13 lis Vijesti iz FIAMC-a – Pobačaj: kazna će nas sustići

Vijesti iz FIAMC-a
Pobačaj: kazna će nas sustići
Dr. José María Simón Castellví
Počasni predsjednik Svjetske federacije katoličkih liječničkih udruga (FIAMC)
Član Kraljevske europske akademije liječnika i Kraljevske katalonske akademije medicine

U Crkvi su oduvijek postojala dva oblika propovijedi, koji se međusobno dopunjuju, oba su istiniti, ali im se intenzitet povećava ili smanjuje u odnosu na ljude i vrijeme. Prema jednome je zlo rasprostranjeno, ljudi su katastrofalni te će ih sustići strašna kazna, na ovom ili onom svijetu. Prema drugome je Bog milosrdan i želi da svi ljudi spoznaju Istinu te odu u vječnost punu sreće. Grijeh i sreća. Oba oblika propovijedi su ispravni.

Iako je istina da je Milosrđe samo po sebi superiorno Pravdi, ništa manje nije istinito da Pravda postoji i da će biti ostvarena.

Već desetljećima, civilizirani i demokratski Zapad prihvaća da se ljudska bića uništavaju u utrobama svojih majki. Mnogi ljudi, različitih društvenih i kulturnih razina, to su prihvatili, a to se postupno prenosi i u zakone i običaje. Čak i prije nego je u Španjolskoj pobačaj bio dekriminaliziran, nitko za njega nije odgovarao niti bio kažnjen. Većina političkih stranaka širom svijeta prihvatila je pobačaj kao prirodan i prihvatljiv postupak.

Odredba da se izbjegava ubijanje nevinih i pravednih ispisana je u našoj ljudskoj prirodi i istaknuta je kao jedna od zapovijedi Božjega zakona. Kao već vremešni liječnik i aktivist, ne podcjenjujem veliku patnju i brigu koje neke majke proživljavaju tijekom svoje trudnoće. To donekle ublažava njihovu moralnu odgovornost. Međutim, društvo i medicina su tu kako bi pomogli, a ne naudili.

Namjerni pobačaj izaziva čudne reakcije u mnogih ljudi: ne dopušta se da koristimo riječ „ubijanje“, ne dopušta se da javno izlažemo slike pobačene djece (s prikazom glave, tijela i udova), govori se o pravu, pobačaj se uspoređuje s bilo kojom drugom medicinskom intervencijom, čak se ne dopušta moliti u blizini klinika u kojima se izvode pobačaji, a izbezume se kada im smireno govorite o radikalnoj razlici između Kulture života i Kulture smrti.

Već dugi niz godina, embrij i fetus mogu se vizualizirati dok su još u maternici, neonatologija je znatno uznapredovala, a bebe rođene s malom tjelesnom težinom uz pomoć odgovarajuće skrbi uspješno preživljavaju, uspostavili smo sustav socijalne zaštite kojim se zadovoljavaju potrebe i najmanjih, informacije o tome što je ljudsko biće neprestano se šire i mogu doći do onih koji žele biti informirani. No ipak, volja je mnogih da se pobačaji i dalje izvode. U njih nema kajanja, nema promjene stavova, nema otvorenosti poštivanju ljudskog života i drugih ljudi, ne osvrću se na Boga, ne žele vjerovati da smo na ovome svijetu samo na proputovanju te izloženi sudu, ne prihvaćaju Božju pomoć. Tvrdoglavi su.

No ljudsko biće stvoreno je slobodno, s ograničenom i potpomognutom slobodom, ali ipak slobodno. One koji ustrajavaju na ubijanju nevine djece (ostavljajući njihove majke u traumama) i ne pokaju se, sigurno će sustići kazna. Imali su i imaju priliku ispraviti stvar; ali to ne žele učiniti. Nevini će dočekati uskrsnuće, a njihovi nepravedni gospodari smrti, zbog dostojanstva koje slobodno ljudsko biće zaslužuje, dočekati će pakao. Čak i ako to Bog ne želi.

Opaska: Ono što kažem o pobačaju također se odnosi na nepravedne ratove i namjerno izazivanje gladi.

Izvor: https://www.fiamc.org/fiamc/history/past-presidents/dr-jos-maria-simon-castellvi-2006-2014/aborto-vendra-el-castigo/

R. Č.