24 lip 2025 KRASNO: Tijelovska godišnja duhovna obnova za članove HKLD-a

Tijelovska godišnja duhovna obnova za članove HKLD-a održana je u Svetištu Majke Božje u Krasnom od 19. do 22. lipnja 2025. 

Na Svetkovinu Tijelova, okupilo se 30-tak sudionika koji su  slavljenjem večernje mise u Svetištu Majke Božje u Krasnom započeli duhovnu obnovu.  Misu je predslavio voditelj ove, devetnaeste po redu, duhovne obnove, mr. sc. don Đuliano Trdić, dr. med., član svećeničkog bratstva Omnia Deo, župnik moderator u Sesvetskim selima. Na početku misnog slavlja pozdravio je sudionike duhovne obnove i naglasio kako je Euharistija zahvaljivanje. Prisjetio se da je i pred šest godina bio u ovom prekrasnom svetištu kao voditelj duhovne obnove za članove HKLD – a. U homiliji je kazao kako Bog našu sudbinu svakog dana oblikuje kroz Euharistiju. On svojom prisutnošću začuđuje ljudski duh. Spomenuo je primjer dvaju liječnika koji su uz Euharistiju promijenili svoj život. Bio je to španjolac Pedro Arrupe koji je nakon iskustva doživljenog u Lurdu napustio medicinu i postao svećenik, bio je i general isusovačkog reda. Način kako svjedočiti ljudima je pravo iscjeljenje u srcu kroz djela služenja ljubavi. Drugi je bio japanski liječnik, Takashi Nagai,, profesor radiologije, obraćenik na kršćanstv koji je liječio ranjene nastradale u Nagasakiju nakon eksplozije atomske bombu. Za njega  vrijedi epitet “mučenik  savjesti“ i nepopuštanje da se na zlo uzvrati zlim. Knjiga „Čovjek koji je tješio Nagasaki“ svjedočanstvo je njegovog života i djelovanja. Realna Kristova prisutnost promijenila je njihov život. Oni su svjedoci su ljubavi u svijetu kao i toga“ da nas Bog svaki dan mijenja. U procesu su beatifikacije.

Nakon večere slijedilo je uvodno predavanje uz razmišljanje „Zašto volim Isusa“. Ove godine na početku susreta pridružio se i predsjednik HKLD – a izv. prof. dr. Rok Čivljak. U subotu po običaju pošli smo u obilazak okolnih znamenitosti. Ovaj put do Kutereva u kojem je utočište za medvjede potom i do Kuće Velebit u Krasnom polju. Poslije podne nas je posjetio fra Jure Marčinković, bosanski franjevac i razveselio sudionike svjedočanstvom o svom životu i radu.

Kroz tri dana u nekoliko razmatranja don Đulijano je potaknuo sudionike duhovne obnove na razmatranje o bitnim stvarima važnim za duhovni život. O pristupu duhovnosti ovisi i naš duhovni život. Sakramenti su učinkoviti neovisno o našoj otvorenosti. Potrebno je ulaziti u osamu i kontemplaciju i sagledavati svoj život u Božjoj prisutnosti i kako nas on vidi. To je potrebno dnevno i tjedno a ne samo jednom godišnje. Aktivizam i preokupiranost sobom završi u dualizmu života. Sveci su duhovne vježbe nazivali pljuskom. Smisao DV /duhovnih vježbi/ je sabiranje strasti, povlačenje i sagledavanje što Bog od nas traži. On nas ne poziva  na osrednjost niti na mlakost već od nas traži svetost. Svetost nije za elitu. To je herojska moć da volim  drugog čovjeka. Najgore je kada čovjek ne zna zašto živi. Besmisao je jedna od najgorih patnji. Napasti proizlaze iz našeg karaktera. DV služe da upoznamo svoje neuredne sklonosti prema stvarima i da odredimo prioritete. Radoholičari od aktivizma ne vide kada griješe. Rade radi rada. DV su alat za duhovni rast. One su indikator našeg života. Pokreću dušu na glad i žeđ za Bogom i za popravkom i za promjenom. Aktivizam uzrokuje nutarnju rasijanost i nemir koji dovodi do drugih grijeha. Opasno je kada dualizam postane naša narav i kada grijeh postane navika počevši od previđanja malih stvari. Iz teorije kaosa poznato je da male početne pogreške dovedu do velikih posljedica čije je buduće razmjere nemoguće predvidjeti. U duhovnom životu ne postoje malene stvari. Duh Sveti pokazuje svijetu što je grijeh i koje su to male stvari koje treba mijenjati. Poguban je gubitak osjećaja za grijeh. Sklerokardija je otvrdnuće srca koje ne vidi da griješi. Potrebno je ispovjedati i lake grijehe i nadasve se čuvati teških. Ljudi ispuhani grijehom gube oduševljenje i ostaju slijepi za svoj i tuđi život, gube radost i stid. Zloća zasljepljuje. Navika na grijeh je stupanj ropstva. Ispovijed je jako važna da se ne stvaraju takve navike. Dobro je ispovijedati ponavljajuće grijehe i prema njima razviti senzibilnost i sebi ukazati na problem. Grijeh se polako nastanjuje i postat će sve gore ako se ne surađuje s Bogom. Zlo živi u tami i postane druga narav. Ponos je jedna od grana oholosti. Iz oholosti proizlazi i taština obojana  samodopadnošću i hrani se pohvalom od drugih. Ona može biti fizička vezana uz materijalno i intelektualna. Taština traži vjetar u leđa. Samodostatnost ne treba nikoga. Opasna je i preosjetljivost. Svatko u svom životu može prepoznati trenutke ranjivosti. Perfekcionizam je bolest taštine. Nije ni svaka pobuna kreposna. Istinoljubivi će čovjek prepoznati sebe. Čežnja za Bogom i istina  upisane su u čovjekovo srce.  Čovjek je ograničeno biče. Isus je odgovorio svojim Uskrsnućem  na pitanja ograničenosti života. Nepredvidive situacije dovode čovjeka u kušnju. One su križ i izazovi. Prilika za rast u svetosti a i u  čangrizavosti života. Bog od nas traži prihvaćanje koje je nerijetko prilika za izgradnju karaktera u svetost. Don Đulijano se na koncu osvrnuo koliko je u životu poguban gubitak radosti. Kao što moljac škodi odijelu tako žalost škodi tijelu. Žalosni kršćani nisu dobri svjedoci. Gubitkom molitve duša postaje duhovno lijena. Plodovi Duha Svetoga su Ljubav, Radost, Mir…Radost se vidi u očima, govoru i hodu. Ona je nutarnje stanje srca. Bog je čovjeku donio duboki nutarnji smisao stoga je neophodno biti zahvalan. Zahvalnost donosi radost. Nezahvalnost vodi u idolopoklonstvo. Bitno je prisjetiti se Božjih djela u našem životu te bezuvjetno davati i primati. Nezahvalan čovjek slijep je za Stvoritelja koji je izvor radosti. Na pojedinim primjerima pokazao je koliko se u životu dobro poslužiti i humorom. U svom pozivu čovjeku da ga slijedi Bog traži njegovu slobodnu volju.

Svaki dan je don Đuliano predslavio misu u Svetištu Majke Božje od Krasnog, koje je i mjesto jubilarnog oprosta. U homilijama je uputio sudionicima poticajne riječi za njihov duhovni život. Napomenuo je da se Bogu sviđa jednostavnost duše i da nas on poziva da budemo mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Tko želi biti velik neka pusti drugoga ispred sebe. Isus Krist je odgovor na sva pitanja. On je Gospodar života i on je pobijedio smrt. Od nas traži pobožanstvenjenje i da primimo Duh Svetoga. Duh Božji koji prebiva u nama stvara božanska bića. Bog otac snagom Duha Svetoga utiskuje sliku svoga Sina u svakog od nas i kod njega nema preslika. On ne oblikuje samo naše srce već i naš svjetonazor. Mi smo Božji originali i remek djelo Božje ljubavi. A Ljubav je ideal za koji vrijedi živjeti. Na kraju života će nas se pitati koliko smo ljubili. „Postanite nebo na zemlji! Ne mlaki, ispuhani već komad neba koje je poljubilo zemlju. Postanite hodajuće nebo!“ poručio je don Đulijano na kraju nedjeljne homilije.

Zahvalni organizatoru, voditelju i domaćinu otišli smo nadahnuti svojim kućama u nadi da ćemo se naći slijedeće godine na našoj jubilarnoj 20 – toj Tijelovskoj duhovnoj obnovi.

Dr. Danijela De Micheli Vitturi