15 stu Medicina: obnavljajuća ili transformacijska? Misija katoličkog liječnika

Medicina: obnavljajuća ili transformacijska? Misija katoličkog liječnika tema je XXVI FIAMC kongresa koji će se održati u Rimu od 15. do 17. rujna 2022. godine

Ovaj kongres je osmišljen, za razliku od uobičajenih, kao poslijediplomski kršćansko-humanistički tečaj za članove. Ovo nije panoramsko izlaganje aktivnosti federacije.

„Obnoviti“ znači:

– s jedne strane, oporavak onoga što je propalo ili oštećeno, a s druge strane nadoknadu posljedica pogrešaka. Za kršćanina koji se bavi medicinom, „obnova“ s jedne strane izražava poštovanje života, kao i dostojanstvo i integritet ljudske osobe; drugim riječima, za liječnika to znači obnoviti cijelo tijelo: fizički, psihički i duhovno, poštujući ljudsku narav, a ne mijenjajući je, potpuno autonomno, radi zadovoljstva; to je „obnova čovjeka“ naspram „transformacije čovjeka“ transhumanista. 

– s druge pak strane za kršćanina to znači i čovjekova obnova odnosa s Isusom zbog prijestupa naravnog i Božanskog zakona, odnosno biti su-otkupitelj. Naravni zakon tako može biti ponovo otkriven.

Međutim, ne služe sve prirodne tvorevine same po sebi ljudima. Ponekad zahtijevaju preobražavajuće djelovanje čovjeka, bilo zato što su uvjet za preživljavanje ili potreba za boljim životom. Razumljivost tijela je razjašnjena pojmom Apsolutnog, koji uključuje Spasenje. Počevši od ideje restaurativne medicine, razmatranje se započinje o značenju obnove: zašto, s kojim ciljem i što treba biti obnovljeno? – sve uz zajedničku nit vodilju: otkupljujuće djelovanje Krista.

Tema “Obnoviti“ bit će razrađena prema konceptima koje su nadahnuli naši pape Benedikt XVI i Franjo.

U svojem govoru u Bundestag-u 2011., papa Benedikt XVI izjavio je da su koncepti razuma i prirode, koji su uskladili filozofiju i vjeru, sada najmanje zadnjih pola stoljeća opovrgavanje „svemogućom“ snagom pravnog pozitivizma, koji zamračuje vidokrug i lišava zakonodavca bilo kakve poveznice s Bogom. 

„Znanstveni pogled“ na svijet, koji isključuje sve što nije provjerljivo ili moguće krivotvoriti, teži ka isključivosti i čini zakonodavca nesposobnim stvarati mostove između „etosa“, religije i zakona. Istovremeno utilitarni pogled na čovjeka i društvo jednostrano naglašava što je isplativo, korisno; ljudsko biće se mjeri prema kvantitativnom standardu doprinosa i dobiti. „Pozitivistički pogled“ opaža samo ono što je funkcionalno; „utilitarni“ samo ono što je neposredno korisno i profitabilno. „Moramo slušati glas prirode i na njega dosljedno odgovoriti.” Postoji „ekologija čovjeka“. U njegovoj je prirodi da mora imati poštovanja i ne smije utjecati samovoljno. Čovjek nije samo „samostvorena sloboda“. Obrana neprikosnovenog dostojanstva čovjeka koja je „naš povijesni zadatak danas“, prema Benediktu XVI sastoji se od vladavine zakona u donošenju političkih odluka, hitnoći razlikovanja dobrog od zla, služenju pravom zakonu i pravdi, obnovi u svjetlu dominacije pozitivizma i utilitarizma, prirodi i razumu, kao i obradi prirodnog i ekološkog reda.

U Laudato Si pape Franje (155), čitamo: „Ljudska ekologija također implicira nešto vrlo duboko: odnos čovjekova života s moralnim zakonom upisanim u njegovu osobnu narav, nužan odnos koji omogućuje stvaranje dostojanstvenijeg okruženja.

Prihvaćanje vlastitog tijela, kao dara Božjeg je nužno radi prihvaćanja cijelog svijeta kao dara od Oca i kao zajedničkog doma; dok logika dominacije nad vlastitim tijelom postaje logična, ponekad suptilna dominacija nad stvorenim. Učenje primanja vlastitog tijela, kako bismo za njega brinuli i poštovali njegovo značenje, nužno je za istinsku ljudsku ekologiju.

Planiramo pojam obnove razlomiti na sljedeća tri gledišta:

Medicinski: medicinski aspekt obnove (popravak, regeneracija, rekonstrukcija, plastična kirurgija, itd.), kako somatska, tako i psihička i duhovna, u svojim osnovnim razlikama s idejama povećanja i transformacije. Proučit ćemo što obnovu čini opravdanom, a što ju razlikuje od rastućeg nepoštivanja ljudskog dostojanstva i naravi. Obnoviti ne znači nužno vraćanje na istovjetno, nego, treba obnoviti poštujući nešto što je sastavni dio ljudskog tijela.

Filozofski: Pojam obnove poziva na uspostavljanje tijela „kakvo bi trebalo biti“. Ali što je pojam tijela, koje bi trebalo služiti kao shema za obnovu? Razlika između normalnog i patološkog je teška. Što je normalno tijelo? Za obnovu je potrebna shema. Ovaj pojam se razmatra kao osnova biblijske antropologije koja vrednuje cjelinu ljudske osobe. To je ideja prirodne obnove na dinamičan način. To je ono što će spriječiti razumijevanje obnove kao jednostavno vraćanje prema ustaljenom standardu, ali uz poštivanje prirode. Obnova nikad neće postići ono što je tijelo bilo prije bolesti ili traume. 

Teološki: Obnoviti znači i popraviti emocionalno: srce i dušu. Slavno Tijelo Kristovo, uskrslo, ali ono koje nosi tragove njegove muke, služi nam kao mjerilo za obnovu. Obnova se odnosi na utjelovljenje (utjelovljen život je onaj koji moramo obnoviti), ali i otkupljenje (obnova u smislu spasenja). Liječnik je onaj koji radi na pravom projektu (su)otkupljenja u središtu dubinskog utjelovljenja. 

Priredio: Andrija Miculinić, dr. med.

Izvor: XXVI FIAMC Congress – Argumentation