Večernji je susret, nakon prilike za sakrament ispovijedi, vlč. Vuković otvorio molitvom i duhovnim nagovorom uz razmatranje „ključnih“ imperativnih poruka – pazite i bdijte istaknutih u biblijskomu odlomku svetog Evanđelja po Marku (Mk 13, 33-37) koje smo slušali na misi prve nedjelje došašća.

“Promislimo, evanđeoski tekst poziva nas na pozornost, bdijenje (tri puta): Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Zašto je to važno? Osluškujemo poziv koji ukazuje da ne učinimo nešto loše u svojoj slobodnoj volji i grješnoj čovjekovoj naravi. Pazimo, stradati možemo zaboravimo li da smo za nebo stvoreni! U svijetu oko nas u vremenu došašća čini se kao da je sve manje Isusa i što dalje idemo manje je onog bitnog duhovnog, kao da se zaboravilo na Isusa, a time i da smo duhovna bića. Može se dogoditi da smo i duhovno gluhi i slijepi i zato slušamo pazite. Poziv na budnost – bdijte, bdjenje znači da smo pozvani na Isusov dolazak ovdje i sada, danomice svjesno živjeti da nam ne promakne da je Bog došao. Kako biti budan, biti svjestan? Važan korak u tome je molitveni život i molitva kao trajan odnos s Gospodinom, sveta euharistija, sveti sakramenti. U susretu s Gospodinom On kroči pravac kretanja i daje novi horizont. To je zajedništvo s Gospodinom i u taj odnosa valja uranjati duhom. To je ta budnost, pozornost na Božje poticaje“, pojasnio je vlč. Vuković.

Poslušana je meditacija u svjetlu Božje riječi vlč. Petra Galekovića „Bdije onaj koji živi i jeste u Božjoj milosti“ (objavljena na HKR-u 3.12.23.) te meditacija za došašće Francisca Carvajala iz knjige „Razgovarati s Bogom“. Promišljajući o poslušanomu istaknuto je kako je bitno imati vjeru u predanju Bogu, biti u trajnom molitvenom odnosu s Bogom, posvijestiti si da je zemaljski život smrtnog čovjeka samo uvertira za vječni život i zato je budan čovjek onaj koji je u Božjoj milosti uvijek spreman i spavajući onaj je budan spreman, te također, kako bdjeti znači ponajprije ljubiti drugoga (Mt 25, 31-46) i za nj’ imati otvoreno srce, susojećajno, milosrdno.