Održano predavanje: Etičke dvojbe u proizvodnji i primjeni cjepiva

Dana 18.05.2016. u prostorijama HKLD-a Praška 6, Zagreb, u organizaciji Podružnice Zagreb, dr. Hrvoje Vranješ, epidemiolog, je održao zanimljivo predavanje pod naslovom „Etičke dvojbe u proizvodnji i primjeni cjepiva“

Donosimo sažetak navedenog predavanja

Cijepljenje djece i odraslih u Republici Hrvatskoj se kontinuirano provodi prema nacionalnom kalendaru cijepljenja („Provedbeni program obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj“) još od sredine prošlog stoljeća. Tzv. kalendar cijepljenja se određivao svake godine od strane Ministarstva zdravstva još od 60-ih godina prošlog stoljeća, a posljednjih godina se donosi za trogodišnji period od strane nadležnog ministarstva. Ovaj provedbeni program zakonska je obveza za obveznike cijepljenja (djecu i odrasle), kao i za izvršitelje cijepljenja – cjepitelje, i to prema Pravilniku o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi (NN 103/13). U provedbi cijepljenja djece u nas sudjeluju liječnici specijalisti pedijatrije i specijalisti školske medicine, zatim liječnici specijalisti epidemiologije, te liječnici iz područja obiteljske medicine. Liječnici specijalisti epidemiologije sudjeluju i u stručnom nadzoru i pomoći pri provedbi programa obvezne imunizacije, te pri savjetovanju prije i nakon cijepljenja (obaveznog ili neobaveznog). S obzirom da je prema najnovijem programu za 2016. godinu, kao i dosad, za djecu obavezno cijepljenje protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, infekcije bakterijom Haemophilus influenzae B, poliomijelitisa, hepatitisa B, ospica, rubeole i zaušnjaka, ova cjepiva nabavljaju državne institucije putem javne nabave, kako bi se osiguralo nesmetano odvijanje cijepljenja u liječničkim ordinacijama širom države. Dosljedno provođenje cijepljenja protiv ovih deset bolesti rezultiralo je tijekom desetljeća do danas potpunu eradikaciju nekih od ovih bolesti (difterija, rubeola, poliomijelitis), te vrlo rijetku pojavnost drugih u današnje doba (tetanus, teži oblici tuberkuloze u djece, zaušnjaci). Neke druge bolesti protiv kojih se djeca cijepe javljaju se samo sporadično, ponekad u razmjerima manje epidemije u populaciji koja je slabo ili nije uopće procijepljena (ospice), ili u populaciji gdje je imunitet pojedinaca nestao (hripavac).

Ovako široko rasprostranjena i kroz desetljeća u legislativu ukorijenjena praksa cijepljenja djece i odraslih (odrasli se, prema zakonu, docjepljuju protiv tetanusa s navršenih 60 godina), mnoge je ponukala na detaljno proučavanje sadržaja i porijekla primjenjivanih cjepiva, od kojih se mnoga mijenjaju iz godine u godinu ovisno o dostupnosti (proizvođač/tvornički pripravak). Posljednjih godina, od pojave tzv. „antivakcinalne kampanje“, pogotovo su liječnici cjepitelji suočeni s pitanjima roditelja u vezi kvalitete, porijekla ili države proizvodnje cjepiva. Činjenica je da svi mi uključeni u proces, koji ima za krajnju konzekvencu cijepljenje djece, želimo priskrbiti najmlađima ono najbolje što je dostupno preko javnozdravstvene i medicinske skrbi. Tako je činjenica da su današnja cjepiva učinkovita i načelno sigurna, uz vrlo strog sustav kontrole proizvodnje cjepiva, njegove distribucije, aplikacije u zdravstvenim ustanovama, te konačno prijave pojava reakcija na cijepljenje. U Republici Hrvatskoj registar prijava reakcija na cijepljenje vodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, a registar prijava sumnji na nuspojave na primjenu cjepiva vodi Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode – HALMED.

Ponekad porijeklo cjepiva proizvedenog u postrojenjima farmaceutske industrije i dobivenog procesima suvremene biotehnologije nas kao vjernike ne može zadovoljiti na etičkom testu prosudbe – ovo se odnosi na neka protuvirusna cjepiva koja su dobivena proizvodnjom na određenim „staničnim linijama“. Ove stanične linije su već desetljećima komercijalno registrirani laboratorijski materijal (MRC-5 i WI-38), ali one vuku svoje ishodišno porijeklo i genetski materijal od ljudskih stanica fetusa koji su namjerno pobačeni šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ljudske stanice (fibroblasti pluća), od kojih vuku porijeklo ove danas komercijalno široko dostupne stanične linije, izuzete su iz ljudskih plodova koji su pobačeni umjetnim putem u zdravstvenim ustanovama šezdesetih godina prošlog stoljeća pod raznim medicinskih opravdanjima, a s ciljem njihove upotrebe za pokuse i za pripravu cjepiva.

Tako su na ovim problematičnim staničnim linijama, koje su dobivene na spomenuti neetični način, pripremljena sva u Hrvatskoj dostupna cjepiva protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (dvije vrste kombiniranog trovalentnog cjepiva inozemnih proizvođača), kao i neka druga cjepiva na hrvatskom tržištu koja se često primjenjuju (cjepivo protiv hepatitisa A, cjepivo protiv vodenih kozica).

Evaluacijom ovakve situacije među dostupnim cjepivima kojima se u Hrvatskoj svakodnevno cijepi, postavlja se pitanje opravdanosti prigovora savjesti osoba koje ne žele u tom procesu sudjelovati. U navedeno mogu biti uključeni pacijenti odnosno osobe koje se ne žele cijepiti, roditelji koji ne žele cijepiti svoju djecu, ili zdravstveni djelatnici koji imaju prigovor savjesti vezan uz radno mjesto ili uz profesionalnu dužnost vezanu za promoviranje ili primjenu spomenutih cjepiva. S obzirom da je stupanj suradnje u neetičnim aktivnostima pojedinaca (odnosno proizvođača cjepiva) koje su se dogodile jednom u prošlosti vrlo malen kod osoba koje pasivno surađuju u smislu vlastite imunizacije ili imunizacije svog djeteta, kao i kod zdravstvenih djelatnika koji apliciraju cjepiva, dolazimo do situacije da prilikom prosudbe etike medicinskog postupanja ipak preteže potreba da se djeca redovito masovno cijepe dostupnim kombiniranim cjepivom protiv ospica, rubeole i zaušnjaka. Glavni razlog koji ide u prilog redovitog masovnog cijepljenja cjepivom kakvo ono već jest je slijedeći: takvo, vrlo učinkovito cjepivo, jedino može zaustaviti širenje infekcije virusima ospica i rubeole, koji postoje latentno u populaciji. Problem s obolijevanjem od ospica je taj da su uz ovu bolest vezane ugrožavajuće komplikacije (pneumonija, upala SŽS), koje npr. u zemljama u razvoju mogu biti uzrok smrti u preko 60% male djece koja su oboljela od ovih komplikacija. Značajan problem s obolijevanjem od rubeole je potencijalno prisutan u žena fertilne dobi, jer virus rubele, inače niske patogenosti za majku, ima teratogeni učinak na živorođeni plod u do 5% trudnica koje su akvirirale infekciju ovim virusom, uz stopu spontanog pobačaja od oko 10%.

Rješenja koja mogu dugoročno pomoći u rješavanju problema s neetičnim cjepivima su: poticanje proizvođača i distributera cjepiva da počnu proizvoditi cjepiva na kulturama stanica koje su etički prihvatljivog porijekla (bilo humanog bilo životinjskog porijekla – npr. VERO stanice), kao i poticanje napora u istraživanju i unapređenju biotehnologije prema proizvodnji cjepiva DNA/RNA rekombinantnom ili drugom naprednom tehnologijom. Neka od ovih alternativnih cjepiva već duže postoje na svjetskom tržištu (Velika Britanija, Japan), ali nisu kod nas registrirana. Promicanjem alternativnih cjepiva i naporima za unapređenje kakvoće i etičke ispravnosti cjepiva radimo svjesni iskorak protiv širenja tzv. „kulture smrti“ koja se suptilno nameće proizvodnjom cjepiva na gore spomenuti neetični način. Promicanjem svjesnog i etičnog pristupa pri odabiru cjepiva, državne institucije i pojedinci koji rade na nabavljanju cjepiva za cijelu državu trebaju formativno i korektivno djelovati na postupke farmaceutske industrije, čiji su postupci ponekad potpuno neprimjereni iz razloga intenzivno razvijenog tržišnog natjecanja.

D.G.Lj.

logo hkld 20 04 2014

No Comments

Post A Comment