuju s drugima u ostvarivanju apostolskog cilja i oni koji uživaju u karizmi, pozvani su, jednako tako, obogatiti druge kroz žrtvovanje sebe. To je izvor slobode i velika radost.

Hvala vam što ste takvi kakvi jeste i za sve što činite. Povjeravam vas zaštiti Marije, Majke Crkve, i od srca vam želim udijeliti Blagoslov, vama i svim kojima služite. Hvala!

Prijevod: dr. Andrija Miculinić

Izvor: https://www.fiamc.org/vatican/holyfather/pope-leo-xiv-to-associations/