22 svi Profesor Branimir Richter: Faraonov san i eradikacija malarije u Tunisu

Podružnica HKLD-a “Branimir Richter” u Zagrebu održala je u srijedu 20. ožujka 2024. Korizmenu duhovnu obnovu i večer sjećanja na profesora Branimira Richtera, po kojemu je podružnica i dobila ime. Susret je započeo u 19 h sa Svetom misom za pokojnog profesora Branimira i suprugu Željku u Kapeli Ranjenog Isusa koju je predvodio rektor Kapele mons. Marijan Franjčić, a nastavio se sa druženjem u Dvorani Margarita Peraica, Praška 6/II, Zagreb, a potom i predavanjem pod naslovom “Faraonov san i eradikacija malarije u Tunisu” koje je održala prof. dr. sc. Marica Miletić-Medved.

Predavanje je bilo vrlo zanimljivo, nakon čega je nekoliko sudionika obnove, među kojima je bio i profesorov sin prim. Darko Richter, podijelilo neka sjećanja na profesora Branimira Richtera.

Željela bih, obzirom na izraziti pečat koji je profesor Richter ostavio u HKLD-u djelujući u njemu kroz niz godina, detaljnije prenijeti predavanje profesorice Miletić-Medved o životu i radu profesora Richtera s posebnih osvrtom na njegov rad na eradikaciji malarije u Tunisu. U predavanju, kao i u ovom osvrtu, korišteni su Profesorovi zapisi koji se navode.

Prof.dr.sc. Branimir Richter nestor je hrvatske parazitologije čijim se zaslugama u eradikaciji malarije Hrvatska ponosi jer je bila prvo kontinentalno područje u bivšoj Jugoslaviji u kojemu je malarija eradicirana 1954. godine.

On je bio ugledni član osnivač, dopredsjednik HKLD-a od 1991., gdje je i nakon umirovljenja ostao odgajatelj liječnika i uzor koji je mladenačke snove razumio, prihvaćao i pomagao da postanu dio stvarnosti koju danas živimo.

Ostavio je sjajan trag u znanosti i obrazovanju liječnika tijekom znanstveno nastavne karijere u ŠNZ „Andrija Štampar“ MF u Zagrebu. Kao predavač je uz propisani sadržaj uvijek donosio i stručne zanimljivosti s raznih strana svijeta na kojima je boravio kao priznati parazitolog, stručnjak i entomolog.

Kao prodekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1981. – 1985. izradio je prvi fakultetski Katalog znanja i vještina, a nastavnike je poticao na pisanje udžbenika kako bi se studentima medicine olakšalo učenje i polaganje ispita.

Pri Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji (SZO) profesor Richter je bio član skupine stručnjaka za malariju od 1955.– 1992. godine, a kao medicinski parazitolog  i malariolog aktivno je sudjelovao u suzbijanju malarije i nekih rijetkih tropskih bolesti u mnogim zemljama Afrike i Azije. U mnogo je navrata tijekom profesionalne karijere kao nastavnik sudjelovao na brojnim međunarodnim simpozijima i tečajevima o eradikaciji malarije.

Svjetski program eradikacije malarije proglasila je SZO 1955. godine, a ubrzo su ga počele provoditi mnoge države.

Suradnja među njima bila je bitna jednako kao i teritorijalni kontinuitet među uključenim zemljama. Preduvjeti uspješne eradikacije su potpuno pokrivanje zaraženog područja u potrebnom vremenu kontinuirano i istodobno.

Za malariju to kritično vrijeme jesu najmanje tri godine cikličkog prskanja zidova nastambi čovjeka i životinja.  Projekt je vrlo zahtjevan, a pretpostavlja već dobro organiziranu zdravstvenu službu, sređene uvjete u državi i financijsku podlogu.

Početkom ljeta 1964. godine profesoru Richteru je stigao prvi poziv iz Svjetske zdravstvene organizacija da u njeno ime, kao stručnjak za malariju, posjeti Republiku Tunis te izvidi stanje malarične endemije u toj mladoj samostalnoj državi.

Tunis je bio jedna od mediteranskih zemalja čije bi sudjelovanje bilo bitno za povezivanje i sinkronizaciju programa na cijelom Sredozemlju, no stanje malarije u njemu nije bilo jasno ni što se tiče intenziteta ni ekstenziteta, a što je za voditelja projekta eradikacije SZO bilo važno do kraja rasvijetliti.

Cilj misije bio je analiza malarične endemije, preduvjeta za pokretanje programa njezine eradikacije, kao i pokušaj ohrabrenja Vlade Republike Tunisa da prihvati program kao državnu obvezu.

Malarija se u Tunisu čas rasplamsavala, a onda opet „nestajala” tinjajući na sjeveru zemlje dok bi se na jugu javljali tek sporadični slučajevi koje je prenosila sezonska radna snaga sa sjevernih plodnih područja u vrijeme žetve ili berbe maslina.  Uvođenjem lijekova i prestankom gladi malarija bi se malo smirila, a potom u manjem opsegu još jednom vratila.

Nakon II. svjetskog rata, uoči oslobođenja od francuskog protektorata 1956. godine, zbog dulje je suše zavladala glad i pokrenula velike mase stanovništva, posebno iz južnih polupustinjskih područja, koje su na bogatom sjeveru tražile hranu za preživljavanje i pri tome postajale žrtvom malarije koja tamo nikada nije nestala.

Prikupljajući podatke na terenu i u središnjim ustanovama u Tunisu profesor Richter je uočio nekoliko važnih čimbenika za pojavu malarije, kao što je npr. velika uloga sezonske radne snage u prenošenju malarije iz plodnih sjevernih pokrajina oaze u inače siromašne krajeve na jugu i obronke Atlasa na zapadu. Također je u arhivu Središnjeg laboratorija za malariju u Tunisu prikupio podatke o mikroskopski potvrđenim slučajevima malarije od 1922. do 1963. godine i prenio ih na papir. Uočio je da se neočekivano veliki val malarije poklopio s velikom gladi 1947. – 49. godine. Naslućujući da je glad bila povezana sa sušom, u zračnoj luci El Aouine prikupio je i klimatološke podatke. Srednja vrijednost oborina od 1901. – 1963. godine iznosila je 426 mm s godišnjim oscilacijama od 300 – 750 mm u ritmu od 5 – 6 godina.

„Suša, glad, plodne godine i njihovo ritmičko izmjenjivanje odjednom su me podsjetile na biblijsku priču o Josipu, sinu patrijarha Jakova i njegovom tumačenju sna egipatskog faraona.” rekao je jednom Profesor.

Faraon sanja sedam ugojenih krava koje pasu pored Nila dok idilu ne pokvari sedam mršavih i gladnih krava koje ih sve prožderu. Josipu je Božja poruka jasna: dolazi razdoblje izobilja od sedam rodnih i plodnih godina iza kojeg slijedi niz od sedam gladnih godina. Upozorava faraona da urod iz vremena obilja pokupi u žitnice i čuva za teška vremena suše (Post 41.17-36).

„Slika me je podsjetila na grafikone koje sam iscrtao na temelju podataka iz Središnjeg laboratorija i pluviometrijskih podataka tuniškog aerodroma.

Biblijski pisac poslužio se tada brojem sedam dok je suvremena meteorologija bila nešto točnija i bilježila kvinkvenalni ritam.

Moja dva grafikona svedena na superponiranu sliku dobila su smisao, a kretanje morbiditeta malarije u Tunisu svoje tumačenje pa čak i prediktivnu vrijednost.”

„Postalo je jasno da obilje oborina pogoduje širenju malaričnih vodenih površina i bujanju anofelizma, pa tako i porastu broja novih slučajeva malarije. Istovremeno bujaju i poljoprivredne kulture i povećava se potražnja za radnom snagom u vrijeme žetve ili berbe što pokreće sezonske migracije, a one opet širenje malarije unutar naseljenih dijelova zemlje.

Jake suše uzrokovat će oskudicu hrane što će u ekstremnim okolnostima pokrenuti mase iz manje plodnih krajeva u bogate, kako radi prehrane ljudi tako i radi ispaše životinja.”

„Boravak u Tunisu bližio se kraju, a izvještaj je bio zaokružen. Izvještaj sam iznio  ministru za zdravstvo u opuštenom razgovoru.  Pokazao sam mu grafikone i pola u šali, pola u zbilji upozorio da bi slijedeća 1965. godina mogla biti opet malarična.

Jednak izvještaj podnio sam u Ženevi i potkraj godine dobio obavijest iz Ženeve da je Tunis uistinu opet pogodio val malarije, a u 1966. godini povjerena mi je nova, ovaj put jasno definirana misija – izrada prednacrta programa za eradikaciju malarije u Tunisu i pokretanje nastavne baze za izobrazbu osoblja s demonstracijskom zonom kako bi kampanja mogla početi 1968. godine.“

„Jedna biblijska priča koja ima svoje temelje na povijesnim zbivanjima u drevnom Egiptu, pomogla mi je svojom slikovitošću da to shvatim na primjeru endemoepidemije malarije u Tunisu i sebi razmrsim naoko nepovezane podatke o gladi, sušnim i kišnim periodima te o hirovitoj dinamici malarije u modernome vremenu.” (prof. Richter)

Profesor Branimir Richter isticao je kako su za sveučilišnog nastavnika važne tri dimenzije – pedagoška, stručna i znanstvena. Naglašavao je potrebu za intenzivnim programom trajne edukacije visokoobrazovanih zdravstvenih stručnjaka, u kojem je uvijek bilo mjesta i za etičke aspekte zadane tematike. Program trajne liječničke edukacije koji je profesor započeo, s vremenom se sve više širio i zadobio svoje mjesto u sustavu edukacije Hrvatske liječničke komore.

Profesor Richter i nekolicina članova HKLD-a su također unijeli novost u Kodeks medicinske etike Hrvatskoga liječničkog zbora ističući ‘pravo liječnika na prigovor savjesti,’ te ‘poštivanje ljudskoga života od njegova početka do smrti.’

Ispred Hrvatske akademije medicinskih znanosti 1988. godine profesor Richter je organizirao i znanstveni skup o telemedicini u Hrvatskoj, citirajući u zborniku Hundertwasera:

„Kada sanjaš sam – to je samo san. Kada nas sanja više zajedno to je početak nove stvarnosti“.

U nadi da će djelovanje profesora Richtera i dalje nadahnjivati članove HKLD-a želim i nama da zajedno sanjamo i tako započinjemo nove stvarnosti.

Tekst: Rožica Krnjak, dr. med. i prof. dr. sc. Marica Miletić-Medved, dr. med.
Fotografije: Prim. Ivan Barišić, dr. med.