20 stu Hodočašće u Vukovar / FOTO!

U subotu, 9. studenoga 2024. Podružnica HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu organizirala je 18. tradicionalno hodočašće u Vukovar povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje

I ove godine pun autobus članova HKLD-a kao i članova Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST), kao i članova naših obitelji i prijatelja krenuo je 9. studenoga iz tmurnog, maglovitog i prohladnog Zagreba na hodočašće u grad heroj Vukovar.

Organizator hodočašća prim. Ivan Barišić pozdravio je sve hodočasnike, prenio im pozdrave od predsjednika HKLD-a prof. dr. sc. Roka Čivljaka koji ove godine nije mogao biti s nama zbog službenog puta. Pozdrave je poslala i prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja koja je bila i inicijatorica i organizatorica ovoga hodočašća početnih godina, a ove godine je izostala zbog bolesti. Jednako tako nas je obradovao pozdrav i molitva za sretno hodočašće od naše redovite hodočasnice mr. Mirjane Vrsalović koja ove godine također nije mogla biti s nama zbog bolesti.

Putovanje do prve postaje našeg hodočašća  u Sl. Brodu brzo je prošlo uz  molitvu Krunice,  duhovne i domoljubne pjesme te međusobno upoznavanje  i jutarnju okrepu hranom i pićem koju su pripremili naši članovi.

U sklopu hodočašća svake godine želja nam je upoznati kolege iz drugih podružnica HKLDa iz Slavonije i dati im podršku u njihovom radu a ove godine u planu  su bile kolege u Sl. Brodu gdje nas je srdačno dočekao predsjednik  slavonsko-brodske podružnice HKLD-a, dr. med. Ivan Krajinović, spec. pedijatrije, duhovnik podružnice vlč. Robert Farkaš skupa s članovima  podružnice među kojima je bila i prof. dr. sc. Marica Miletić-Medved, koja je u jednom mandatu bila  predsjednica HKLD. U crkvi Svetoga Leopolda Mandića sudjelovali smo u misnom slavlju koje je predvodio vlč. Robert Farkaš koji je u svojoj homiliji posebno naglasio veliku vrijednost i važnost hodočašća i hodočasnika i njihove molitve i žrtve jer smo svi na hodočasničkom putu prema vječnosti. U znak zahvalnosti i kao sjećanje na naše hodočašće poklonili smo vlč. Farkašu umjetničku sliku s motivom Križa, varaždinske slikarice Marije Vuković, koja je nastala na jednoj od godišnjih likovnih kolonija HKLD-a. Nakon duhovne okrepe slijedila je okrepa tijela uz jela i pića  koje je su pripremili naši domaćini.

Nakon kratkog upoznavanja i druženja uputili smo se u Vukovar gdje nas je dočekao turistički vodič, gosp. Igor Vlašić, vukovarski branitelj, pod čijim smo stručnim vodstvom panoramski obišli nekadašnje crte bojišnice i mjesta ratnih zbivanja 1991. godine.

Sljedeća postaja našeg hodočašća bila je Nacionalna memorijalna bolnica “Dr. Juraj Njavro” Vukovar, koja je tijekom opsade Vukovara bila pod stalnom neprijateljskom vatrom, unatoč velikom crvenom križu koji je postavljen na krov bolnice koji je trebao biti znak neprijateljskom zrakoplovstvu da je riječ o mjestu zaštićenom Ženevskim konvencijama, ali se oni nikada nisu na to obazirali već su svakodnevno upućivali na njega  na stotine projektila koji su bolnicu u potpunosti uništili osim skučenog i neadekvatnog prostora  takozvanog  nuklearnog skloniše u kojem su na kraju bili smješteni bolesnici i osoblje. Uvjeti za rad medicinskog osoblja i za same bolesnike bili su najmanje rečeno užasni, bez vode, struje, zavojnog materijala, lijekova i hrane gotovo je nezamislivo kako su uopće uspjeli sve to preživjeti tako dugo i u takvim neljudskim uvjetima uspjeli spasiti mnogo života .

Bez obzira na odmak vremena  ponovno nas je sve ožalostilo sjećanje na ta zbivanja i patnju kroz  koju su prolazili bolesnici, osoblje kao i stanovnici Vukovara. Svake godine iznova  preteški osjećaji bola i suosjećanja u dušama  hodočasnika nimalo se ne smanjuju, ali sjećanje ostaje kao i veliko poštovanje prema žrtvi Vukovara.

Slijedila je sljedeća hodočasnička postaja, simbolu  prkosa, neuništivosti i ponosa – obnovljenom vukovarskom Vodotornju, koji ni nakon tisuća granata i tisuća otvorenih rana nije pao već je ostao gord i ponosan. U njegovom tvrdom betonu ostala su trajno zapisana sva imena branitelja Vukovara i donatora koji su pridonijeli da Vodotoranj nakon obnove 2020, svojim izgledom  ostane simbol junaštva i prkosa u stvaranju naše Domovine. Pogled na moćni Dunav i cijeli grad s 50 m visokog  i gorostasnog Vodotornja ometala je magla nošena hladnim vjetrom  nije nas omela u našoj odlučnosti i želji da bar simbolično iskažemo svoju zahvalnost i ponos na sve branitelje slikajući se sa zastavama HKLD-a i HDMST-a ispod hrvatske trobojnice koja je prkosno vijorila na vrhu Vodotornja.

Osnaženi sjećanjem na hrabrost naših branitelja i ponosom na neuništivi Vodotoranj uputili smo se na sljedeću hodočasničku postaju, na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru koja je na žalost i najveća  masovna grobnica u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Na groblju je ekshumirano 938 tijela i na tom mjestu postavljeno je 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja postavljen je impresivni  spomenik autorice Đurđe Ostoja „zračni križ“ visok četiri metra u čijoj sredini je i vječni plamen. Nedaleko od velebnog spomenika  su grobovi mnogih hrabrih branitelja Vukovara na čelu s generalom Blagom Zadrom, njegovim sinom Robertom, suborcem, brigadnim generalom Markom Babićem koji počivaju u Aleji hrvatskih branitelja. S molitvom na usnama, s tugom u srcu i osjećajem zahvalnosti položili smo vijence i zapalili svijeće, ispred HKLD-a prim. Barišić  a u ime HKDMST-a predsjednica, med. sestra Slavica Janković.

Uz vodstvo našeg vodiča Igora krenuli smo na naše zadnje hodočasničke postaje  u Hangar i Ovčaru. U Hangaru se nalazi  Spomen dom Ovčara koji čuva sjećanje na ranjenike i civile odvedene iz vukovarske bolnice, zatvorene i mučene, a potom pogubljene i zakopane na Ovčari .

Igor kao sudionik domovinskog rata i živi svjedok ondašnjih strahota objasnio nam je da Ovčara u suvremenoj hrvatskoj povijesti ostaje zapamćena kao mjesto najvećeg srpskog zločina u Domovinskom ratu. U njenoj blizini  nalazi se Hangar, kao bivše skladište poljoprivredne mehanizacije koje je od rujna 1991 JNA pretvorila u logor za nesrpsko stanovništvo grada i okolice. Nakon pada Vukovara 18.11.1991. srpske paravojne snage su 20. studenoga 199. po odobrenju zapovjednika JNA u hangar dovezle više od 260 ljudi, uglavnom bolesnika, med. osoblja i civila koje su zarobili u vukovarskoj bolnici. Po dolasku su ih izložili strahovitoj  torturi i mučenju. Kako bi prikrili svoje stravične zločine odlučili su sve zarobljenike ubiti i zakopati ih u zajedničku jamu. S obzirom na poremećeni zločinački um ne čudi da su su za ostvarenje tog cilja odabrali jamu na Ovčari u kojoj su ranije bile zakapane uginule životinje s obližnjih farmi. Plan je bio maknuti kosti životinja iz jame  , nakon toga ubiti zarobljenike , baciti ih u rupu a preko njih baciti kosti životinja  i debeli sloj zemlje, kako bi u slučaju mogućeg istraživanja zamaskirali ljudske ostatke misleći da se na taj način nikada neće doći do dokaza njihovih  strahovitih zločina. Na žalost svih stradalih i  cijele nacije svoj zločinački naum su ostvarili i pod okriljem noći, vođeni mržnjom i bijesom, s metkom u potiljak ubili su 200 nevinih mučenika. Nakon završetka rata uspjelo se doznati za ovo mjesto stravičnog zločina te su sve žrtve identificirane i pohranjene, a za ostacima ostalih 60 žrtava iz vukovarske bolnice još se traga.

Bez obzira na odmak vremena ostali smo preneraženi  ovom pričom o učinjenim  zvjerskim zločinima nepojmljivim za normalan ljudski um te  s tugom u srcu i osjećajem suosjećanja i žaljenja za sve nevine žrtve u znak naše duboke i iskrene zahvalnosti herojima Vukovara kao i svim stradalnicima Domovinskog rata diljem naše Hrvatske uz molitvu i suze u očima položili smo vijence i upalili svijeće u istom delegatskom sastavu. Vjera u Boga i Božje Milosrđe daje nam novu snagu i odlučnost da njihovu žrtvu nikada ne zaboravimo te da u mislima i molitvama i dalje budemo s njima.

Nakon službenog hodočasničkog dijela koji nas je iscrpio emotivno zbog svega ranije navedenog i fizički zbog hladnoće, vjetra i magle, bilo nam je teško vratiti se u normalan život i s užitkom vidjeti sve neprocjenjive vrijednosti i ljepote smještene u dvorcu Eltz koji nikoga od posjetitelja ne može ostaviti ravnodušnim.

Muzejski postav se rasprostire u 17 soba na prvom katu, tri velika izložbena prostora na drugom katu i potkrovljima muzeja te velikom centralnom potkrovlju na ukupnoj površini preko 3500 kvadratnih metara. Za stalni postav priređeno je preko 2000 predmeta iz fundusa Gradskog muzeja i 100 predmeta uglavnom obiteljskih portreta i pejzaža obitelji Eltz  iz drugih muzeja u Zagrebu i Osijeku. Preko 1000 predmeta prošlo je proces restauracije, a radi se o arheološkim predmetima, keramici, kamenom i metalnom oružju, povijesnom namještaju, cehovskim zastavama i škrinjama, predmetima od zlata, srebra, stakla, kovanog željeza, alatkama za obradu zemlje, seoskom namještaju i upotrebnom tekstilu, obiteljskim portretima, fotografijama, poveljama, listinama i drugim arhivskim predmetima. Stalni postav na prvom katu i potkrovljima dvorca prikazuje raspon civilizacija i tijek života na desnom grebenu Dunavu od prapovijesti do danas. Svim zainteresiranim preporučio bih cjelodnevno razgledanje  svih postaja i uživanje u cijelom postavu muzeja.

Slijedila je večera u novouređenom hotelu Lav, smještenom u središtu Vukovara, samo nekoliko minuta hoda uz Dunav od dvorca Eltz. U lijepom ambijentu uz ljubazno osoblje te izvrsnu hranu i dobro piće brzo smo se fizički oporavili i pripremili za povratak u Zagreb. Na naše zadovoljstvo tijekom večere posjetio nas je naš prijatelj, gospodin Goran Popić, člana legendarnog Turbo voda, suborca generala Blage Zadre, koji nam je nekoliko  godina stručno i autentično iznosio svoja sjećanja iz obrane Vukovara.

Na kraju ovog sadržajnog hodočašća, puni dojmova vratili smo se u naš voljeni Zagreb s vjerom u Boga i nadom da će nam Božje Milosrđe dati snagu i odlučnost da žrtvu naših branitelja nikada ne zaboravimo i da Vukovar ostane i dalje mjesto posebnog domovinskog pijeteta.

Prim. Ivan Barišić, dr. med.

GALERIJA 1: Možete pogledati fotografije snimljene foto kamerom Nikon!

GALERIJA 2: Možete pogledati fotografije snimljene mob. kamerom!