ZAGREB: LITURGIJSKO SLAVLJE U GRKOKATOLIČKOJ KONKATEDRALI SVETIH ĆIRILA I METODA

U okviru korizmene pripreme za Uskrs, u konkatedrali Svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu je u četvrtak, 22. veljače 2024. s početkom u 18 sati, održano svečano liturgijsko slavlje. Liturgijsko slavlje je predslavio vlč. otac Nenad Krajačić, župnik župe svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu, uz nazočnost drugih svećenika i bogoslova. Slavlje je održano u Čirilometodskoj ulici 1 u Zagrebu, na Velikoposni četvrtak, u kojem je na poseban način, pjevanjem liturgije, bilo naznačeno ozračje prvoga korizmenog tjedna.

Duhovni nagovor u okviru liturgijskog slavlja, održao je vlč. Matej Zakanj, mladomisnik, župni vikar župe Svetog Pavla u Retkovcu i duhovnik Sekcije mladih Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD). Osim vjernika ove grkokatoličke župe, liturgijskom su slavlju prisustvovali i članovi HKLD-a, te vjernici bratovštine Marijanskog zavjeta za Domovinu.

Tijekom duhovnog nagovora, vlč. Zakanj se posebno osvrnuo na značenje sv. Bazilija Velikog, čija je ikona i relikvije smješteni na istaknutom mjestu u konkatedrali. Razmatrajući korizmeno vrijeme, posebno je naglasio aktualnost i tumačenje apostolskog nauka sv. Bazilija.

Sv. Bazilije Veliki, otac je istočnog monaštva, a sastavio je i svetu liturgiju (liturgija Bazilija Velikog). Uz ostala djela, napisao je i Ascetiku, koja sadrži vrlo korisna pravila i praktične pouke o krepostima i dužnostima monaha. U svojim je katehezama naglašavao važnost dviju dimenzija: milosrđa i poniznosti, koje predstavljaju savršen način življenja kršćanskoga života. On je uvijek naglašavao svojoj braći da moraju živjeti puninu onoga što je Isus Krist govorio – ljubav prema svome bližnjemu. Zato je na genijalan način uspio spojiti dvije strane kršćanskoga života: kontemplaciju i akciju. One se posebno očituju u suživotu i pomaganju svim kršćanima. Kao takav, ovaj je svetac bio jedan od utemeljitelja karitativnog rada kroz osnivanje bolnica i sirotišta.

Vlč. Matej Zakanj je pozvao prisutne da nauk sv. Bazilija Velikog pokušavaju slijediti sjedinjujući se s Kristom u molitvi, kako bi snagu te molitve prenosili na sve kršćane. Sv. Bazilija posebno je zanimalo Srce Isusovo, sjedište Njegova osjećajnog života. Isus je imao prave ljudske osjećaje koji su u isto vrijeme bili i sveti. Imati zdrav, normalan i razvijen osjećajni život, za čovjeka je veliko bogatstvo. Čovjek bez osjećaja duševno je sakat. Nedostaje mu nešto što je veoma važno za čovjeka. Čovjek koji se ne zna ničemu diviti, ni za čim čeznuti, ništa i nikoga ljubiti, pravi je duševni bogalj. A kad čovjeku nedostaju plemenitost, ljubaznost, požrtvovnost, ona neka unutarnja i vanjska finoća, on postaje grub i neosjetljiv za brata čovjeka koji je u potrebi.

U nastavku duhovnog nagovora, vlč. Zakanj je sve prisutne pozvao na dostojanstven korizmeni hod, prožet molitvom, postom i djelima milosrđa.

Nakon liturgijskog slavlja upriličeno je zajedničko druženje i razgledavanje stalnog postava Sakralnog muzeja Grkokatoličkog sjemeništa.

Zajedničko slavlje se nastavilo u 20 sati na Kamenitim vratima molitvom svete krunice, te prigodnom molitvom vjernika, što je organizirala bratovština Marijanskog zavjeta za Domovinu. Posebno je svečan i dirljiv dio večeri bio Molben Presvetoj Bogorodici. Na ovaj način, iskazano je štovanje Gospodinu i Bogorodici, te zajedništvo i ljepota kršćanskog slavljenja u duhu ekumenizma.

Tekst i fotografije: prof. dr. sc. Zora Zakanj

 

No Comments

Post A Comment