29 sij Poziv na zajedničku proslavu Dana života, u nedjelju, 4. veljače

Poštovani i dragi članovi HKLD-a,

Pozivamo Vas da u nedjelju 4. siječnja 2018. godine Misu planirate u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda na Gornjem grad gdje ćemo zajedno sa inicijativom 40 dana za život i udrugom Hrvatska za život proslaviti Dan života. Poziv u prilogu!

MEĐUNARODNI DAN ŽIVOTA

Radujemo se što Vas možemo pozvati na zajedničku proslavu Dana života, u nedjelju, 4. veljače 2018. u grkokatoličkoj konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda, Ćirilometodska 1 (Gornji grad), Zagreb.

Liturgiju s početkom u 18h predvodit će o. Danijel Hranilović, župnik grkokatoličke župe Sv. Ćirila i Metoda i duhovnik inicijative „40 dana za život“.

Uz članove i prijatelje HKLD-a sudjelovat će i članovi inicijative „40 dana za život“.

Nakon liturgije slijedi zajedničko druženje.

Radujemo se susretu s Vama!

HKLD, Podružnica „Branimir Richter“ Zagreb

i Sekcija farmaceuta i medicinskih biokemičara

PORUKA VIJEĆA HBK-a ZA ŽIVOT I OBITELJ POVODOM DANA ŽIVOTA 2017.

SUOČAVANJE SA STVARNOŠĆU STARENJA KAO PRILIKA ZA RAST

Sestre i braćo u Kristu, poštovani ljudi dobre volje!

Proslava Dana života, prve nedjelje u veljači, uvijek iznova prigoda je za promišljanje o ljepoti dara života, koju ove godine želimo sagledati osobito u njegovoj završnoj etapi. Nakon što smo prošle godine stavili poseban naglasak na demografsku problematiku, kao logičan nastavak za Dan života 2017. godine nametnula nam se tema suočavanja sa stvarnošću starenja, počevši od osobne preko obiteljske i crkvene pa sve do one društvene razine. Prateći demografske pokazatelje i projekcije, ali i uviđajući osobne i obiteljske drame mnogih naših bližnjih starije dobi, pitanje starenja iz godine u godinu neminovno će biti sve aktualnije. Znanstvenici na Zapadu, kojemu i Hrvatska pripada, ovo su stoljeće nazvali stoljećem starenja. Stoga ovom porukom želimo senzibilizirati ponajprije vjernike, ali i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, na potrebu suočavanja sa starenjem, kako bismo starost prepoznali kao priliku za rast.

Osobno suočavanje – prilika za rast u mudrosti i svetosti

Starenje je neizbježnost redovitoga tijeka ljudskoga života na putu prema prijelazu u vječni život. Htjeli mi to ili ne, i ma koliko je pokušali usporiti, starost će doći. Ovozemaljski je ljudski život krhak i prolazan. Iako se na starost danas ne gleda pozitivno te se starije osobe u utilitarističkom shvaćanju svijeta sve više pokušava prikazati kao teret društva, što za posljedicu ima njihovu marginalizaciju i sve veću isključenost iz društvenih procesa, ne bi nas smjela zahvatiti malodušnost kada zakoračimo u to razdoblje života. Naprotiv! Osobno suočavanje sa starenjem i svime što ono sa sobom prirodno nosi u biološkom i psihološkom smislu nužnost je kojoj treba pristupiti uvažavajući osobito duhovnu dimenziju čovjeka. Sveti papa Ivan Pavao II. u Pismu starijim osobama starost naziva »doba mudrosti«, označavajući je i kao »konačno razdoblje ljudske zrelosti« i »izraz Božjega blagoslova«. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić nazvao ju je »milosnim vremenom« (Veritas, br. 4, travanj 1999.). Papa Franjo ju je, slaveći nedavno svoj osamdeseti rođendan, nazvao »sjedište mudrosti«. Neki starost iz različitih razloga ne će dočekati, ali oni koji njome budu blagoslovljeni pozvani su iskoristiti to milosno vrijeme kako bi rasli u mudrosti i svetosti te mogli imati radosnu i plodnu starost, ispunjenu mirom, vjerom i molitvom.

 Suočavanje u kontekstu obitelji – prilika za rast u uvažavanju i ljubavi

Biblija izrijekom poziva na poštivanje starijih. To se ponajprije odnosi na obvezu djece prema roditeljima uobličenu u četvrtoj Božjoj zapovijedi: »Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Gospodin, Bog tvoj« (Izl 20, 12). Ne samo da djeca time ispunjavanju svoju dužnost, nego, budući da je to prva zapovijed s obećanjem, njeno poštivanje, »zajedno s duhovnim plodovima, jamči ovozemne plodove mira i blagostanja« (KKC, 2200). Sv. Ivan Pavao II., papa, s pravom je zaključio da bi »najbolje rješenje bilo da starije osobe ostanu sa svojom obitelji, uz jamstvo učinkovite socijalne skrbi za sve veće potrebe koje iziskuje njihova dob ili bolest« (Pismo starijim osobama, br. 13). Uistinu, obitelj, a osobito ona kršćanska, trebala bi biti najbolje mjesto za dostojanstvenu starost njezinih starijih članova, a društvo bi tu njezinu ulogu trebalo primjereno vrjednovati i jamčiti odgovarajuću socijalnu skrb. Papa Franjo na općoj je audijenciji 4. ožujka 2015. cijelu katehezu posvetio važnosti baka i djedova, osobito istaknuvši njihovu molitvu kao dar i bogatstvo, ali i ono što ih sprječava da im »srce otvrdne u negodovanju i sebičnosti«. Suočavanje sa starenjem u obitelji dragocjena je prilika za rast u uzajamnom uvažavanju i ljubavi svih njezinih članova. Tu se priliku nipošto ne bi smjelo propustiti udaljavanjem starijih iz vlastite životne sredine ili neprimjerenim odnosom prema njima jer su izvor brojnih blagodati, osobito u smislu uloge baka i djedova u životu unučadi.

 Suočavanje u kontekstu Crkve – prilika za rast u milosrđu i zajedništvu

Crkva je neumorna u poticanju na skrb o potrebitima, pa tako i o starijim osobama. To čini kroz dokumente učiteljstva te konkretnim zauzimanjem bilo kroz pastoralne strukture, bilo kroz strukture Caritasa. U Hrvatskoj tako djeluju biskupijski domovi za starije i nemoćne svećenike, domovi za starije osobe pod upravom redovničkih zajednica, hospiciji i humanitarne katoličke udruge. Međutim, na tome ne treba stati, nego predano raditi na ispunjavanju želje pape Franje koji bi želio »Crkvu koja izaziva kulturu odbacivanja preobilnom radošću zagrljaja između starijih i mladih« (Amoris laetitia, 191), ali i pristupajući osmišljavanju duhovnosti starijih osoba, na što također poziva. Nastavljajući u svom djelovanju prošlogodišnji jubilej, suočavanje sa starenjem u kontekstu Crkve postaje prilika za rast u milosrđu i zajedništvu mladih i starijih.

 Suočavanje u kontekstu društva – prilika za rast u čovječnosti i solidarnosti

Statistički podatci neumoljivo pokazuju stvarnost da je naša populacija sve malobrojnija i sve starija, među ostalim i zato što više ljudi umire nego što ih se rađa. Činjenica da su, prema podatcima Ujedinjenih naroda, Hrvati jedna od pet najstarijih populacija u svijetu, oglašava zvono na uzbunu. Nastavak tih trendova vodi, kako zabrinuto tvrde neki od naših poznatih demografa, prema skorom urušavanju cijeloga sustava, počevši od zdravstva, obrazovanja, rada i, naposljetku, mirovinskoga sustava. Iz te spoznaje i činjenice proizlazi dužnost svakom čovjeku iskazivati čovječnost i solidarnost radi nas samih, ali i radi budućih naraštaja. Trebamo to činiti na samom početku ljudskoga života, od začeća, ali i u svim etapama života, uključujući i onu posljednju, starost, kojom najčešće završava ljudski život. Trebamo učiniti sve što je u našoj moći da se svaki začeti ljudski život ima priliku roditi, ali i da svaki čovjek može dostojanstveno živjeti. To drugo danas je osobito ugroženo kad je riječ o starijim osobama. Zato nam u odnosu prema starijim osobama valja učiniti odlučne korake kako bi se nadišao pristup osobi obilježen diskriminacijom na temelju dobi. Na tom tragu treba razvijati gerijatriju i gerontologiju, kao i palijativnu skrb, te sprječavati ugrožavanje dostojanstva starijih, diskriminaciju i nasilje nad njima u svim pojavnim oblicima, uključujući i eutanaziju. Starije osobe imaju pravo na dostojanstven život, imaju pravo na život bez diskriminacije i nasilja. Oni su za nas puno učinili, na nama je da im uzvratimo odgovarajućom skrbi. No to nije samo pojedinačna odgovornost, nego i društvena. Osobito ističemo odgovornost države, ali i cjelokupnoga društva, uključujući vjerske zajednice, da se ojačaju (izvan)institucionalni oblici skrbi o starijima, osobito u sredinama koje su zahvaćene jakom depopulacijom i demografskim pražnjenjem.

 Braćo i sestre!

Suočavanje sa starenjem te stvaranje uvjeta za dostojanstveno i aktivno starenje, u kontekstu suodgovornosti, zadaća je svih društvenih čimbenika. Pritom treba imati na umu da se, kako je govorio papa u miru Benedikt XVI., »humanost društva mjeri u odnosu prema starijima« (iz govora Zajednici sv. Egidija 12. 11. 2012.).

Neka nas u ispunjenju te zadaće prati zagovor svetih staraca Šimuna i Ane, koji su u svojoj starosti dočekali ispunjenje svojih snova i nadanja razdragano uzevši u ruke dijete Isusa kada su ga Josip i Marija donijeli na prikazanje u jeruzalemski Hram. Takvo ispunjenje snova i nadanja u prigodi Dana života želimo svim starijim osobama, ali i svima nama koji smo na putu prema toj etapi života. Neka nam je svima blagoslovljen Dan života 2017.!

Zagreb, o blagdanu sv. Anđele Merici, djevice, 27. siječnja 2017.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj

mons. Mate Uzinić,

dubrovački biskup

i predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj

Poruka biskupa Semrena za Dan života 2018.

Zaštita života i pravo na život od samog začeća

Razmišljajući o Danu života, razmišljamo o obitelji u kojoj se rađa život, o dostojanstvu obitelji, o dostojanstvu roditelja i djece. Bračni parovi u Bosni i Hercegovini sve kasnije postaju roditeljima, a to je još vidljivije u srednjoeuropskim i zapadnoeuropskim zemljama. Prosječna dob u kojoj žena rađa prvo dijete postaje sve viša, a povećava se i prosječna dob za dobivanje drugoga i trećega djeteta. Natalitet opada i to je trajan proces, dok istodobno raste broj onih koji ne žele djecu. Roditeljstvo nosi sa sobom strahove i zahtjeve za novim spoznajama. Prijelaz u roditeljstvo traži od bračnih parova sposobnost za preoblikovanje uloge muža i žene, jer kad se rodi dijete također se „rode“ muž i žena kao otac i majka. To je ta promjena iz bračnoga u roditeljski par, koja uključuje promjenu muža i žene u svim aspektima njihovih bića. Iskustvo prijelaza iz bračnoga u roditeljski par jest iskustvo krize, koje može biti plodno ukoliko je otvoreno novim vrijednostima. Riječ je o kvaliteti odnosa među roditeljima, jer za vrijeme trudnoće počinje proces sazrijevanja bračnih parova koji ih preoblikuje u roditeljske parove. Mladi bračni parovi u procesu sazrijevanja trebaju pomoć cijele obitelji te svoje šire crkvene i društvene zajednice.

Uloga žene i muškarca u braku promijenila se otkako su žene stupile u svijet rada. Žene su pozvane da se ostvare i na profesionalnom području, tako da danas muškarac preuzima poslove u kući, što uključuje brigu za djecu i njihov odgoj. Iako žene danas rade, kad se rodi dijete ipak one ponovno preuzimaju najveći dio poslova u kući. Proces podjele poslova u obitelji se nastavlja, pa očevi postupno preuzimaju zadaću skrbi za djecu i za njihov odgoj. Za roditelje s malom djecom velika je zadaća pomiriti obiteljske i poslovne obveze. Zato je potrebna fleksibilnost i u obitelji i na radnom mjestu. Danas nema jasnih odgojnih modela na koje se majke i očevi mogu pozivati, pa dolazi do dezorijentacije u njihovim međusobnim odnosima i u njihovu odnosu prema djeci. Mladi roditelji napuštaju zastarjele sheme iz prošlosti, ali još uvijek ne pronalaze nove modele ponašanja u sadašnjosti. Dijeljenje obiteljskih i profesionalnih obveza zahtijeva od roditelja da izađu iz svojih tradicionalnih uloga i da se dogovaraju o novim oblicima djelovanja.

U obitelji najjasnije dolazi do izražaja uvjerenje da su ljudi relacijska bića, jer su muž i žena, koji su ujedno otac i majka, to što jesu upravo su po relaciji prema drugome. U toj relaciji ljubav se čisti od egoizma i postaje produktivna. Upravo u relaciji prema drugome čovjek postiže svoje najveće ostvarenje, a ne u negaciji drugoga. Takva je ljubav otvorena novom životu, tj. rađanju djece. Priznati drugost drugoga znači nadići svoje vlastito Ja i tako mu omogućiti obogaćenje u otvorenosti prema drugima i prema apsolutno Drugom (tj. prema Bogu). Obitelj je zbog toga mjesto u kojem osobe postaju slobodni i odgovorni nosioci humanizma. Također, u obitelji različite generacije imaju mogućnost da se uzajamno razumijevaju i prihvaćaju.

Da je život Božji dar i da je ljubav Božji dar, to se najjasnije očituje u obitelji, koja veliku ulogu ima u prenošenju vjere djeci. Moramo biti svjesni da svako novo biće koje dolazi na svijet jest nositelj jedine i neponovljive sudbine. To je tajna koja se prihvaća i poštuje. Dijete ne smije biti ničije sredstvo. Ono je svrha. Ono je individualno biće, različito od drugih i neponovljivo. Cilj je odgoja slobodan čovjek koji će iz svoje slobode poštivati drugoga i širiti ljubav prema Bogu i bližnjemu.

Značajno je primijetiti važnost uzajamnoga sazrijevanja roditelja i djece. Jednako su danas u krizi i djeca i roditelji: velik broj roditelja živi bez djece, ali i velik broj djece živi bez svojih roditelja. Ljubav ujedinjuje, povezuje, daje smisao, jamči trajnost i izgradnju obitelji. Ljubav briše udaljenosti između roditelja i djece te između roditelja među sobom.

Moramo se suočiti s činjenicom opadanja nataliteta, što je velika opasnost za gospodarsku, društvenu i kulturnu budućnost europskih naroda. Ovdje posebno ističem Bosnu i Hercegovinu i hrvatski narod u njoj. Obitelj se ne može dokidati, njome se ne smije manipulirati. Stoga je neprimjereno brkati obitelj s drugim oblicima zajedničkoga života.

Ovom prigodom u ime katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem vapaj za obnovu obitelji – za rađanje djece, za obnovu Crkve i naroda. Zahvaljujem svima vama, svećenicima, redovnicima i drugima koji se na razne načine trudite oko stvaranja kulture i civilizacije života, a suzbijate kulturu smrti.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj Domovini koji s velikom odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade „Da životu“, koju smo ustanovili prije više godina, a koja potiče naše hrabre bračne drugove da budu spremni imati više djece.

Zahvaljujem i karitativnim i molitvenim skupinama koje se veoma trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog Životvorac! Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!

Banja Luka, Prvomučenici Franjevačkog reda, 16. 1. 2018.

Mons. Marko Semren,

pomoćni biskup banjolučki i

predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH