Događaj je organiziralo Hrvatsko katoličko liječničko društvo, podružnica Zadar, a prigodnu tematsku riječ na početku tribine uputio je i njihov duhovnik don Martin Jadreško. Glazbeno je nastupio VIS Magnificat HKUMST-a Zadar

U vremenu učestalijeg rađanja djece putem surogat majčinstva i u sklopu javne rasprave o donošenju Zakona o pobačaju u Hrvatskoj, dr. Mirjana Radan, specijalistica ginekologije i opstetricije održala je tribinu stručno izlažući o aktualnim temama: zamjenskom majčinstvu, pobačaju i prizivu savjesti, u četvrtak 28. ožujka u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Dr. Radan, subspecijalistica fetalne medicine i opstetricije puno je istraživala i doktorirala na temi zamjenskog majčinstva i potpomognute oplodnje te je opisala sve implikacije surogatstva, poručivši: „Zdrav razum, osvijetljen iskustvom i svjetlom Božjim u smislu mudrosti – zdrav razum je dosta za to shvatiti“. „Zamjensko majčinstvo (ZM) je najsloženiji medicinsko-socijalno-pravni oblik ljudskog zanošenja. Ono je jedna od posljedica umjetnih metoda potpomognute oplodnje. ZM danas je posebna svjetska industrija, teška nekoliko milijardi dolara.

S obzirom i na mogućnost biranja i dizajniranja djece, neki su spremni dati 95 000 do 160 000 dolara za takav jedan proces zamjenskog majčinstva. Inače, jedan proces surogat majke prosječno košta između deset i trinaest tisuća dolara. Umjetna oplodnja je stara pedesetak godina, a zamjensko majčinstvo četrdesetak godina. To su mlade metode. Taj val iz svijeta dolazi nama. U Hrvatskoj postoje djeca rođena surogat majčinstvom. To nije pravno uređeno“ rekla je dr. Radan.

Čimbenici ZM-a su zamjenska majka i ljudi koji službeno kod nje naručuju da im ona začne, nosi i iznese trudnoću, da rodi dijete i da ga se odmah nakon poroda odrekne. To se regulira ugovorom. Zamjenska majka potpisuje ugovor. Dvije osnovne vrste zamjenskog majčinstva su altruistično koje je rijetko i komercijalno, za novac. Poželjno je da surogat majke nisu prevelike izobrazbe, da su srednje životne dobi, da imaju svoju biološku djecu, da se lakše odrekne djeteta. To su žene iz siromašnijih zemalja, uglavnom iz Rusije, Ukrajine, Indije i u tim zemljama iz siromašnijih slojeva društva.

„Strašna je činjenica da jedno dijete može imati zapravo pet roditelja. Naručitelj i naručiteljica trudnoće (roditelji 1 i 2), davatelj spolnih stanica (roditelj 3), davateljica jajne stanice (roditelj 4) i surogatna, zamjenska majka (roditelj 5) koja će po ugovoru dijete začeti, nositi, roditi i predati. Za takvo dijete roditeljski autoritet cijepa se na pet autoriteta. Dijete vidi višak oko sebe. Zašto dva oca, zašto dvije majke? Nije prirodno“ upozorila je dr. Radan.

Razlozi za ući u proces ZM-a su gubitak reproduktivnog zdravlja žene, oboljenje reproduktivnih organa zbog čega žena ne može roditi. Jednostavniji razlozi su da se žena boji trudnoće te trend po kojem umjetnici, pjevači, glumci, takvim načinom dolaze do djeteta, pa misle: ‘To je moderno, zašto ne bi i mi?’. „ZM srozava društvo, potiče kriminal, reproduktivnu prostituciju, reproduktivni turizam, genetički primitivizam, srozava ljudski rod narušavajući normalno grananje ljudske obitelji, arborizira obiteljsko stablo.

Reproduktivni turizam znači da su mnoge zemlje prepoznale da to nije dobra praksa, ne odobravaju je, ali ljudi se snađu. Otputuju u druge zemlje, riješe pitanje ZM-a, dobiju dijete, snađu se glede papira. Reproduktivna prostitucija znači da se nekada surogat majčinstvo može događati izravnim bračnim činom zamjenske majke i plodnog oca iz neplodnog para. Genetički primitivizam nastaje kada ljudi kažu: ‘Ja mogu voljeti isključivo dijete koje sa mnom ima genetsku vezu’. Često je to zbog nasljeđivanja materijalnih dobara, želi se da obiteljsko nasljeđe ostane u obiteljskom krugu“ rekla je dr. Radan.

Istaknula je da brak mogu tvoriti muškarac i žena, ali to im ne daje pravo na stopostotno imanje djece. Kada roditelj sebi da ta svoja prava, ona se nazivaju ‘samoprisvojena prava’. „Dar je hoće li oni imati djecu ili ne. Svako dijete, bez obzira kojim načinom došlo na svijet: iz predbračnog ili bračnog odnosa, iz laboratorija, silovanja, umjetne oplodnje, preljuba – svako dijete je jednako vrijedno, poželjno, drago i vrijedno naše najveće brige i pažnje. Ali, način kako je došlo do trudnoće je odgovornost koju će preuzeti odrasli“ poručila je dr. Radan, upozorivši da se roditelji i stručnjaci nekad zaigraju božanstva. Daju sebi pravo da izaberu, dizajniraju, kreiraju dijete: boju očiju, kosu, karakterne osobine, uzme se stanica od sportaša, manekenke, da dijete bude ‘savršeno’.

Netko proda svoje spolne stanice da bi imao novac za školovanje. „No, rijetko tko od studenata očekuje da će dijete kasnije doći, za 20 godina i reći ‘Ti si moj otac’. Javlja se kolizija prava. Davatelj spolnih stanica ne želi da se zna da je on prodao te spolne stanice. A dijete ima pravo znati tko je njegov roditelj. Ako ništa drugo, zbog anamneze, mogućeg sprječavanja nekih metaboličkih bolesti. To je ukrštavanje, suprotstavljanje, kolizija prava djeteta i davatelja stanice. Tako začeto dijete je objekt, tu se radi o trgovini ,tržištu. Kada se nešto trži, govori se o predmetima. Očekuje se da se prodaje i kupuje zdravi predmet. Nekad prenatalna dijagnostika možda ne može do kraja predvidjeti hoće li se roditi malformirano dijete. Ako se takvo rodi, govori se o oštećenom predmetu koje naručitelji ne žele. Pomisle, nisu dali deset tisuća dolara za bolesno dijete. Takvo dijete često postaje teretom socijalnih službi“ upozorila je dr. Radan.

Zamjenska majka upada u vrstu modernog ropstva. U ugovoru ona potpisuje kako će se hraniti, gdje će živjeti, koji je njen stil života, kako će se ponašati. Naručitelji često traže da ide u posebne prostore gdje je izmještaju iz njene obitelji pa prestaje njena briga za obitelj, vlastitu, rođenu biološku djecu. Prestaje bračni odnos s njenim suprugom. Ako se djeci ne objasni što radi njihova majka, optužuju je zašto ih je ostavila. Ako se djeci objasni čime se bavi njihova majka, postavlja se moralno pitanje treba li djecu opterećivati pitanjima iz svijeta odraslih. „Svi učimo oponašanjem, osobito djeca. Takvo dijete može misliti da je dobro rađati dijete nekome za novac. U budućnosti takvo dijete može i samo davati usluge surogatstva ili ih primati. Kada se porodi njihova majka, djeca shvaćaju da to zapravo nije njihov brat ili sestra, nestao je. Pitaju se što sprječava naše roditelje da jednog dana nas tako napuste i ostave“ upozorila je dr. Radan.

Istaknula je da zamjenska majka prodaje sustav reproduktivnih organa, ali trudnoća nosi sa sobom i mogućnost komplikacije koja može narušiti zdravlje surogat majke. Zamjensko majčinstvo umjetnim putem svađa muškarce i žene. Muškarac u tom slučaju ne treba suprugu, nego će naći ženu koja će roditi za novac. „Žena koja se odlučila biti zamjenskom majkom najgore je prošla u tom procesu gdje se svima ruši dostojanstvo ljudske osobe. Čovjeka možemo uništiti namjernim pobačajem, zamrzavanjem i odmrzavanjem ljudi, spiralom, pilulom. Postoji i povreda prenošenja ljudskog života. Znači, poremećaj uništavanja dostojanstva prenošenja ljudskog života. Uloga žene koja se odluči na takav proces raslojava se na ulogu majke, na ulogu nositeljice, ona postaje inkubator, robinja jer potpisuje ugovor koji je puno toga obvezuje. Takva žena je iskorištena, roditelji naručitelji više je ne žele vidjeti. Ugovorom je potpisala da se odriče djeteta. Pitanje je hoće li naći stanje u svojoj obitelji kako je ostavila“ rekla je dr. Radan.

Dok se razvija koncept ‘Bolnica, prijatelj djece’, da se dijete po porodu ne razdvaja od majke, (dijada majka-dijete) kod surogatstva se onemogućava i narušava. Dijete proživljava šok kad ga se nasilno odvaja od žene koja ga je rodila. Proces ZM-a bi poskupio da surogat majka i dijete ostanu još malo zajedno da se šok ublaži, a njihovo odvajanje bilo bi još i teže“ rekla je dr. Radan istaknuvši da to može dovesti do kasnijeg nepovjerenja prema ljudima od strane djeteta.

Predavačica je govorila i o segmentu pravosuđa. „Tko je majka prema hrvatskom zakonu? Žena koja je dala spolnu stanicu ili žena koja je nosila i rodila dijete? Prema presumpciji majčinstva, majkom djeteta se smatra žena koja je rodila dijete. Glavno iznenađenje zamjenskog majčinstva kojega se svi boje je da žena ne želi predati dijete. Zato što ona ne zna kako će se ona snaći u smislu najjačeg nagona na svijetu. Nagon utažiti žeđ i glad su veliki jer nas drže na životu. Jak je i nagon za samoodržanjem, za održanjem vrste. Ali majčinski nagon je najjači poznati nagon na zemlji. Surogat majka ne zna kako će se to kod nje dogoditi“ istaknula je dr. Radan.

Dogodi se da roditelji nekad ne žele niti da ta žena vidi dijete, odmah ga oduzimaju. Isti ti roditelji tijekom trudnoće raspitivali su se za njeno zdravlje, kako joj je, obilazili je, s njom razgovarali, ugađali joj. A onda odjedanput, ne smije vidjeti dijete. Kada žena ne želi predati dijete sude sudovi, jer nastaje spor. Jedna Engleskinja je tužila oca naručitelja, uspjela je ne predati dijete i ishoditi da on plaća alimentaciju. Ukoliko dođe do oštećenja zdravlja, koliki će biti odštetni zahtjev, a strada li žena zdravljem ili smrtno, koji novac će suprugu vratiti njegovu ženu, a djeci majku. To je nenaplativa šteta, istaknula je dr. Radan.

Djeca ‘s onu stranu’ je pojava kada muškarac koji oboli od tumora spolnih organa, zamrzne svoje spolne stanice, a umre. A njegova majka ili supruga udovica zapovijede da se odmrznu stanice njenog sina, odnosno muža, i naruči surogatnu majku, oplodnju, da bi dobili unuka, odnosno sina. To dijete rođeno poslije očeve smrti zove se ‘s onu stranu’.

Upozorila je da surogat majčinstvo narušava grananje obitelji i obiteljskog stabla. Npr., žena sklopi drugi partnerski odnos. Partner bi želio dijete, a ne može. Žena iz prvog braka ima kćer i zamoli je hoće li svojoj majci roditi dijete. Kćer pristane. „To dijete ima poremećene odnose. Žena koja ga je naručila je njegova baka, po genetici. A po narudžbi majka. Žena koja ga je rodila, po genetici je njegova sestra. A po rađanju njegova majka. Znači, dijete ima dva odnosa u istoj osobi. Poznato je da su majke bile surogatne majke kćerima, kćeri majkama, sestre sestrama. To je narušavanje, arborizacija obitelji kao osnovne jedinice društva i civilizacije“ upozorila je dr. Radan.

Govoreći o zamrzavanju i ostavljanju zamrznute djece, kao jednoj od posljedica umjetne oplodnje, dr. Radan je podsjetila na Zakon o ljudskoj reprodukciji koji je 2009. g. donio ministar zdravstva Darko Milinović. Taj zakon donosi uredbe o metodama potpomognute oplodnje koje obuhvaćaju i metode zanošenja u laboratoriju. Tu se još nije govorilo o surogatstvu kao najsloženijem obliku i metodi umjetne oplodnje. Zakon iz 2009. g. kaže neka se proizvedu tri zametka, za u utrobu žene. Dakle, neće se bacati zametci, nego, koliko treba, toliko će se proizvesti. Neka se ne ustupaju zametci samcima, nema posvojenja i nema zamrzavanja.

„Sljedeći zakon ministra Rajka Ostojića je najpermisivniji zakon koji postoji u Europi. Tada je rečeno da ljudski život započinje rođenjem. Onda se ja pitam, što ja to vidim na ultrazvučnom ekranu, ako dijete počinje živjeti tek kad se rodi? Što je to prije svega toga, sve faze u četrdesetak tjedana trudnoće? Taj zakon kaže da se može proizvesti dvanaest ljudskih zametaka. Društvo subspecijalista iz humane reprodukcije koji se bave tom problematikom razmišljaju je li bolje vratiti jedan zametak u majčinu utrobu, dva ili tri. A osam preostalih? Takvi zametci neka se zamrznu na pet godina. Nakon pet godina može se dokupljivati čuvanje zametaka po godinu dana. I dođe vrijeme kada više nitko ne pita za zametke. S njima onda u biološki otpad. Činjenica je da je završio u industriji za uljepšavanje, kao antiage sredstva u kozmetičkoj industriji. Sastojci zametaka se koriste u kozmetici jer obiluje važnim hormonima, izvrsnog biokemijskog sastava. Završavaju i kao sredstvo za eksperimente za dobivanje matičnih embrionalnih stanica. Za to danas nema opravdanja s obzirom da na dnevnoj razini možemo iz zaklada, poput ‘Ana Rukavina’, dobivati matične stanice iz pupkovine i iz ostalih dijelova ljudskog tijela. Taj zakon kaže i da se zametak može dati istospolnim parovima, može ih se usvajati i zaleđivati“ rekla je dr. Radan istaknuvši: „U Hrvatskoj postoji 30 000 zamrznutih zametaka ili ljudi na tom razvojnom stadiju. Ne zna se što s njima učiniti. To je cijeli jedan grad“.

Predavačica je upozorila kako majka nakon sedam godina npr. opet poželi trudnoću, dakle, da se odledi zametak. „Time se raslojava nečija životna povijest. Kod takvog djeteta može se javiti sindrom podvojenosti, ima grizodušje zašto je on jedini iz grupe preživio, zašto je on jedini odleđen, a drugi nisu“ upozorila je dr. Radan.

„Znanstvene činjenice kažu da ljudski zametak znači biološko jedinstvo novog bića jer se svi njegovi sustavi razvijaju kodirano, usklađeno, neprekinuto, kontinuirano. Kao što se gradi kuća, temelji, zidovi, krov, tako i tu svaka prethodna faza koja je završena, nova je podloga za sljedeću fazu koja treba nastupiti. Čovjek je ljudsko biće već na razini zigote. Zigota je čovjek na razvojnom stadiju jedne stanice. Zigota je jedna oplođena jajna stanica. Zigota ima jedinstveni genom, kod, plan, šifru, program razvoja čovjeka. Sve što će netko imati u trenutku svoje smrti kada će biti nekoliko trilijuna stanica, ima u smislu genoma zapisano kad je samo jedna stanica. Zigota ima sve, stas, glas, kosu. Zigota je posve novi organizam, ne pripada niti samo ocu ni samo majci. Dijete ima svoje vlastite kromosome, svoj vlastiti spol. To je ljudski organizam“ rekla je dr. Radan.

„Nekad se čuje, to je krv moje krvi, tijelo moga tijela. Majka je gospodar djeteta koje u sebi nosi pa se raspravlja ima li pravo ukloniti ga. Dijete ne bi moglo preživjeti da nema pupkovinu i posteljicu kroz što dijete dobiva hranjive tvari i sve potrebno za razvoj. Razvija se u posve novu osobu, novog čovjeka. Ima sve svoje nove organe, nema majčine organe. Dijete ima svoj reproduktivni i druge organske sustave, potpuno je osoba za sebe. Kad bismo majci uklonili njene izvore hrane i pića, ni ona ne bi mogla dugo ostati na životu. Dakle, u toj točki razmatranja jako je važno razlikovati okolinske sustave opskrbe i čovjeka kao osobu kojemu majka ne može biti gospodar, vlasnik, nego samo dobar domaćin. Jer dijete se nalazi u prvo vrijeme, na pravom mjestu, u utrobi svoje majke, s pravom. Baš kao što se i žena nalazila u pravo vrijeme, na pravom mjestu u utrobi njene majke, s pravom“ rekla je dr. Radan, istaknuvši da je „nevjerojatno da mi koji smo živi i uživamo život, raspravljamo mogu li druga bića, nama istovjetna, po broju i vrsti kromosoma, mogu li uopće započeti živjeti ili nastaviti započeti život“.

Predavačica je podsjetila da hrvatski Ustav i četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj priznaju da ljudski život započinje začećem. „Ali istovremeno priznaju i pravo da se tog istog čovjeka može ukloniti s ove zemlje, s navršenih deset tjedana ili prema nekim ginekološkim izračunima s navršenih 12 tjedana. To nije pitanje vjere. Ljudi koji su studirali medicinu, ginekolozi, specijalisti znaju kada počinje ljudski život. Ako znaš kad počinje život, zaštiti ga. Je li netko pošten, hoće li upotrijebiti priziv savjesti? Nekad se čovjek boji da će biti izopćen, sam, ucijenjen, pati od ljudskog obzira, boji se za materijalna dobra“ rekla je dr. Radan istaknuvši da „gubitkom, uništavanjem jednog čovjeka, gubimo grozd ljudi. Ako bi novorođeni čovjek odrastao, oblikovao svoju obitelj, imao djecu i unučad, u pitanju je grozd ljudi. Tijelo možemo ubiti, ali, što ćemo kao majka, otac, liječnik, medicinska sestra, reći kad se susretnemo oči u oči, s obzirom da čovjek ima svoju neumrlu sastavnicu, a to je njegova duša. Tijelo možemo ukloniti, ali ne i dušu jer duša je nerazoriva“ istaknula je dr. Radan.

Upitavši „smije li medicina sve što može, opravdava li svaki cilj sva sredstva“, dr. Radan je rekla da je cilj imati dijete plemenit. „Ali kako, kojim sredstvima, to je veliko pitanje. Jer sredstva mogu biti skupa, škodljiva, etički prijeporna, upitna i neprihvatljiva. Nijedno razmatranje takve vrste ne može se ni početi ni završiti a da se ne sagleda čovjeka u njegovoj cjelini, ne fragmentarno. Čovjek ima razinu tijela, psihe i duha koje se prožimaju, čineći cjelovito biće, ljudsku osobu. Tako i naša spolnost zahvaća razinu tijela, psihe i duha. Spolnost nam je ostavljena za svu vječnost. Zato imamo svete i svetice“ istaknula je dr. Radan.

„Medicina je tu da služi čovjeku. Medicina se bavi pitanjima zaštite života i zdravlja. Medicina želi spriječiti bolest i liječiti dostupnom terapijom. Prvo pravilo je dao, kažu, poganin Hipokrat, koji je rekao: „Ako me žena i zatraži sredstvo za pometnuće ploda, neću joj dati“. To svi liječnici polažemo na dan naše promocije. To je Hipokratova prisega. Većina nas javno polaže, javno laže. Jer to se u praksi ne događa“ upozorila je dr. Radan.

„Ljudska savjest je najskrovitija jezgra čovjeka gdje se u svojim najvećim dubinama čovjek osobno susreće s Bogom. Kad se dogodi napad na vrednotu, susret ljudske savjesti i zakona koji kaže ‘Čini pobačaj’, tada nastupa institut priziva savjesti. On se ne koristi za bilo što, nego za obranu vrednote. Kada postojeći civilni zakon ne brani naravni zakon, kada ne štiti čovjeka, priziv savjesti nije lijenost, nije samovolja, laž, licemjerje, da liječnik pobačaj ne radi u bolnici nego privatno. Nije nakarada nepotpuni priziv savjesti koji kaže da liječnik ne mora raditi pobačaj, ali neka nađe tko će to učiniti umjesto njega. Priziv savjesti nije lakši, nego teži put. To je obrana vrednote koja je neke ljude koštala života. Sjetimo se da je par zrna tamjana trebalo ostaviti na žrtvenik lažnim bogovima i ljudi u vrijeme rimskih progona bi izgubili svoje živote“ poručila je dr. Radan.

„Znanje je potrebno zbog sigurnosti, ne radi napuhanosti. Sve je pitanje orijentacije i kompasa u životu. Ako shvatiš što je glavna vrednota, koji je prioritet vrednota, da smo hodočasnici na ovoj zemlji, onda čovjek ima drugačiji pogled. Ako u to uključi i zahvalnost, da smo mi iz nečije ljubavi i milosrđa pozvani u ovaj život, da za život trebamo biti zahvalni i izboriti se za živote drugih, onda je drugačija priča. Ako malo znamo, nemamo snage suprotstaviti se. Bojimo se. Moramo biti puno jači i paliti svjetlo u tamnoj noći“ poručila je dr. Radan.

Dr. Radan, koja je i autorica knjige ‘Zamjensko majčinstvo – bioetička prosudba’, radi na Odjelu ginekologije i porodništva Županijske bolnice u Čakovcu od 2003. g. God. 2015. imenovana je članicom Odbora HBK za pastoral djelatnika u zdravstvu. Održava predavanja o cjelovitom tjelesnom, duševnom i duhovnom zdravlju žena i obitelji na stručnim, znanstveno medicinskim, bioetičkim i interdisciplinarnim seminarima, simpozijima i kongresima.

Događaj je organiziralo Hrvatsko katoličko liječničko društvo, podružnica Zadar a prigodnu tematsku riječ na početku tribine uputio je i njihov duhovnik don Martin Jadreško. Glazbeno je nastupio VIS Magnificat HKUMST-a Zadar.

napisala: Ines Grbić, zadarskanadbiskupija.hr

U ovo vrijeme priprave za Uskrs, u vrijeme korizme, članovi HKLD-a podružnice Zadar hodočastili su u Rijeku 11. ožujka 2017. Posjetili smo fra Tomislava Šanka našeg prošlogodišnjeg duhovnika, koji je sada župnik u župi Sv. Nikole Tavelića na Krnjevu u Rijeci. Tamo smo imali Sv. Misu i nakon toga smo se uputili na Trsat, u svetište Majke Božje Trsatske. U svetištu smo imali pobožnost križnog puta. Nakon prigodnog druženja vratili smo se u Zadar.

Ana Petrić, dr. med.