Pozdravni govor predsjednika doc. dr. sc. Roka Čivljaka na Obiteljskom hodočašću HKLD-a u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovac

sv josip

Poštovani članovi HKLD-a, članovi obitelji i dragi prijatelji,

zahvaljujem Vam na današnjem susretu i odluci da se uputite danas u Karlovac, u Nacionalno svetište sv. Josipa u Dubovcu.

U vaše i moje osobno ime dopustite mi da prve riječi zahvale uputim našem duhovniku don Ivanu Bodrožiću koji je predvidio misno slavlje, kao i domaćinu rektoru Svetišta mons. Antunu Senteu ml. koji nas je ovako lijepo primio.

Potom zahvaljujem domaćinima današnjeg druženja – članovima Podružnice HKLD-a u Karlovcu, osobito kolegicama dr. Ankici Pleša i dr. Maji Grba Bujević i našoj tajnici gđi Slavici Grubišić koji su se potrudili oko organizacije ovoga hodočašća.

Hvala i prof. dr. sc. Danici Galešić-Ljubanović, predsjednici Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” u Zagrebu na inicijativi da dosadašnji obiteljski susreti članova zagrebačke podružnice u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Dubovcu pred početak školske i akademske godine prerastu u nacionalno hodočašće HKLD-a.

Kao što su nas prethodno podsjetili naši duhovnici, Sveta Stolica objavila je 8. prosinca 2020. apostolsko pismo pape Franje „Patris corde“ (Očinskim srcem) u povodu 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve, čime je za sveopću Crkvu započela posebna Godina svetog Josipa koja traje do 8. prosinca 2021. godine. Ljubljeni otac, otac pun nježnosti, poslušni otac koji prihvaća; otac kojeg resi kreativna hrabrost, marljiv, uvijek u sjeni, tim riječima papa Franjo na nježan i dirljiv način opisuje svetog Josipa. 

U pozadini Apostolskog pisma krije se pandemija COVID-19 koja nam je – piše papa Franjo u pismu – pomogla da shvatimo važnost običnih ljudi, onih koji, daleko od očiju javnosti, svakodnevno iskazuju u kreposti strpljivosti i ulijevaju drugima nadu i potiču na suodgovornost. Po tome su nalik svetome Josipu, „čovjeku koji prolazi nezapaženo, čovjeku svakodnevne prisutnosti i povučenom u skrovitost“, a koji je ipak imao ulogu protagoniste u povijesti spasenja.

Ovo pismo kao da govori o zdravstvenim djelatnicima – mnoštvu skromnih i samozatajnih ljudi koji su odabrali prvo težak i zahtijevan put postati liječnikom, medicinskom sestrom, magistrom farmacije ili stomatologom (jer se studiji za stjecanje ovih zvanja smatraju najzahtjevnijima i najdugotrajnijima), potom se usavršavati cijeloga života (jer obavljanje ovih profesija neminovno zahtijeva cijeloživotnu edukaciju), i konačno služiti čovjeku u njegovim najtežim trenutcima: u trenutcima bolesti, patnje, stradanja i umiranja.

No ne samo to: zdravstveni radnici u trenutku skrbi za svojega pacijenta nerijetko moraju stupiti u kontakt i sa cijelom obitelji svojega pacijenta, imati sluha i za njihove priče, pružiti i njima savjet, toplu riječ… očinsku skrb. I tu zdravstveni radnik postaje poput oca, poput svetoga Josipa, onaj o kojemu ovisi preživljavanje i opstanak cijele obitelji.

Karlovac 6

To je na žalost došlo do izražaja osobito u ovoj godini sv. Josipa, 2020. godini, u kojoj se svijet suočio s velikom tragedijom pandemije bolesti COVID-19, koja još uvijek traje. Koliko je ljudi u proteklim mjesecima u svom smrtnom času zazivalo sv. Josipa, inače i zaštitnika bolesnih i umirućih, tražeći spokoj svoje duše u trenutcima kada su u izolaciji bili odvojeni od članova svoje obitelji, cijeloga svijeta. 

Tijekom ove pandemije oboljevale su čitave obitelji: djedovi i bake, očevi i majke, braća i sestre, muževi i žene, pa i djeca. Trebalo je imati hrabrosti i snage svakodnevno gledati u tolike tragedije koje je prouzročila ova pandemija i ne klonuti tijelom i duhom. Nerijetko smo doživljavali odlazak i više članova obitelji u svega nekoliko dana (prošli tjedan jedan naš kolega u tri dana izubio je i oca i majku!) što je sigurno ostavilo traga i na nas zdravstvene radnike koji smo o njima skrbili. Osim naših najbližih članova obitelji snagu su nam ulijevali naši kolege i prijatelji. No svakako i Nebeski Otac, po zagovoru Sv. Josipa, Marijina vjernog zaručnika, Isusova brižnog poočima, a našega očinskog zaštitnika. Naime, odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, sv. Josip proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda, a Papinskom odlukom “Quemadmodum Deus” Pia IX. od 8. prosinca 1870. proglašen je zaštitnikom sveopće Katoličke Crkve.

Zanimljiva je odluka Hrvatskog sabora koji je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog kraljevstva. Točnije, u saborskom protokolu na latinskom jeziku piše: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.” Svijest o tome da nam je sv. Josip zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli “da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…”. Tada je Hrvatska biskupska konferencija donijela odluku da se osobito mora štovati u Hrvatskoj. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nikada nije osporeno.

Prema odluci kardinala Josipa Bozanića na području Zagrebačke nadbiskupije započela je Godina svetog Josipa 19. ožujka 2017. godine, a povodom 330. obljetnice kako je Hrvatski sabor izabrao sv. Josipa za zaštitnika Hrvatske. No danas ga slavi cijeli svijet u sveopćoj Godini sv. Josipa koju je za cijelu Crkvu papa Franjo proglasio 8. prosinca 2020. godine.

Zanimljivo je da je sv. Josip zaštitnik i nerođene djece i trudnica. Sv. Josip zaštitio je Mariju i njezino nerođeno dijete, iako Isus nije bio njegov biološki sin. Sveti Ivan Pavao II. naglasio je ovu ulogu svetoga Josipa u zaštiti nerođenih u propovijedi koju je održao u svetištu svetog Josipa u poljskom Kaliszu. Tada je sv. Ivan Pavao II rekao: “Josip iz Nazareta, koji je spasio Isusa od Herodove okrutnosti, u ovom nam se trenutku prikazuje kao veliki podupiratelj razloga obrane ljudskoga života, od prvog trenutka začeća do prirodne smrti. Stoga na ovom mjestu želimo preporučiti ljudski život Božanskoj providnosti i svetom Josipu, posebno život djece koja još nisu rođena u domovini i širom svijeta. Život ima neprikosnovenu vrijednost i neponovljivo dostojanstvo, pogotovo jer je – kako danas čitamo u liturgiji – svaka osoba pozvana sudjelovati u Božjem životu.” Sveti Ivan Pavao II. toga je dana u svojoj homiliji više puta naglasio dužnost svakog pojedinca zaštititi život u maternici i nadahnjivati se sv. Josipom.

Neka i članovi Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva slijede uzor svetoga Josipa, nalaze u njemu nadahnuće za svoj život i rad, a u teškim trenutcima utjehu i put ka Spasenju.

Sancte Joseph, patrone S. Ecclesiae, ora pro nobis!

 

Molitva sv. Josipu:

Zdravo, Čuvaru Otkupiteljev,

Zaručniče Blažene Djevice Marije.

Tebi je Bog povjerio svoga jedinorođenog Sina;

u tebe se je Marija pouzdala;

s tobom je Krist postao čovjekom.

Blaženi Josipe, i nama

podari svoje očinstvo

i vodi nas na životnomu putu.

Izmoli nam milost, milosrđe i hrabrost,

i brani nas od svakog zla. 

Amen.

 

 logo HKLD 30 god