Najava predstavljanja knjige “Golgoto, moj plaču” i otvorenja Korizmene izložbe

Golgoto moj plaču

Liječnike, likovne umjetnike, pjesnike,… kroz uskrsnu duhovnu obnovu povezat će doc. dr. dc. fra Draženko Tomić

U sklopu Korizmeno-uskrsne duhovne obnove, HKLD Podružnica Zagreb, organizira predstavljanje knjige “Golgoto, moj plaču” autora Roka Dobre i otvorenje Korizmene izložbe

Predstavljanje će se održati u srijedu, 16. ožujka, u 19 sati, u dvorani Margarita Peraica, Praška 6/II.

Roko Dobra o predstavljanju knjige: “Toliko ste me obradovali ovim svojim javljanjem i namjerama koje planirate obaviti, a u svezi s mojim križnim putom „Golgoto, moj plaču“ da Vam se ne prestajem zahvaljivati! Glasno, najglasnije i u kući svojima, i izvan kuće – prijateljima i znancima! U mojim ovim godinama, dakle, na kraju mog životnog puta izuzetno je lijepo ovakva što doživjeti!

Međutim, kad sam, uz anginu pectoris, od koje bolujem i kućno se liječim, s bolesnim nogama uglavnom za krevet vezan, mogu samo zažaliti što na promocijama i spomenute mi knjige, ustvari, našega zajedničkog projekta, neću uzmoći prisustvovati.

Tako Vam se, s obzirom na netom izrečeno, ovim predivnim namjerama, još mogu, evo, jedino beskrajno zahvaliti, zaželjevši, kako Vama, nadahnuti pjesniče kista, tako i svima, dobrim i plemenitim, koji će, posredstvom mojih stihova i Vaših adekvatnih ilustracija, sudjelovati na predstavljanju našeg zajedničkog projekta Golgote u okviru korizmene duhovne obnove u Domu hrvatskih katoličkih liječnika u Zagrebu 16. ožujka 2016. godine, svako dobro s Kristom u srcima …”

Zahvalni i odani Vaš Roko Dobra
Zadar, 12. siječnja 2016.

 

Tomislav Marijan Bilosnić o knjizi Golgoto, moj plaču: „Sonetni vijenac Golgoto, moj plaču pridružuje se ponajboljim djelima pasionske baštine hrvatskih autora. Vrhunskim pjesmama pridružene su isto takve slike vrloga Stjepana Katića. Duhovni užitak.“

Akademik Zvonimir Mrkonjić o knjizi križni put Golgoto, moj plaču i knjizi komentara haiku pjesama Višnje McMaster Godišnja doba: „Cijenjeni prof. Dobra! Od srca Vam zahvaljujem na vrijednim i sadržajnim librima. Vaš Zvonimir Mrkonjić¨.

 

Biografije umjetnika i radovi na izložbi

1. Vlasta Pastuović Aleksić rođena je 1963. godine u Sisku. Od 2000. godine članica je HDLU-a, a od 2015. godine, članica je i dopredsjednica Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb – HDLU Zagreb. 2015. godine, diplomirala je na četverogodišnjem preddiplomskom studiju slikarstva na Šoli za risanje in slikanje – Arthouse u Ljubljani, te na Arthouse nastavlja školovanje na diplomskom studiju ( mag. lik. umj. ) Izlagala je na preko 20 samostalnih i velikom broju skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Naziv rada:” Međuprostor ”, akril na platnu, 50 x 70 cm

2. Krešimira Gojanović  rođena je 1970. u Osijeku, Hrvatska. 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1993. diplomirala je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – klasa prof. Ante Kuduza. 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana – smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču. Članica je HDLU-a, HZSU-a i predsjednica HDLU Zagreb. Izlagala je na preko 40 samostalnih izložbi i sedamdesetak skupnih u zemlji i inozemstvu.
Naziv rada:” Proljetna instalacija ”, kombinirana tehnika – drvo, gips, akrilne boje, 30 x 40 cm

3.Juraj Jonke  rođen je 27. rujna 1954. u Klenovniku ( Hrvatsko Zagorje ), doselio se 1958. u Zagreb. 40 godina radio je u Plivinom pogonu za proizvodnju lijekova, te je kroz intenzivni umjetnički angažman tokom vremena postao stalni član Hrvatskog društva naivnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb i Društva minijaturista Zaprešić. Juraj Jonke ima iza sebe četrdesetak samostalnih i više od 350 skupnih izložbi i radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama.
Naziv rada:” Lotrščak ”, ulje na platnu, 40 x 50 cm

4. Stjepan Katić  rođen je 25. 10. 1959. u Čapljini ( BiH ), 1983. diplomirao je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu ( smjer: biokemijsko inženjerstvo ), a 2004. magistrirao je prirodne znanosti ( biokemija ) na PMF-u u Zagrebu. Radovi mu se nalaze u različitim izložbenim prostorima kao stalan postav u muzejima, galerijama, crkvama, bolnicama, te privatnim zbirkama. Ostvario je četrdeset samostalnih i više skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Utemeljitelj je i glavni urednik web portala za e-umjetnost i najnovije vijesti,Akademija – Art.
Naziv rada:” Isus umire na križu “, pastel na papiru, 70 x 50 cm

5. Robert Štimec rođen je u Pazinu 1956., od rane mladosti živi u Zagrebu, gdje se i školovao, te profesionalno djeluje u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika kao grafički i produkt dizajner. Član je ULUPUH-a od 1985., HZSU-a od 1988., te je 2015. bio jedan od osnivača Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb, u kojem djeluje kao tajnik udruge. Ostvario je više desetina autorskih i dizajnerskih projekata, izlagao svoje radove na brojnim izložbama, a zadnjih godina u Zagrebu djeluje i kao umjetnički voditeljPoklon galerije Crocrodeal.
Naziv rada:” Uskršnji aranžman dizajnerskih pisanica ”, kombinirana tehnika – različiti materijali

6.Mladen Žunjić,  apstraktni ekspresionist, rođen je u Zagrebu, te je 4 godine živio u Kraljevini Belgiji i 7 godina u Republici Sloveniji, gdje je sticao bogata iskustva iz modernog slikarstva. Njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama štovatelja moderne umjetnosti diljem Hrvatske, Europe, pa sva do SAD-a. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, te je član Udruge likovnih umjetnika Fortuna – ART i HDLU Zagreb. Radovi su mu izloženi u stalnoj postavi Galerije Žunjić u Zagrebu.
Naziv rada:” Duboko zeleno ”, akril na platnu, 60 x 80 cm

7.Mata CROata (Mate Turić) rođen je 1987. u Zagebu. Završio je srednju klesarsku školu u Pučišćima na Braču, te Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom brijegu, gdje je stekao naziv magistra i profesora likovne kulture. Ima prepoznatljivi umjetnički rukopis, a u svom načinu rada najčešće izrađuje reljef i pušta ga u prostor, ističući jak simbolizam. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, radio je i na restauraciji Zagrebačke katedrale, te je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb.
Naziv rada:” Kameno jedro ”, iz ciklusa ” Jedra ”, reljef – skulptura

8. Sonja Šimatić  završila je dodiplomski studij na Školi za crtanje i slikanje ” Arthouse” u Ljubljani, te trenutno pohađa redovni diplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Igora Rončevića. Izlagala je na više samostalnih, te velikom broju skupnih, žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Naziv rada:” Mrtva priroda sa lavandom ”, ulje na platnu, 50 x 40 cm

9. Sabina Blažić  rođena je u Zagrebu 1972. godine, gdje stvara i živi. Slika uglavnom različitim kombiniranim tehnikama, te se bavi umjetničkom fotografijom. Njezina nepresušna tema je ljepota prirode koja je okružuje, a često u pozadini stoji i dublja duhovna poruka.
Naziv rada:” Stepenice u nebo “, fotografija, 30 x 40 cm

10. Boris Pecigoš je rođen 1974. u Zagrebu, a živi i stvara u Rijeci, na granici gdje se susreću more i planine, koji su Borisu nepresušna veza s Izvorom. U umjetničkom stvaralaštvu, kao i u svemu ostalome što radi, nadahnjuju ga i inspiriraju moćna i prekrasna priroda, nježna i meditativna glazba, duboka i emotivna poezija, te mistična i zen duhovnost. Završio je studij slikarstva na ljubljanskom Arthouse – College of Visual Arts. Član je HDLU Zagreb. Osnivač je i voditelj udruge Atelier Hayat.
Naziv rada:” Portret skrivenog I ”, kombinirana tehnika – akril i fotografija na papiru, 30 × 38 cm

11.Ivana Režek završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer grafički dizajn. Bavi se ilustracijom, dizajnom i slikarstvom. Izlagala na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, sudjelovala na likovnim kolonijama, te organizirala brojne likovne izložbe umjetnika u zemlji i inozemstvu.
Naziv rada:” Anđeo čuvar ”, akril na platnu, 50 x 70 cm

12.Vedran Ivankovićrođen je 1977. u Splitu. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarstvo. 2003. diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Gorkog Žuvele i stekao zvanje akademskog slikara. Sudjelovao je na više grupnih i samostalnih izložbi, likovnih kolonija i radionica, te je autor preko dvadesetak scenografija u hrvatskim kazalištima.
Naziv rada:” Mokrost ”, akril na platnu, 100 x 80 cm

13.Stjepan Kulfa  rođen je 1961. godine u Donjem Jesenju, nedaleko od Krapine. Veoma rano, još kao dječak obolio je od distrofije. Iako je završio srednju ekonomsku školu, nije zbog invalidnosti mogao raditi, pa je umirovljen. Sve svoje vrijeme posvetio je umjetničkom stvaranju u drvetu i ozbiljnije se bavi rezbarenjem od 1980. godine. Priredio je više samostalnih i skupnih izložbi skulptura, a posebno jaslica u više gradova u Hrvatskoj, te na više svjetskih izložbi jaslica u Rimu, Arlesu, Napulju, Salzburgu, Skoplju, i dr.
Naziv rada:” Raspeće Isusa Krista ”, tehnika ikonopisa – zlatni listići i jajčana tempera s vinom

14.Anđelko Brkić  rano djetinjstvo je proveo u selu Glogovac, a od 1969. živi u Koprivnici, gdje se školuje, radi i zasniva obitelj. Član je Likovno – kreativnog centra Koprivnica, slikarske sekcije Podravka 72 i HDLU Zagreb, te je izlagao na brojnim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi. Zaljubljen je u boju, liniju i sjenu, te kroz njih pokušava proniknuti u zagonetnu definiciju ljepote.
Naziv rada:” Magdalena ”, ulje na platnu, 50 x 40 cm

15. Slavenka Baković, keramičarka, 2009. pohađala je Umjetnička radionica u POU ZG, pod stručnim vodstvo Mirjane Rajković. Usavršavala se na raznim radionicama priznatih keramičara. Sudjeluje na više skupnih i međunarodnih izložbi. Članica je Eksperimentalne radionice keramike, HDLU Zagreb i Kerameikona.
Naziv rada:” Poniznost ”, raku – obojani, glazirani, slobodno građeni, 22 x 30 cm

16. Hrvojka Miočić rođena je 8. listopada 1955. u Sućurju na otoku Hvaru. Živi i radi u Zagrebu i Zadru. Oslikavanjem svile i design-om bavi se od 1992. godine. Slikarske tehnike naučila je kod Hanne Hoffmann u Balzheim-u, Njemačka. Sudionica je brojnih samostalnih i skupnih izložbi i slikarskih kolonija u RH i inozemstvu. Svojim donacijama pomaže mnoge humanitarne akcije. Od 2004. do 2012. godine imala je vlastitu galeriju.
Naziv rada:” Ruže ”, akvarel na svili, 72 x 74 cm

17. Jasminka Bukvić  rođena je i živi u Zagrebu. U Zagrebu je završila osnovnu školu, osnovnu glazbenu školu – klavir i V gimnaziju. Diplomirala je i specijalizirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon slikarskih tečajeva pod vodstvom izv. prof. art. Ksenije Turčić i posebno red. prof. art. Emila Roberta Tanaya, diplomirala je u Ljubljani na četverogodišnjem prediplomskom studiju slikarstva u klasi doc. mag. Mladena Jernejeca pri Šoli za risanje in slikanje Arthouse – College of Visual Arts. Sada završava diplomski studij slikarstva ( mag. lik. um. ) u Ljubljani. Član je HDLU Zagreb.
Naziv rada:” Pod Biokovom ”, ulje na platnu, 24 x 30 cm

 

Roko Dobra: GOLGOTO, MOJ PLAČU
Predgovor: Miljenko Stojić
Ilustracije: Stjepan Katić

 

UVODNE PRIPOMENE
Roko Dobra

Inače, sonet Magistrale napisan je još 17. 12. 2012. u Zadru, da bi, uz sliku s razapetim Kristom na križu iz ciklusa „Križni put Isusov” značajnog likovnog umjetnika Stjepana Katića iz Zaprešića, bio – čestitkom kojom je autor ovog spjeva ove 2013. godine rodbini, prijateljima i znancima čestitao Uskrs.

Valjalo bi, zatim, zabilježiti i ono što je, mailom 30. 03. 2013. g., uvaženi akademik Zvonimir Mrkonjić, zahvaljujući se autoru na čestitki, o njoj, ali i o netom spomenutu sonetu, saopćio:
„Dragi šjor Roko, hvala vam na divnoj čestitki, pa uzvraćajući vam svojim Sretan Uskrs želim još mnogo tako nadahnutih soneta! Odano vaš Zvonimir Mrkonjić.”

Imajući u vidu ovu ohrabrujuću podršku uvažena akademika i ugledna književnika, isto tako neće biti naodmet citirati i ovu jednu mobitelsku poruku koju je autor, nakon što je dovršio ovaj svoj, inače šesti po redu sonetni vijenac, bio poslao dobrom prijatelju i vrsnom pjesniku i znanstveniku Igoru Šipiću, s kojim ponajviše komunicira, izmjenjujući spisateljska iskustva i mišljenja u zadnjih desetak godina:

„Hvala ti, već sada, na duši i na njenoj svjetlosti, a koje i u mom spjevu ima, amice. Naime, ako i nisam stigao dosegnuti raskošje velikog francuskog pjesnika Paula Claudela koji je u svoje djelo „Kristov put”, pored autoreferencijalnih datosti, upleo i obilje liturgije, a ono sam, ufam se, pristupivši Kristu neposredno, prijateljski, kao da je riječ o rođenom mi bratu; barem blizak jednom Johnu Henryju Newmanu ili pak našemu Nikoli Šopu.”

 

PREDGOVOR
DOTIČEM TI POSTOJANJE
Miljenko Stojić

Tamo negdje u dubokom Srednjem vijeku rodili su se soneti i ubrzo zagospodarili pjesničkim nebom. Bilo je to vrijeme kad su se Sv. Franjo i drugi borili za brata čovjeka, shvaćali da iskvarenost bogatstva i bogataša dovodi svijet u opasnost. Zbog toga su pozivali na siromaštvo, ono smisleno, okrenutost prema Bogu u sebi i okrenutost prema svijetu oko sebe. Ali, puno toga ne bi tako. Zabljesnu prosvjetiteljstvo i mrak posta gušći. Umjesto o gradnji progovori se o razgradnji. I bi to nešto veliko, suvremeno. Kao one rebatinke na obijesnoj mladeži. Tek ih kupili, a već su isprane i rasparane. Diče se time jer tako se sada nosi. Primijenimo li sada ovu društvenu stvarnost na Roka Dobru, onda možemo reći da je dalek od nje, ali je tako suvremen. Dubinski je progovorio o sebi, o svijetu oko sebe, a okanio se ispraznih teorija i stavova o hermetizmu, moderni, postmoderni…

Čitam Dobrine sonete i uživam. Kao da pred očima imam vrsnog graditelja katedrala, onih iz Srednjeg vijeka, ne sadašnjih. Prije dva tisućljeća u Svetoj zemlji umro je čovjek koji je očito bio i Bog. Pribili su ga na križ poput zadnje hulje. Njima je, naime, takva smrt poglavito bila namijenjena. Ali on je nakon toga uskrsnuo i svima im pokvario naum. Roko Dobra proživljava duboko tu dramu koja se protegnula kroz vrijeme i trajat će dok ga god ima. Dobro i zlo neprestano su u opreci, a mi ne možemo stajati sa strane. Moramo se opredijeliti, započeti svoj sonetni vijenac. Magistrale će se očito pjevati pred Gospodinom. Kakvi su bili naši životni stihovi, jesmo li ih ispraznili sadržajem ili smo ih okupali u mudrosti Bogočovjeka obješenog na križ i kao takve pustili da mijenjaju vrijeme u kojem postojimo? Sve ovisi o gradnji, gradnji katedrale našega postojanja.

Sve je ovdje zaista ispunjeno pogledom na našu drugu domovinu i pogledom na ovu domovinu kojom gazimo nekada kroz blato, nekada ravnim putem, ali je naša. Drama se odvija pred našim očima: …netom što su se čovjekovi čini,/ umjesto Pravdi, poklonili glasu// mrskih hijena što digle su glave/ baš kad je Pilat prati ruke stao,/ uvjeren da mu pripada kus slave,// il’ kad mi inkub nad zipkom zavlada./ Zaridah gorko čim je befel pao:/ sina Božjega na križ jošte mlada! (Postaja I.) Očito prepoznajemo da ovo nisu neka prošla vremena. Ona su još tu. Ruke se peru na sve strane. Znamo mi to dobro, i nas neprestano vješaju na križ. Nije važno je li mu ime prva Jugoslavija, druga Jugoslavija, ubojstva po inozemstvu, ubojstva u Domovinskom ratu, izrabljivanje u tzv. demokraciji, svejedno. Križ je križ, bilo mu drvo malo više ili malo manje kvrgavo. Otkuda, Kriste, u Tebi mir sada / pod drvom križa, dokle ja zdvajam, jer / u meni čut je rug prvog Tvog pada?! (Postaja II.) Potpuno logično pitanje, pitanje koje nas uvodi u otajstvo Kristove muke i otvara nam oči duše da jasno spoznamo što se zapravo događa i krenemo pravim putem.

O Kristovoj muci naoko je dosta pisao i naširoko hvaljeni Miroslav Krleža. Nazivaju ga bardom, čovjekom koji je natkrilio vrijeme. Ali njegove pjesme o Kristu, da pustimo prozu kraju, ječe prazninom, izgubljenošću u prostoru i vremenu. Njegov Krist nije Krist kojeg treba slijediti, to je Krist kojeg samo možda trebamo sažalijevati i ništa više. Roko Dobra ni u jednom slovu soneta ne misli tako. Nije suvremen na krležijanski, suvremen je na matoševski način. Ne zanima ga nikakva ideologija koju je Krleža nemilice širio, zanima ga čovjek u svom trpkom hodu ovom kuglom zemaljskom, čovjek vjernik, čovjek domoljub, slično kako to Matoš doživljuje. Zbog toga će njegovi stihovi živjeti duže nego što im se predviđa. Oni nas preispituju i odmaraju, klešu našu katedralu duha. Da bi to postigao, pjesnik neprestano poseže za novim udarcem dlijetom, dotjeruje svoje djelo kao Michelangelo svoje kipove. Na kraju se cijedi čista umjetnost, djevičansko ulje iz dozrelih plodova.

Svakako u ovom govoru o Dobrinim sonetima ne smijemo zaboraviti ni slike Stjepana Katića. Ustrajno prate postaje ovog sonetnog puta križa. Potka su im jake boje. U tami se odvija nasrtaj zla na dobro. Rekao bi čovjek da je magla pala na sva zbivanja. Sude Isusa, on pada pod križem, susreće se sa svojom Majkom i prijateljima na putu, pribijaju ga na križ, umire. Gotovo. Ali, ne. Uskrs je tu. Boje se mijenjaju. Sada su one svijetle, pune nade, i nadalje jake. Poruka je jasna onome tko je želi čuti. Dotaknuli smo postojanje Isusa Krista na ovoj zemlji, dok je on u isto vrijeme dotakao i naše. Rađa se jedinstvo. Bog i čovjek idu ruku pod ruku da nadžive vrijeme.

Iako se obično ne osvrćemo na životopise i bilješke donesene uz neko djelo, ovdje čini mi se treba. Preko njih saznajemo pozadinu nastanka ovoga djela, pa se više možemo u njega udubiti, odnosno lakše mu shvatiti povezanost s određenim podnebljem. Dobra tu govori kratko i o sebi i o slikaru koji mu je pomogao u nastajanju sonetnog vijenca. Njega naziva i pjesnikom kista, a sebe prikazuje kao čovjeka koji još traga iako je u dubokoj starosti. Ne susreću se često ovakve stvari. To je ono naše domoljublje koje nas čini prijateljima čitavog svijeta i prijateljima svoga malog ozemlja. Ili drukčije rečeno, kršćanstvo na djelu. Utiskujemo svoj pečat u postojanje i ne stidimo se da smo takvi. Kad bi A. G. Matoš sada bio živ, zadovoljno bi klimnuo glavom. Znao bi dobro o čemu govorimo, on pravi umjetnik stiha i soneta, pravi umjetnik ljubavi prema svojoj domovini i svim ljudima.

Stoga bje jasno ko suza na dlanu/ (već kad Te, Kriste, hulje mrtvog hoće)/ da će i moj duh srdžbom silnom planut// sa oštrih hridi, što oštre i mene./ Ali, kad grune banda paklom zloće,/ jad s križem teškim Cirenca tad prene. (Postaja IV.) Pjesnik reče i ovo: Al’, još ne reče Aleluja! žrtvi,/ koju, pravedan, podnese s mukama;/ nego osjetih, kako su i mrtvi// hordama svrhom da Čovjeka tlače,/ nad Tvojim, Mili, smirenim rukama,/ dok Te skidaše, Golgoto, moj plače! (Postaja XII.) Tako je to u životu. Neprestano muka i poteškoće, međutim i smirene Kristove ruke. Imamo li snage primiti ih u svoje ili ćemo ostati i nadalje u grču? Mi smo i Šimun Cirenac, i Veronika, i jeruzalemske žene, i… puno toga što biva drukčije kad se poveže s Bogom. Osjećam kako je Roko Dobra odložio svoje dlijeto, svoje pero, i gleda dovršeno djelo. Trebao bi biti zadovoljan. Progovorio je ljudski, kršćanski, umjetnički. A kad se sve to spoji, onda se ima nešto vrijedno u rukama. Ostaje nam zapljeskati, onako iz duše.

 

POSTAJA I.

Isuse, kad Zli osudiše Tebe,
zadrhti zemlja ispod mojih nogu;
zaurla more dokle ga čut mogu,
a nebo – tminu navuče na sebe,

da bi moj otok, cvrčak na atlasu,
dopao šâka vragu na pučini –
netom što su se čovjekovi čini,
umjesto Pravdi, poklonili glasu

mrskih hijena što digle su glave
baš kad je Pilat prati ruke stao,
uvjeren da mu pripada kus slave,

il’ kad mi inkub¹ nad zipkom zavlada.
Zaridah gorko čim je befel pao:
sina Božjega na križ jošte mlâda!

 

No Comments

Post A Comment