07 srp Godišnja duhovna obnova za članove HKLD-a i njihove obitelji

Godišnja duhovna obnova za članove HKLD-a i njihove obitelji održana je u Krasnom polju od 16. do 19. lipnja 2022. Susret je počeo na svetkovinu Tijelova slavljenjem večernje mise u Svetištu majke Božje od Krasnog koju je predslavio prof. dr. don Ivan Bodrožić, duhovnik HKLD – a i voditelj ove duhovne obnove. Na početku misnog slavlja pozdravio je sudionike duhovne obnove. U homiliji  je naglasio važnost slavljenja Tijelova – Svetkovine Tijela i krvi Gospodinove. Povezao ga je sa liječničkim pozivom koji nije samo briga  za tijelo već i zauzetost za cjelovitog čovjeka. Kao što nam se Isus daje u Duhu i Tijelu tako smo i mi pozvani na potpuno nasljedovanje Krista i cjelovito djelovanje. Konkretnost Božje prisutnosti kroz povijest  je niz Euharistijskih čuda u svijetu.

Nakon večere slijedio je uvodni dio:  don Ivan je izrazio dobrodošlicu i najavio program duhovne obnove. Za temu je odabrao pojam kvasca kroz Sveto pismo i njegovu primjena na osobni kršćanski i profesionalni život.

U petak ujutro za razmatranje profesor je izabrae starozavjetni tekstovi o Abrahamu i Lotu koji govore žurnom djelovanju (Post, 18. 1 – 8, i 19. 1 – 3). Kvasac u Bibliji ima više značenja. Jedno je sporost zbog potrebnog vremena za kvasanje. Beskvasni kruh je znak da je stvari treba raditi brzo. Abraham i Lot kao dobri domaćini trude se žurno iskazati gostoprimstvo anđelima, Božjim glasnicima koji nemaju puno vremena. Pripravljanje beskvasne prevrte znak je brzog djelovanja i brzog slušanja njihove poruke da će Sara za godinu dana imati dijete. Abraham koji je i sam bio putnik znao je što putniku treba te je pokazao žurnost za prihvaćanje Božjih glasnika. Druga je prilika neizvjesna. Lot je želio zaštititi pridošlice premda nije znao tko su. Slutio je da su Božji ljudi. Osjećao je potrebu zaštititi ljude od nemorala u gradu. Ispekao je prevrtu jer nije imao kada kada napraviti kruh. Milost je dar i poticaj koji dolazi od Boga. Lot je bio spašen.  Primjena ove poruke za vjernički život je žurni osjećaj za gostoprimstvo onoga što je Božje i odgovornost prema Božjim glasnicima. Postupajući tako Abraham i Lot su se spasili. Narod smo koji je baštinio vjeru Abrahamovi i po uzoru na njih vrijedno je ne propustiti Božje glasnike. Svaki je čovjek vrijedan. Naš život i poslanje liječnika ne smije biti servisiranje već svjedočenje.  Pohvalno je primiti ljude u svoj život i sjetiti ih se. Kada im to pokažemo, Bog nam velikodušno uzvraća. Kada Bog dolazi ne smijemo oklijevati, već mu se žurno staviti na raspolaganje. Primajući živoga Boga primamo i njegov blagoslov čime i mi postajemo blagoslov drugima.

Za drugo jutarnje razmatranje profesor je izabrao starozavjetni tekst  (Iz, 12. 15 – 20) koji govori o blagovanju Pashe i beskvasnih kruhova kao spomen na dan izlaska izraelskog naroda iz Egipta. Sedam dana slavlja Pashe uz beskvasne kruhove opasanih bokovi znači biti spreman za Boga, riješiti se stare zavezanosti i osloboditi se za Boga. Bez zaborava i oslobađanja nema ostavljanja prostora za Božji plan. Izlazak u novo zahtijeva napuštanje starog i znači radikalno odvajanje uz borbu protiv svakog grijeha.

Treće razmatranje  – petak poslije podne nastavlja s tekstom preporuke o žrtvama (Lev, 2, 1 – 11). Pošto nije bilo određeno moglo se birati između žrtava prinosnica i žrtava paljenica. Žrtve prinosnice imale su jasne odredbe. Žrtvu treba donijeti svećeniku. Ona je osobna ali ne i privatna. Pred Boga se ne može donijeti bilo što. Žrtva se bira. Uzima se od najboljeg brašna. Svećenika postavlja Bog, a ne narod. Bog ne ostavlja prostora privatizaciji. Najbolji dar za žrtvenik je čisto srce i čista duša. Crkva je živa zajednica koju je Bog ostavio nama . Dužni smo je poštivati. Svećenik je primio božanske ovlasti od Crkve i biskupa. Ne može biti to što je bez Crkve ni bez Boga. Bog je sklopio s narodom savez. Kada se pobožnost obavlja u Duhu ona obnavlja naš savez. Svaka se žrtva soli. Sol simbolizira savez s Bogom. Ne dopušta se mijenjanje kvalitete. Kvasac je taj koji  je mijenja. Kruh je simbol prijateljstva, a sol znak trajnosti i nepokvarljivosti. Razlikujemo krvne i ne krvne žrtve: ne krvne u Pashi i krvne na križu i kroz mučeništvo. Kad nestaju progoni krvna žrtva postaje beskrvna kroz moralni život. Askeza je novi način mučeništva. Živjeti kršćanski čestito je mučeništvo. Neka je to poticaj na kršćansku vrijednost da Bogu priložimo same sebe.

U petak navečer don Ivan je slavio misu u svetištu Majke Božje od Krasnog. U homiliji je istaknuo koliko je važan bistri pogled i da nam oko ne potamni. Čista duša oku daje signal i ona može orijentirati fizički pogled  da tražimo Boga i tako puštamo svjetlost u vlastiti život. Oko je svjetljka duše. Čuvajmo je. Neka nam Gospodin pomogne u traženju istinskog blaga i pravog svijetla. poručio je propovjednik. Nakon mise pred postajama u svetištu molili smo Križni put iz hrvatske povijesti autora don Ivana Bodrožića.

U subotu ujutro uputili smo se na Zavižan na Sjevernom Velebitu. Četvrto razmatranje u planinarskom domu don Ivan nastavlja razmišljanjem o kruhu i kvascu. Bit duhovnog života nije samo u poštivanju obreda. Isus želi svratiti pozornost na duše jesu li zaražene kvascem. On govori o čuvanju duša a ne o izvanjskim stvarima. Upozorava na čuvane od farizejskog kvasca to jest od dvoličnosti i ljudi koji traže znak i tako iskušavaju Boga. Poziva na čuvanje od malodušnosti, pohlepe i od kvasca nevjere. Isus od učenika očekuje iskrenost  i da slijede istinu. Dvoličnost je pogubna. Farizeji su sumnjali u Boga. Nisu vjerovali životom već formalnim djelima. Don Ivan smisao vidi u živom zajedništvu s Bogom i svjedočenju istine o njemu koju nosimo u srcu. Kad je Bog u srcu to se srce daje u ljubavi. Pozvao je da planiramo u Božjoj prisutnosti i težimo za nebeskim kruhom i da nam ga nikad ne nedostane.

U suubotu poslijepodne za peto razmatranje profesor je odabrao tekst iz Evanđelja o malo kvasca koje čitavo tijelo uskvasa (1 kor. 5, 6 -8). Tu sveti Pavao povezuje kvasac sa ljudskim životom. Kruh je Kristovo tijelo i slika kako bi trebali živjeti. Beskvasni kruh je slika Krista. Kršćanski život oblikovan je na ono na što nas poziva Krist koji nije došao ukinuti zakone već im dati smisao.  Požuda uzneredi život, napuhuje čovjeka te se on ne da opomenuti ni uvidjeti propust. Takav čovjek ne vidi ni sebe ni svoj grijeh. Kršćani su pozvani da ne svetkuju sa starim kvascem već sa beskvasnim kruhovima. Krist je pobijedio grijeh Adama. Nasljedovati Krista znači oduprijeti se i pobijediti grijeh. Beskvasni kruh Krist nije onečišćen starim kvascem – grijehom. Napredak čovjeka je rast u Kristu ostalo je povratak na starog Adama. Sloboda je ići za Kristom a ne griješiti. Krist je naša Pasha naš beskvasni kruh. Kršćanski je živjeti drugačije jer je i Krist živio drugačije od svijeta. U smislu tolerancije ne možemo tolerirati kriva mišljenja. Neće nas nitko izvana zaraziti ako grijehu ne dopustimo da nam uđe u srce. Kršćani su pozvani živjeti čistoću, iskrenost i djela za spasenje. Potrebno se očistiti od starog kvasca i naviještati novog čovjeka. Istinu koju daje Krist potrebno je navještati drugima kao i spasenje u životu po kojem smo  Kristom zahvaćeni.

Don Ivan je  u subotu navečer u župnoj crkvi Svetog Ante u Krasnom polju, predslavio misu za sudionike duhovne obnove. U homiliji se osvrnuo na Isusove riječi da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu te da ne budemo zabrinuti za materijalno. Srce života daleko je vrjednije od izvanjskoga. Pozvani smo biti sveti i da po nama i narod bude njegovo kraljevstvo te tako dospijemo u nebesko kraljevstvo.

U subotu navečer nakon zajedničke krunice s voditeljem duhovne obnove raspravljali smo o nekim aktualnim pitanjima u svijetu i u našem profesionalnom životu.

U nedjelju ujutro u šestom razmatranju riječ je  o kvascu kao kraljevstvu nebeskom (Lk 13. 33; Mt 13. 20 -21). U ovom kontekstu kvasac je nešto dobro i poželjno. Kraljevstvo Božje dolazi kao kvasac. Isus nas hrani u Euharistiji svojim tijelom. Kada blagujemo hranu života nju pretvaramo u sebe a kada blagujemo Krista sebe pretvaramo u Krista. Dopustimo Isusu da bude kvasac našega života da nam utisne sebe i preobrazi nas svojim Svetim Duhom te nam bude zalog i primjer u tri mjere brašna u mjeri Presvetog Trojstva a Marija naša Majka, Kraljica hrvata neka bude naša Posvetiteljica.

Jutanjom molitvom časoslova započinjali smo svakodnevni program duhovne obnove koji je završio nedjejnom misom u svetištu Majke Božje od Krasnog. Misu je predslavio voditelj duhovne obnove prof. dr. don Ivan Bodrožić. U homiliji se osvrnu na Isusovo suočavanje s mišljenjem apostola tko je zapravo on. Poučavao ih je da misle o Bogu o spasenju i vječnom životu. Profesor je istaknuo da je u Bogu izvor svake istinske misli. O Bogu nam je misliti, govoriti, slušati ga i pokušati razumijeti što govori o sebi. Problem je što ljudi ne znaju stati pred Boga. Istinska misao dolazi iz molitve i iz zajedništva s Gospodinom a malo tko crpi iz njega pravi stav. Ispravno misle koji su s njim u pravom zajedništvu. Profesor je potaknuo sudionike da u svijetu u kojem živimo  ispravno  misle i da dopuste da ih Krist odgaja kao svoje učenike te da ponizno tražimo njegovo lice. U patnji najbolje osjećamo Božju prisutnost. I on je propatio za nas. Otvorio nam je svoje misli, svoje srce i oslobodio nas. Neka se naše srce ukorijeni u njegovoj ljubavi koja nam se daje za život poručio je propovjednik.

Nakon zajedničkog ručka zahvalni Bogu, domaćinima iz Krasnog polja iz sirane „Runolist“ koje krasi obiteljsko zajedništvo uljudnost i gostoljubivost, organizatorici prof. dr. Mariji Žagar, predvoditelju duhovne obnove prof. dr. Ivanu Bodrožiću i svim sudionicima koji su kroz ova četiri dana družili i međusobno dijelili Radost susreta s Božjom Riječi pošli smo svojim kućama sa željom da se slijedeće godine ponovo nađemo na duhovnoj obnovi u Krasnom

Danijela De Micheli Vitturi, dr. med.