31 svi 2025 KARDINAL EIJK: INSTITUT IVAN PAVAO II. I PAPINSKA AKADEMIJA ZA ŽIVOT MORAJU BITI ‘JASNI I NEDVOSMISLENI’

Kardinal Willem Eijk iz Utrechta ima reputaciju među kardinalima kao osoba jasnog i otvorenog stava o pitanjima života i bioetike. Njegovo otvoreno ponašanje, tipično za Nizozemca, priskrbilo mu je i kritike, unutar i izvan Crkve, kako u Nizozemskoj tako i izvan nje. Ali također mu je priskrbilo reputaciju jasnoće u vremenima konfuzije, posebno u zemlji poput Nizozemske, koja je bila pionir u legalizaciji i praksi eutanazije, pobačaja, istospolnih brakova i transrodnog aktivizma.

Kardinal Eijk održao je uvodno predavanje na trećoj Međunarodnoj konferenciji o bioetici, koju je organizirala Zaklada Jerome Lejeune u Rimu, kako bi se raspravljalo o znanosti i bioetici u službi istine. Nakon predavanja, dao je intervju za The Pillar o katolicizmu i bioetici, enciklici Evangelium vitae i poslanju Papinske akademije za život u pontifikatu Lava XIV.

Što vidite kao ulogu – i potrebu – bioetike danas, osobito iz kršćanske perspektive?

Moramo se suprotstaviti ovoj današnjoj kulturi koja ne priznaje intrinzičnu vrijednost ljudskog života. Naša je zadaća prenositi istinu o Bogu, čovjeku i svijetu. I također metafizičke istine, te istine o moralnim vrijednostima i normama.

A možda ovih dana nismo imali puno uspjeha u svijetu. Vidite sve veći broj pobačaja. Na primjer, prošle godine u SAD-u bilo je gotovo milijun pobačaja. Vidite odluku koju je francuski parlament prošle godine donio da u Ustav unese pravo žena na promicanje pobačaja, a prije nekoliko dana i da legalizira potpomognuto samoubojstvo. To je sve veći problem.

Ali, ipak, ne trebamo odustajati, [ne treba] gubiti hrabrost. Posljednjih nekoliko godina u Nizozemskoj svake godine vidim sve veći broj mladih koji traže da budu primljeni u Crkvu. Ne toliko kao u Francuskoj, ali to je jasna tendencija. I ti mladi otkrivaju Krista i Evanđelje, također moralni nauk Crkve, putem interneta, TikToka, društvenih mreža. Ne biste to očekivali, ali tako je.

A kada dođu kod svećenika tražiti krštenje ili krizmu, već znaju iznenađujuće puno o vjeri jer o katoličanstvu čitaju puno na internetu i društvenim mrežama. Ti su mladi skloni prihvatiti cjelokupni nauk Crkve. Dakle, mislim da je došlo do smjene generacija u Crkvi. Stvari će se promijeniti i već se mijenjaju.

Vidim i u Nizozemskoj manje negativan odnos prema Crkvi i vjeri nego prije nekoliko godina. Dakle, postoji promjena, pozitivna promjena. Mislim da moramo nastaviti prenositi istinu vjernicima mlađih generacija. I Crkva će možda biti malena, ali papa Benedikt XVI. uvijek je govorio o kreativnoj manjini koja može pokrenuti novu kulturu.

Upravo ste govorili na konferenciji koju je organizirala Zaklada Jerome Lejeune. Što je po vašem mišljenju najveća ostavština Sluge Božjeg Jeronima Lejeunea?

Da je bio gorljivi branitelj intrinzične vrijednosti ljudskog života. Bio je poznati genetičar zbog svog otkrića trisomije 21 1958. godine, ali je bio katolik koji je ispovijedao svoju vjeru. A to ga je skupo koštalo jer je time izgubio poštovanje svojih kolega. Postao je pomalo autsajder, ali ipak nije odustajao.

Bio je jedan od rijetkih branitelja intrinzične vrijednosti ljudskog života u 60-im, 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća. Također je bio aktivno uključen u osnivanje Papinske akademije za život.

Jednom sam ga susreo. Kao sjemeništarac bio sam na odmoru u Francuskoj, pa smo prijatelj i ja otišli u njegov laboratorij, razgovarao sam s njim i tada mi je rekao: “Možda ćeš u jednom trenutku postati biskup, pa moraš objaviti istinu.” Dakle, nije bio samo znanstvenik, nego i prorok (smijeh). Bio je vrlo ljubazan prema nama; nije nas poznavao i bili smo samo dvojica mladih sjemeništaraca. Ali brzo ste mogli primijetiti da je u svakom pogledu bio uvjereni kršćanin.

U govoru ste spomenuli da je ove godine 30. obljetnica Evangelium vitae. Mislite li da možda Crkva treba ažuriranu encikliku koja primjenjuje načela Evangelium vitae na nova bioetička pitanja?

Evangelium vitae je još uvijek vrlo korisna, čak i nakon 30 godina. Njezina dijagnoza kulture smrti još uvijek je točna. Ali istina je, razvijene su nove tehnike i otvorena nova pitanja. Primjerice, Evangelium vitae ne govori o problemu roda, izbora rodnog identiteta, mijenjanja biološkog spola koliko god je to moguće kako bi ga prilagodili odabranom rodnom identitetu. To je nešto što enciklika nije uzela u obzir jer to u to vrijeme nije bilo toliko rašireno. Iako je postojalo. Prije 30 godina u Nizozemskoj smo već imali klinike za transrodne osobe, ali to nije bio toliko raširen problem da bi se njime bavila enciklika.

Naravno, Dikasterij za nauk vjere izdao je deklaraciju o transrodnim tretmanima, ali nova enciklika koja kaže nešto o novim tehnikama koje nisu bile u modi 1995. bila bi prilično dobra.

Kako vidite pravu ulogu institucija poput Instituta Ivana Pavla II. i Papinske akademije za život u akademskim raspravama o bioetici i obrani života tijekom ovog pontifikata?

Vrlo je važno ponovno pokušati uspostaviti jedinstvo u Crkvi. A to treba proizaći iz navještaja vjere koji je jasan i nedvosmislen. To bi se trebalo dogoditi i na polju morala i etike. Možda nije lako svjedočiti katolički moral. Ljudi mogu imati poteškoća s time, ali trebali bismo biti jasni i nedvosmisleni u pogledu osnovnih istina naše vjere.

Iako se i na ovom polju stvari mijenjaju. Uveli smo naše biskupijske tečajeve priprave za brak kao niz od pet večeri. Objašnjavamo teologiju tijela. Govorimo o nauku Crkve o kontracepciji, govorimo o prirodnom planiranju obitelji. A reakcija je uglavnom “Oh, to je tako lijepo. Nikad to nismo čuli.”

I to mi daje do znanja da moramo prenijeti istinu o braku, o spolnom životu. To može biti teško, ali je moguće. Na zadnjem tečaju imali smo 12 parova, dakle 24 mladih koji su čuli ovu poruku i otvoreni su za nju. Također sam objašnjavao ovo pitanje prošle subote skupini mladih u biskupiji Den Bosch, i svi su bili vrlo otvoreni prema tome. Bilo je nekih starijih ljudi koji su bili kritičniji, bili su buntovnici iz 60-ih, 70-ih i 80-ih, ljudi mojih godina. To pokazuje promjenu generacija.

Papa Lav XIV. rekao je da je odabrao svoje ime zbog svog prethodnika, Lava XIII., i njegove ponude novog, ali vjernog odgovora na društvena pitanja njegovog vremena. Bioetička pitanja su veliki društveni problem našeg vremena. Što biste savjetovali papi Lavu u suočavanju s tim problemima?

Mislim da i za njega vrijedi ono što sam upravo rekao: u nauku treba biti jasan i nedvosmislen. Jasan i hrabar u naučavanju istine katoličke vjere, uključujući katolički nauk o moralnim pitanjima, što je najspornije pitanje.

Kada papa bude jasan i nedvosmislen u proglašavanju ovog dijela doktrine, to će biti od velike pomoći ljudima da ponovno otkriju istinu. I u tome im treba pomoći. Kad ljudi vide dvosmislenost, počinju se zbunjivati. Počinju sumnjati. Ali kada su papa i biskupi jasni u učenju, također i svećenici naravno, to će biti od velike pomoći ljudima da ponovno otkriju Kristovu istinu, Evanđelje i način na koji ga mogu slijediti.

Zašto ne odustati od ovih pitanja? Zašto se i dalje nadati da se društvo zapravo može promijeniti?

Kad gledam mlade i kako prihvaćaju vjeru Crkve, to me jako ohrabruje. Naravno da će Crkva biti majušna. Bit će vrlo mala. Ona je već marginalizirana. Morao sam zatvoriti mnoge crkve, osobito u selima, zbog nedostatka aktivnih vjernika i financijskih sredstava. U potpunosti ovisimo o prilozima vjernika.

Ali u gradovima vidimo da župe cvjetaju i tamo vidimo najviše plodova obraćenja. Stoga mislim da jednostavno moramo nastaviti. I ne trebamo brinuti o broju vjernika nego o kvaliteti vjernika. Vidimo da u Nizozemskoj opada količina vjernika, ali raste kvaliteta, čak i među starijim katolicima jer starije generacije koje su ostale u Crkvi i dalje idu nedjeljom u crkvu – vjeruju, mole, imaju odnos s Kristom. Dolaze moliti. Tako su otvorenije za sva učenja Crkve.

Kad sam tek postao biskup, mnogi su kritizirali moje propovijedi (smijeh). Sada češće čujem da se slažu, čak i kad propovijedam o raju i paklu. Ljudi su otvoreniji za poučavanje u vjeri. Moramo imati hrabrosti tu istinu predložiti ljudima kako se ne bi zbunili, nego da prihvate i upoznaju Krista i Evanđelje.

I. Ć.