10 svi 2026 GOVOR PAPE LAVA XIV. ČLANOVIMA TALIJANSKE UDRUGE ZA AMIOTROFIČNU LATERALNU SKLEROZU (AISLA)

Dvorana Klementina
Subota, 9. svibnja 2026.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Mir s vama!

Draga braćo i sestre, dobro jutro i dobro došli!

Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem vam na ovom susretu, kao i na svemu što činite kako biste podupirali, pomagali i skrbili za osobe koje boluju od amiotrofične lateralne skleroze (ALS).

Vi ste udruga koja okuplja osobe koje proživljavaju ovu bolest, njihove obitelji i njegovatelje, u terapijskom savezu duboke blizine i solidarnosti koji doista utjelovljuje sam Isusov stav prema onima koji trpe (usp. Lk 4,38-39).

Prvi doprinos ovoga „saveza”, koji želim posebno istaknuti, jest doprinos onih koji su pogođeni ALS-om i koji svakoga dana, zauzetošću, vjerom i hrabrošću, svjedoče da su dobrota i vrijednost života veće od bolesti te da se, naprotiv, i sami izazovi koje ona donosi mogu zajednički nositi, pretvarajući ih u posebne i povlaštene prigode za davanje i primanje ljubavi. Hvala vam na tome! Vi, poput proroka, sve poučavate istinskoj vrijednosti života, a našem je svijetu ta poruka itekako potrebna!

Udruga također podupire znanstvena istraživanja, obrazovanje, informiranje i skrb, pritom imajući važnu ulogu u zastupanju i zagovaranju te podizanju svijesti među pojedincima, zajednicama i institucijama – uključujući i na razini civilnog društva – svugdje gdje je potrebno zaštititi prava onih kojima je potrebna pomoć.

Još jedan aspekt vašega načina djelovanja jest blizina, počevši od geografske blizine, što znači da ste prisutni u domovima onih koji trpe. I to je vrlo važno, jer zdravstvena skrb, uz organizaciju i stručnost, zahtijeva prisutnost – uključujući i fizičku – za dobro osobe u svim njezinim dimenzijama: biološkoj, psihološkoj i duhovnoj. Crkva duboko cijeni to „biti blizu”: biti uz ljude ondje gdje se nalaze, u njihovim domovima, kako bi im se pružila ne samo praktična pomoć nego i duhovna pratnja, s posebnom pozornošću prema pitanjima smisla koja patnja postavlja i koja ne smiju ostati neuslišana.

U različitim životnim situacijama, osobito onim teškim, nitko nikada ne bi smio biti ostavljen sam, a volontiranje, ujedinjujući vas u nesebičnom služenju, snažno oživljuje tu vrijednost, promičući solidarnost i poštovanje te suprotstavljajući se kulturi odbacivanja i smrti djelima skrbi (usp. Papa Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 24. studenoga 2013., br. 53).

Draga braćo i sestre, Isus, Sin Božji koji je postao čovjekom, koji je prolazio gradovima i selima „liječeći svaku bolest i svaku nemoć” (Mt 9,35), izabrao je također proživjeti svoju muku, svoj križni put, kao vrijeme kušnje, tjelesne boli i duhovne patnje. Bio je solidaran s nama do samoga kraja, ali nam je po svom križu i uskrsnuću pokazao da bol i patnja ne mogu zaustaviti ljubav niti poništiti snagu Boga (usp. Fil 2,5–11). Zato smo svi mi, djeca njegova Vazma, narod nade, koji ne odustaje pred poteškoćama, nego, ujedinjen i solidaran, uz Božju pomoć nastavlja hoditi naprijed, nikada ne odustajući. Nikada ne odustajući. I zato vam od srca zahvaljujem na vašoj hrabrosti: ne odustajte, nego nastavite ići naprijed s tom hrabrošću i nadom u Gospodinu.

Hvala vam za sve što činite! Pratim vas svojim molitvama i, povjeravajući vas Mariji i herojskim svecima ljubavi, od srca vas blagoslivljam.

I. Ć.