12 ožu POŽEGA: PRIM. GEORGIJE DIKLIĆ – DOBITNIK NAGRADE ZA ŽIVOTNO DJELO

Najstariji živući primarijus požeške bolnice dr. Georgije Diklić, zajedno sa svojom pokojnom suprugom Verom član Podružnice HKLD-a u Požegi od njezinog osnutka, dobitnik je nagrade Grada Požege za životno djelo

Rođen je 14.11.1933. godine u Dopsinu (Vladislavci). Nakon završene osnovne škole u Osijeku, pohađa požešku gimnaziju, a potom završava medicinski i veterinarski fakultet u Zagrebu. Zaposlio se u Medicinskom centru u Požegi. Nakon završene specijalizacije u Zagrebu 1970. godine osniva Odjel radiologije u požeškoj bolnici. Prim. Diklić objavio je značajan broj radova kao prvi autor iz područja kliničke radiologije, u za to doba istaknutim časopisima. Kao pomoćnik ravnatelja dao je značajan doprinos u izgradnji požeške bolnice u kojoj je proveo cijeli radni vijek.

Pored liječničkog poziva, angažirao se u kulturnom i vjerničkom životu Požege i Hrvatske. Značajan doprinos dao je u organizaciji arheološkog iskapanja benediktinske opatije svetog Mihovila na lokalitetu Rudine. Objavio je samostalne publikacije Iskrice duha (2002), Didine pjesmice (2008), Zavičajne ravni (2010), Izazovi pogleda (2021) i Promišljanja (2023). U pripremi je i monografija o plemićkoj obitelji Kraljević iz koje potječe njegova pokojna supruga Vera. U Domovinskom ratu bio je predsjednik Mirotvornog pokreta koji je pridonio mirnoj predaji požeške vojarne.

Kao kršćanin dao je neprocjenjiv doprinos ekumenizmu. Na njegova ekumenska razmišljanja utjecali su njegovi roditelji, supruga Vera te intenzivna suradnja s kardinalom Franjom Kuharićem, biskupima Đurom Kokšom i Antunom Škvorčevićem, episkopom Emilijanom Marinovićem, don Živkom Kustićem, akademikom Matkom Peićem i drugima. Kao član Republičke vjerske komisije sudjelovao je u organizaciji prvog dolaska Pape Ivana Pavla II. U Hrvatsku 1994. godine.

Životni put prim. Diklića put je hrabrog i dosljednog liječnika, kršćanina i humanista. Temelj njegovog životnog djela je poštivanje svakog ljudskog bića, njegovog identiteta te uvažavanje i spajanje različitosti. Svojim životom ističe jedinstvo fizičke i psihičke komponente čovjeka, franklovski im dodaje nedjeljivu duhovnu komponentu, a štamparovski dodatno i socijalnu.