11 stu U Splitu održano predavanje o javno-zdravstvenom i teološkom značenju kruha

U ponedjeljak, 7. studenog 2022. godine u 20 sati je u prostorijama splitske Podružnice HKLD-a održano je stručno medicinsko i teološko predavanje kojima je poveznica bio kruh!  Tako smo u Splitu nastavili seriju predavanja u kojima se o „svakodnevnim stvarima i običajima“ govori i razmišlja iz javno zdravstvene i teološke perspektive, do sada smo na ovakav način govorili o vinu i o majčinom mlijeku/dojenju.  Prof.  Ivica Grković održao je prvi dio predavanja pod naslovom „Kruh i zdravlje“, a prof. don Ivan Bodrožić, duhovnik HKLD-a, nastavio je razmišljanje o kruhu temom „Svetopisamsko poimanje kruha: od simbolizma do stvarnosti“.

Profesor Grković je s nazočnima podijelio činjenicu da Hrvati jedu najviše kruha i drugih pekarskih proizvoda u Europskoj uniji, prosječno čak 62 kilograma po osobi godišnje. Pekarnice su najprometniji “fast food” lokali u Hrvatskoj, kultura kruha prilično je niska, uglavnom se traži što više za što manje novca, a u odlučivanju o kupovini cijena je bitnija od kvalitete. O važnosti i veličini pekarske industrije u Hrvatskoj govori činjenica da se u njoj vrti oko 5 milijardi kuna godišnje i da zapošljava oko 16 tisuća radnika. Kruh s namazom je naš najčešći odabir za doručak, konzumira ga 28% Hrvata. U zadnje se vrijeme često čuje da je kruh nezdrav, a postoje  cijele dijete usredotočene na izbacivanje kruha i drugih ugljikohidrata iz prehrane.

Proučavanjem načina života i navika u tzv. Plavim zonama, regijama na svijetu u kojima ljudi najduže žive i imaju najvišu kvalitetu života (a uključuju Sardiniju, Okinawu, Ikariju u Grčkoj, Nicoyu na Kostariki i Loma Lindu u Kaliforniji) pokušava se vidjeti je li, unatoč razlikama u krajoliku, kulturi i povijesti ovih zona, konzumacija hrane ima neke zajedničke osobine. Vidjelo se da biljna hrana čini oko 80 posto njihove prehrane, a otprilike 65 posto obroka temelji se na ugljikohidratima s naglaskom na cjelovite žitarice, voće, povrće i grah. Konzumiraju i puno kruha koju smatraju zdravom namirnicom, kruh česti sami pripravljaju koristeći nerafinirane, cjelovite žitarice te ga redovito uparuju sa svježim voćem, povrćem, grahom, orašastim plodovima, avokadom, lećom, sjemenkama i zdravim mastima poput maslinovog ulja. Omiljene vrste kruha su im kruh od kiselog tijesta, cjelovite pšenice, raži i/ili ječma, pita kruh te kukuruzni kruh.

U zaključku je prof. Grković rekao da je crni kruh koji je stoljećima smatran hranom sirotinje danas najčešći odabir osoba koje se brinu o svojem zdravlju i žele uravnoteženu prehranu.

Izlaganje prof. Bodrožića bilo je podijeljeno u tri dijela. U prvom dijelu bilo je govora o nekoliko ključnih starozavjetnih tekstova koji govore o kruhu ili su označavali događaj kruha za Božji narod. Prvi takav događaj bio je susret Abrahama i Melkisedeka, kada će Melkisedek kao „svećenik Boga Svevišnjega“ pred Abrahama iznijeti kruh i vino. Drugi važni trenutak je izlazak iz Egipta prilikom kojega su Izraelci blagovali beskvasni kruh. Zato će blagovanje beskvasnoga kruha ostati dio pashalnog obreda kojim su obnavljali spomen na oslobođenje. Jednako tako su beskvasni kruhovi bili važni i kod osobnih žrtava prinosnica koje su pobožni ljudi prinosili u Hramu Božjemu. Kao treći važni događaj bila je mana u pustinji koji su Izraelci blagovali kao Božji dar s neba. Svi ovi događaji bili su nagovještaj onog kasnijeg događaja koji je Kristova utjelovljenje i muka, to jest posljednja večera i euharistija. Sam Isus je bio onaj koji je ispunio starozavjetne nagovještaje one kasnije punine.

Upravo novozavjetni kontekst je bio predmet drugoga dijela izlaganja. I u ovom dijelu su bile tri bitne točke. Prva točka je bila Molitva Gospodnja i zaziv „kruh naš svagdanji daj nam danas“, pri čemu je istaknuto da je Isus pridavao važnost kruhu, te je zato svoje učenike tako poučavao molitvi. U ovom kontekstu kruh predstavlja sve ono što služi za život, a sveti će Ciprijan polovicom 3. stoljeća reći da kršćanima kruh svagdanji nije samo ovaj zemaljski, već onaj euharistijski. Druga važna točka u novozavjetnim spisima je umnažanje kruha koje su opisali sva četvorica Evanđelista, a u Ivanovu Evanđelju Isus sebe predstavlja kao Kruh koji je s neba sišao i koji daje život svijetu, čime se predstavio kao ona prava Mana koja je bila nagoviještena u Starome zavjetu. I treće važno mjesto govora o kruhu je bila Isusova posljednja večera, kada je uzeo kruh, zahvalio i blagoslovio govoreći: Ovo je moje Tijelo, ovo činite meni na spomen. Tako je dao smisao starozavjetnom beskvasnom kruhu koji su Izraelci blagovali kao kruh koji daje snagu izlaska iz ropstva i ulaska u slobodu.

U trećem dijelu izlaganja prof. Bodrožić je prikazao kako je prava kršćanska zajednica živjela od euharistijskog kruha. Ponajprije Euharistija je njima davala snagu u mučeništvu, čemu su svjedoci sv. Ignacije Antihijski i sv. Polikarp iz Smirne. Nadalje, Euharistija je bila nadahnuće za dijeljenje kruha s potrebnima, te su prvi kršćani znali donositi na euharistijsko slavlje hrane za potrebne, što su kasnije đakoni dijelili siromasima. Osim toga, kršćani su znali organizirati agape – dobrotvorne večere na kojima su prikupljali hranu za one koji su u oskudici. Nadahnuće za to im je bio upravo euharistijski kruh u kojem su primali Tijelo Gospodinovo, koje im je davalo snagu za mučeništvo i nadahnuće da dijele svoj kruh s gladnima.

U neizostavnom „praktičnom dijelu“ druženja imali smo prilike lomiti beskvasni kruh i uz njega degustirati fino, Imotsko crno vino kojima nas je prof. Bodrožić počastio, a mogli smo se uvjeriti i u izvrsni okus domaćeg kruha od kiselog tijesta gospođe Božene Grgić. Čini se da bi u idućoj prilici na ovakav način mogli obraditi ribe. Za Split i Splićane bi to svakako bilo jako prikladno!

Prof. Ivica Grković
predsjednik splitske podružnice HKLD-a