10 lip Održano predavanje: TREBAMO LI SE BOJATI KRPELJA?

U srijedu, 24. travnja 2024. godine, u organizaciji Podružnice HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu, u Dvorani „Margarita Peraica“,  doc. prim. dr. sc. Radovan Vodopija, dr. med., specijalist epidemiologije iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, održao je zanimljivo i aktualno predavanje „Trebamo li se bojati krpelja?“

Nakon uvodne molitve koju je predvodio duhovnik Podružnice izv. prof. dr. sc. fra. Draženko Tomić, predsjednica Podružnice prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović je ukratko predstavila predavača koji je, pored svojeg respektabilnog stručnog i znanstvenog opusa, i dugogodišnji član HKLD-a.

Odlaskom u prirodu ponovo smo počeli uživati u druženju s obitelji i prijateljima, potpuno nesvjesni da nam prijeti tzv. „tiha opasnost“. Ta tiha opasnost su krpelji, posebice Ixodes ricinus, koji je rasprostranjen u čitavoj Republici Hrvatskoj. U Lijepoj Našoj, navedeni krpelj „zaslužan“ je za prijenos triju bolesti: krpeljnog meningoencefalitisa (KME), Lajmske bolesti (LB) te rjeđe Anaplazmoze.

Daleko najčešća bolest je Lajmska bolest, koja se javlja nakon uboda krpelja u pravilu 7 do 14 dana nakon uboda. Uzročnik je spiroheta Borrelia burgdorferi (BB). Za prijenos je potrebno više od 24 sata, u prosjeku 36 do 48 sati. Zahvaća više sustava: kožu, zglobove, srce i živčani sustav. Infekcija u čovjeka prolazi gotovo neprimjetno, a u velikog broja osoba, pojavljuje se kao prstenasta kožna promjena na mjestu uboda koja se postupno širi, a sredina postaje sve blijeđa; tako da podsjeća na metu za gađanje lukom i strijelom. U toj fazi bolesti, koja je najprepoznatljivija po tim kožnim promjenama, antibiotska terapija je vrlo učinkovita. S istom treba u pravilu početi što prije, da bi se izbjegle kasnije komplikacije na organima u tijelu (neurološke, reumatske, kardiološke). Izvor zaraze za krpelje su razne vrste mišolikih sisavaca: šumski, žutogrli i poljski miševi, riđa voluharica, puh i ptice. Prenosilac je krpelj Ixodes ricinus.

Krpeljni meningoencefalitis (KME) je virusna bolest koja dovodi do bolesti mozga i moždanih ovojnica, a rasprostranjena je diljem Europe i Azije. Najčešće je sezonskog karaktera, te se pojavljuje od proljeća do jeseni (travanj – listopad). Budući da je to vrijeme brojnih aktivnosti na otvorenom, mnogi ljudi i djeca odlaze u prirodu na odmor ili izlete, te tako raste mogućnost da dođu u kontakt s krpeljima. Virus se obično nalazi u slini krpelja, koji se putem uboda prenosi na ljude. Prenosilac je krpelj Ixodes ricinus, najrasprostranjenija vrsta krpelja na području Republike Hrvatske. Životni ciklus traje mu od dvije do četiri godine, a primarno stanište su mu livade i šume. Prirodni rezervoar virusa su ptice i mali šumski glodavci. Postotak zaraženih krpelja u prirodnim žarištima KME je vrlo različit i kreće se od 1:250 do 1:1500. U svom životnom ciklusu ima tri važna stadija: larve, nimfe i adulte, koji se hrane na različitim domaćinima. Larve i nimfe preferiraju manje do srednje velike životinje, a adulti se običavaju hraniti na velikim životinjama, kako domaćim tako i divljim. Često ubode i čovjeka koji je slučajni domaćin. Do bolesti najčešće dolazi tiskanjem, trganjem te nestručnim vađenjem krpelja (u kojemu je prisutan virus!), te tako ulazi u organizam domaćina (odrasli, djeca).

Inkubacija traje od 7 do 14 dana, a može biti i do 28 dana. Prva faza je nespecifična i praćena je simptomima sličnim gripi tzv. „flu-like symptoms“. Nakon te faze, slijedi druga, koja počinje naglo s visokom temperaturom, glavoboljom, znacima zahvaćenosti centralnog nervnog sustava (upalom moždanih ovojnica), kočenjem šije i vrata te fotofobijom. Može progredirati do upale mozga (encefalitisa) koja se manifestira pospanošću, vrtoglavicom, zimicom, tresavicom, poremećajem svijesti, govora te oštećenjem moždanih živaca. U 40 % bolesnika, bolest završava s trajnim oštećenjem mozga i kognitivnim ispadom. U najtežim slučajevima, dolazi do paralize disanja, poremećaja svijesti te smrtnog ishoda, koji se za podtip virusa koji prevladava u Republici Hrvatskoj (Srednjeeuropski podtip virusa KME)  kreće u rasponu od 1 do 2%.

Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju epidemiološke ankete (boravak u prirodi!) i kliničke slike, a potvrđuje se izolacijom virusa i serološkom dijagnostikom. Nema specifičnog liječenja KME, provode se isključivo simptomatske mjere.

Prevencija KME vrši se cjepivom protiv KME koje se obavlja u tri navrata po slijedećem rasporedu: prvu dozu cjepiva osoba prima odmah (tzv. „nulti dan“); drugu dozu prima u rasponu od mjesec dana do tri mjeseca nakon prve doze cjepiva; treću dozu cjepiva prima devet do 12 mjeseci nakon druge doze cjepiva. Nakon tako provedene primovakcinacije s tri doze cjepiva, osoba dolazi na docjepljivanje s jednom dozom cjepiva. U slučaju da je osoba u trenutku primanja docjepne doze cjepiva mlađa od 60 godina života, prima docjepnu dozu cjepiva te se naručuje za iduće docjepljivanje za pet godina. U slučaju da je osoba u trenutku primanja docjepne doze cjepiva starija od 60 godina života, prima docjepnu dozu cjepiva te se naručuje za iduće docjepljivanje za tri godine.

Treba svakako napomenuti da se navedeno cijepljenje protiv KME, ne može provesti nakon uboda krpelja. Davanje specifičnog imunoglobulina protiv KME se više ne preporučuje, jer nije imalo korisni učinak.

Što je osim cijepljenja bitno kada pričamo o krpeljima? Opće preventivne mjere. U doba njihove aktivnosti, treba ići adekvatno odjeven u prirodu, koristiti repelente, te se obavezno po povratku kući iz prirode detaljno pregledati i vidjeti da možda negdje nismo „pokupili krpelja“. U slučaju da jesmo, ne smijemo ga čupati, trgati, paliti, omamljivati alkoholom, eterom ili nekim drugim sredstvom, već ga primiti za zglavak (područje glave i rilca) te ga okrenuti u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, te potom dezinficirati mjesto. Zašto to ne trebamo činiti? Zato jer ćemo sadržaj krpelja (u kojemu može biti prisutan i virus KME!) sami sebi utisnuti u ranu! U slučaju da nam dio krpelja ostane u rani, najbolje bi bilo javiti se nadležnom liječniku opće obiteljske medicine.

Krpelja se ne treba bojati, ali treba biti oprezan s njima!

doc. prim. dr. sc. Radovan Vodopija, dr. med.
prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, dr. med.