01 velj DESET GODINA RIJEČKOG HOSPICIJA

U subotu, 28. siječnja misnim slavljem i simpozijem na temu palijativne skrbi svečano je obilježena deseta obljetnica osnutka riječkog hospicija ‘Marija Krucifiksa Kozulić’. Misno slavlje je u sjemenišnoj kapeli predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić u suslavlju s nadbiskupom u miru Ivanom Devčićem i drugim svećenicima. Nakon mise u predavaonici hospicija održan je simpozij pod naslovom „Palijativna skrb – kada više ne možemo utjecati na ishod, ali možemo na put“ na kojemu su govorile liječnica članice pulske podružnice HKLD-a dr. sc. Julijana Franinović Marković te mag. pharm. Irena Grahovac te bioetičarka dr. Marta Carti.

U znanstvenom dijelu susreta neurologinja dr. Julijana Franinović Marković govorila je o stanju i perspektivama palijativne skrbi u Hrvatskoj istaknuvši kako riječki hospicij odnedavno ipak nije jedini u Hrvatskoj. Slična je ustanova otvorena i u Splitu, a uskoro će biti i u Puli. Zaključila je kako su potrebe za palijativnom skrbi u progresivnom porastu te da je nužno pružiti veću potporu potencijalnim korisnicima. Magistra farmacije Irena Grahovac iznijela je niz iskustava i problema s kojima se susreću korisnici kojima trebaju lijekovi i ljekarnici koji ih daju. „Hajdemo dodati život danima, a ne dane životu“, istaknula je kao maksimu za palijativno djelovanje. Dr. s. Marta Carti govorila je o dostojanstvu umiranja te istaknula kako palijativna skrb pruža bolesniku opciju koja je suprotna od eutanazije. Kao bioetičarka istaknula je da nema etičkog opravdanja za eutanaziju. „Ustanova kao što je hospicij je, mogli bismo reći, civilizacijski doseg“, zaključila je.

„Život inače u sebi nosi razne poteškoće s kojima se lakše nosimo kad smo jedni s drugima i jedni za druge. Osobito je složen i težak, osjećamo ga kao život udaren žestokim olujama, valovima koji nas guše, u tim posljednjim trenutcima života. U njima nam se čini kao da je Bog odsutan. Upravo zato je važno da u tim trenutcima imamo pomoć i podršku.“ Vjera koja postaje povjerenje pruža veliku utjehu koja mijenja sve. „Povjerenje ponajprije u Boga, koji ne samo da nas nije napustio nego nam je bliži nego li ikad prije u životu. Da bi se moglo imati takvo povjerenje moramo sebe, svoje sposobnosti i znanja staviti jedni drugima na raspolaganje. To je ono što na svoj način već 10 godina čini naš hospicij. Tome bismo i mi, danas kada obilježavamo ovaj desetogodišnji hod, bilo molitvom ili drugim radom, trebali dati svoj doprinos.“ Nadbiskup Uzinić je istaknuo kako je cilj hospicija put izgradnje vjere kao povjerenja.

Primjer kako to činiti, kako pomoći i pružiti utjehu, pronašao je u Isusu Kristu koji na lađi s učenicima spokojno spava dok oko njih bjesni oluja. „Isus spava zato što ima povjerenja. Zato što je siguran da ga Bog ljubi. Siguran je i u sposobnosti svojih učenika. Ima povjerenja i u Boga i u ljude. To je ono što želim i za naš hospicij, da oni koji su ovdje i njihove obitelji mogu mirno spavati s povjerenjem u Boga i jednih u druge. Na taj način moramo graditi i sve druge projekte koje imamo.“

Mariju je istaknuo kao primjer takve vjere i kao zagovornicu. „Ona je žena vjere i zato je mogla utjeloviti Isusa. Hrabro, predano i u ljubavi vršila je svoje poslanje“, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Izvornik: ri-nadbiskupija.hr