26 ožu 2026 HAGIOTERAPIJOM DO ZDRAVLJA SPECIFIČNOG PODRUČJA U ČOVJEKU DO KOJEGA NE DOPIRE MEDIKAMENTOZNA I PSIHIJATRIJSKA TERAPIJA

“Hagioterapijom do zdravlja specifičnog područja u čovjeku do kojeg ne dopire medikamentozna i psihijatrijska terapija” naziv je predavanja koje su 25. ožujka 2026. godine, u organizaciji HKLD-a, Podružnice “Branimir Richter” u Zagrebu i Centra za hagioterapiju u Samoboru, održale Zrinka Šarić Marinović, hagioasistentica i Nevenka Bohaček, dr. med., u Dvorani HKLD-a “Margarita Peraica” u Zagrebu.

Na početku je prim. dr. Ivan Barišić, predsjednik zagrebačke Podružnice, pozdravio sve prisutne kao i one koji su pratili predavanje putem zoom poveznice te je slijedilo predstavljanje  hagioterapije, njezinih mogućnosti i iskustava iz hagioterapijske prakse.

Utemeljitelj hagioterapije dr. sc. Tomislav Ivančić uvidio je kako uz somatsku medicinu i psihijatriju nedostaje još jedna mogućnost pomoći pacijentima te je u razvio metodu hagioterapije. Proučavajući „tko je to čovjek“, kao svećenik je uočio da manjka još nešto da bi se moglo pomoći čovjeku u potrebi i patnji. Otkrio je neistraženo i zaboravljeno područje u čovjeku koje se nalazi između psihe i religioznosti a nazvao ga je „duhovna duša“.

„Hagioterapija se ne bavi psihom i tijelom već otkriva cijelu ljudsku osobu, ne traži simptom nego uzrok. Antropološka medicina treba posredovati zdravlje svakome čovjeku bio vjernik ili ateist, baš kao što to čini somatska medicina i psihijatrija. Dok razvoj čovjeka u psihofizičkom smislu negdje staje, u duhovno antropološkom smislu čovjek se može unedogled razvijati, jer je duhovno duševna razina vječna i neraspadljiva ali i ranjiva“, rekla je predavačica Zrinka Marinović Šarić. To je sveto (grč. hagios) područje u čovjeku koje nije dobio od roditelja već od Stvoritelja. Naglašeno je kako hagioterapija ne liječi već posreduje zdravlje odnosno pronalazi terapiju, a Marinović Šarić je posebno istaknula važnost zdravlja duhovnog organa „vjere i povjerenja“ jer je praksa pokazala kako čovjek koji vjeruje u terapijski postupak, lijek i liječnika ima bolje ishode liječenja: „Čovjeku treba otkriti da su njegov život i zdravlje projekt te da Netko ima s njime plan, da je Netko baš njega prvi volio i postavio ga u život. Čovjeku uvijek manjka ljubavi, nježnosti i povjerenja pa mu treba pomoći da se uključi u svoj Izvor i doživi kako je vrijedan i dragocjen po tome što postoji,  jer se čovjek unatoč imetku i postignućima osjeća bezvrijedan. Treba mu otvoriti oči za ljepotu i istinu koja ga oslobađa, pomoći mu da umije praštati i kajati se te se okrenuti od zla prema dobru. Patologija nastaje tamo gdje čovjek zanemari svoj talent, koji je njegova sposobnost da bude vrhunski, i duhovnost koja treba biti središte čovjekova života a ne usputni posao“, istaknula je predavačica.

Dr. Nevenka Bohaček, voditeljica Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu, govorila je o osobnom iskustvu hagioterapije i brojnim primjerima iz medicinske prakse, gdje se provodeći hagioterapijske principe osvjedočila u njezinu istinitost i učinkovitost. Istaknula je kako iz svake patnje postoji izlaz i da je to osnova hagioterapije. „Bol je kompleksna i zahvaća cijelog čovjeka, zato čovjeka u boli treba liječiti cjelovito. Tijelo stari i umire, ali čovjekov duh je vječan. Duhovno antropološka medicina govori o tome tko je čovjek i da je duhovna duša središte čovjeka, a da su njegove sposobnosti ono na čemu se temelji njegovo zdravlje. Bez toga nema ni cjelovitog zdravlja. U medicini se ne bi trebali boriti protiv bolesti već za zdravlje!“, naglasila je dr. Bohaček.

Skup je zaključio predsjednik HKLD-a prof. dr. Rok Čivljak riječima kako bolestan čovjek uvijek pati u kombinaciji duševno-tjelesno-duhovnoj, samo je pitanje koja je komponenta više izražena. Smatra kako se hagioterapija uklapa u koncept dušobrižništva u zdravstvu.

Pogledajte životopise predavačica:

Zrinka Marinović Šarić, supruga, četrdeset godina u braku, majka šest kćeri, baka četvero unučadi. Petnaest godina živjela je u Kanadi. Živi i djeluje u Samoboru. Bila je bliska suradnica profesora Ivančića. Od svoje osamnaeste godine poznaje profesora, prati njegov rad, nastanak i razvoj hagioterapije. Svoju izobrazbu započinje s osam studija hagioterapije te radom u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu. Osniva i vodi Centar za hagioterapiju u Samoboru. Djeluje individualno i grupno. Trinaest godina održavala je tjedna hagioterapijska predavanja. Evangelizatorica i hagioasistentica mnogih seminara i tribina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Europi, održava predavanja.

Dr. Nevenka Bohaček, liječnica i specijalistica anesteziologije intenzivnog liječenja i liječenja boli, sada sam u mirovini s radom na pola radnog vremena. Zaposlena sam kao anesteziolog u OŽB i bolnici hrvatskih veterana, Pakrac. Nakon 42 god. staža željela sam svojim radom pomoći tamo gdje je to potrebno jer sam svoj poziv ostvarila uz pomoć Gospodina koji mi je dao talente i ljubav za pomoći čovjeku. I kroz moje životne „muke“ poslao me pratiti i biti uz čovjeka u najosjetljivijim trenutcima, sudjelovati u skrbi za život I dostojanstvo ljudske osobe. Uz medicinsko iskustvo, posljednjih petnaest godina sam, uz odobrenje blagopokojnog prof. dr. Tomislava Ivančića, djelatna u hagioterapiji kao hagioasistent u Centru za duhovnu pomoć. Uz medicinsko znanje i iskustvo, hagioterapija mi je otvorila novi, cjeloviti pristup liječenju čovjeka i svijest o važnosti njegovog duhovno-antropološkog zdravlja, sliku cjelovitosti zdravlja čovjeka. Rođena sam 8.travnja 1955. godine u Slavonskom Brodu, gdje sam završila gimnaziju „Dr. Zlatko Šnajder“. Diplomirala sam na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Po završenom fakultetu, službu liječnika obiteljske medicine sam vršila u sedam sela pri Medicinskom Centru Vinkovci. Majka sam troje djece. Zbog bolesti trećeg djeteta nastavila sam rad u Zagrebu, u KBC „Sestre Milosrdnice“, gdje sam i specijalizirala. Tijekom dugogodišnjeg rada u operacijskim dvoranama i jedinicama intenzivnog liječenja svakodnevno sam se susretala s iskustvom patnje, straha, granice života i smrti, što je produbilo moje traganje za odgovorom „što je život“ i gledanje na čovjeka kao jedinstvo tijela, duše i duha.. U svjetlu kršćanske antropologije vidim čovjeka kao osobu stvorenu na sliku Božju, čije dostojanstvo ne umanjuju ni bolest ni slabost. Želim govoriti iz perspektive liječnice i hagioasistentice, o važnosti duhovno-antropološkog aspekta za cjeloviti pristup liječenju bolesnog čovjeka kojeg Stvoritelj neizmjerno ljubi. Tako medicinska skrb ne ostaje zatvorena samo u liječenju narušene fiziologije tijela, ona je više od toga. Hagioterapija, kao metoda duhovno-antropološke medicine ima tu svoje značajno mjesto. Cjeloviti pristup liječenju vidim u integriranom pristupu bolesniku, uvažavajući uz tjelesnu i psihičku tkđ. i duhovnu dimenziju čovjeka, egzistencijalnu patnju, pitanje smisla, praštanja i pomirenja sa sobom, okolinom i Stvoriteljem. Tako se medicinska skrb i duhovna dimenzija ne isključuju, nego međusobno nadopunjuju u službi dostojanstva ljudske osobe.

Prim. dr. Ivan Barišić
predsjednik Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” u Zagrebu