27 velj Što s liječnicima koji šire znanstveno neutemeljene informacije o COVID-19

U tijeku pandemije bolesti COVID-19 porastao je broj javnih nastupa liječnika i znanstvenika koji šire znanstveno neutemeljene informacije o bolesti COVID-19 i mjerama za njeno sprječavanje i suzbijanje. U članku nedavno objavljenom u JAMA raspravlja se o utjecaju takvih informacija na zdravlje pučanstva i mogućnostima sankcioniranja

U anketi koju je u prosincu 2021. godine provela Fondacija de Beaumont među američkim građanima, 78% ispitanika smatra da treba kazniti liječnike koji namjerno šire znanstveno neutemeljene informacije o pandemiji bolesti COVID-19. Stručna liječnička društva i regulatorna tijela se slažu s tim stavom, no vrlo je malo liječnika do sada bilo kažnjeno zbog širenja takvih dezinformacija.

Tako je, na primjer, liječnik Howard Goldman podnio tužbu protiv internista dr. sc. Josepha Ladapa zbog širenja sumnji o sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, korištenja potencijalno opasnih lijekova čiji učinak na COVID-19 nije dokazan te zbog izražavanja sumnji o učinku nošenja maski u sprječavanju prijenosa virusa. Istraga nadležnog tijela (Medical Quality Assurance Program) obavijestila je dr. Goldmana da postupak protiv dr. Ladapa ne može biti pokrenut jer u navedenom slučaju ne postoji kršenje zakona ili regulacija vezanih uz profesiju, unatoč tome što je dr. Ladapo nastavio promovirati stavove protivne službenim preporukama američkog CDC-a (Centers for Disease Control and Prevention) vezanima uz cijepljenje, maske i testiranje.

Znanstvenici Centra za sigurnost zdravstva Sveučilišta John Hopkins nedavno su procijenili da između 2 do 12 milijuna Amerikanaca nije cijepljeno zbog znanstveno neutemeljenih ili poluistinitih informacija o cijepljenju. Anketa tvrtke Axios-Ipsos dokazala je povezanost između podložnosti netočnim informacijama i vjerojatnosti da ispitanici ne budu cijepljeni.

„Liječnici nisu jedini izvor netočnih i poluistinitih tvrdnji, no njihove netočne tvrdnje imaju veću težinu jer su oni neposredno odgovorni za ljudsko zdravlje, a dezinformacijama potkopavaju povjerenje u odnosu liječnik-pacijent“, tvrdi liječnik obiteljske medicine dr. Gerald E. Harmon, inače predsjednik Američkog udruženja liječnika (AMA, American Medical Association) koje je izdavač jednog od najuglednijih medicinskih časopisa Journal of American Medical Association (JAMA).

Savez državnih liječničkih komora (FSMB, Fedration of State Medical Boards) i Američki odbor za medicinske specijalizacije (AMBS, American Board of Medical Specialties) u svojim su izjavama upozorili na pogrešne tvrdnje koje neki liječnici šire o pandemiji bolesti COVID-19. No mali je broj liječnika zbog toga bio sankcioniran. Netočne i poluistinite informacije širile su se i prije pandemije, ali su liječnici koji su ih širili privlačili manje pažnje, pogotovo prije pojave društvenih mreža. „Društvene mreže amplificiraju netočne tvrdnje relativno malog broja liječnika, što dovodi do privida da je struka podvojena“, tvrdi dr. sc. Rachel Moran, komunikologinja koja se bavi proučavanjem širenja netočnih i poluistinitih informacija putem društvenih mreža. Ona tvrdi da liječnici koji šire dezinformacije o cjepivima i protuepidemijskim mjerama često u svom vokabularu koriste stručne izraze kako bi pred laicima djelovali što uvjerljivije i stručnije.

Inače, državna su tijela kažnjavala samo one liječnike koji su nanijeli konkretnu štetu svojim pacijentima, a ne i one liječnike koji su nanijeli štetu pacijentima koji ih prate na društvenim mrežama. Kalifornijski liječnik Nick Sawyer bio je toliko frustriran dezinformacijama da je osnovao organizaciju No licence for disinformation – neprofitnu organizaciju koja zagovara strože kazne liječnicima koji šire znanstveno neutemeljene informacije. On tvrdi da širenje dezinformacija neće prestati dok god ne budu postojale sankcije za prenošenje netočnih tvrdnji.

Teksaška liječnica Mary Talley Bowden iz bolnice Houston Methodist Hospital bila je suspendirana pod optužbom da je promovirala neznanstvene stavove o bolesti COVID-19, uključujući promoviranje ivermektina za liječenje COVID-19. Nedugo poslije toga, dala je otkaz, a poslije i tužila bolnicu zbog skrivanja postotka cijepljenih pacijenata. U siječnju 2022. godine na društvenoj mreži napisala je svojim pratiteljima (kojih je tada bilo oko 50.000): „ne mogu pronaći niti jedan medicinski valjani razlog u korist cijepljenja.“ Do kraja siječnja imala je već 70.000 pratitelja.

U ovoj pandemiji dogodilo se nešto novo, što se prije nije događalo, a to je preispitivanje rada državnih stručnih medicinskih tijela. U saveznoj državi Floridi, kao i u nekim drugim državama, zakonodavci pokušavaju oduzeti stručnim medicinskim tijelima pravo izricanja disciplinskih mjera zbog širenja krivih informacija o bolesti COVID-19, pokušavajući to opravdati pravom na slobodu izražavanja. U saveznoj državi Tennessee već je izglasano sedam zakona koji sprječavaju disciplinsko sankcioniranje liječnika u navedenim slučajevima, a jedan je zakonodavac čak izjavio da bi volio u potpunosti ukinuti takve odbore. S druge strane, ne budu li regulatorna tijela nadležna za izdavanje licenci zdravstvenim djelatnicima sankcionirala takve slučajeve dovodi se u pitanje valjanost samih licenci i njihovog izdavanja. Važno je naglasiti da neki liječnici koji šire dezinformacije uopće nisu licencirani za rad u području infektivnih bolesti: teksaška liječnica Mary Talley Bowden koja promovira ivermektin za liječenje COVID-19 ima licencu iz područja otorinolaringologije i medicine spavanja, a internist dr. sc. Josepha Ladapo ima licencu Američkog odbora za internu medicinu, ali ju nije redovito obnavljao kako je propisano zakonom.

„Javnost ne može razlučiti ispravne od pogrešnih informacija kada se radi o medicini utemeljenoj na dokazima“ tvrdi bioetičar dr. sc. Arthur Caplan. „Pravo na slobodu izražavanja i profesionalno izražavanje nisu isto. Ako čovjek ima tumor, a liječnik mu kaže da nema tumor, to ne bi bila sloboda izražavanja, već kršenje liječničke prakse.“

Prijevod: Marko Skender, dr. med.

Izvorni članak:
https://jamanetwork.com/journals/jama/fullarticle/2789369